U izraelskoj, kako oni tvrde, odbrani na Gazu od 7. oktobra je ubijeno 11.078 Palestinaca, među kojima je 3.027 žena i 4.506 djece. 27.490 ljudi je ozljeđeno; barem do subote.
Naime, jučer je udruga Defense for children objavila da ne mogu ispostaviti ažurirane podatke o broju palestinskih žrtava, jer su izraelske snage onemogućile svu komunikaciju na područjima koja opsjedaju.
Doduše, neki Izraelci zamišljaju i značajno više brojke. Tako je visoki izraelski sigurnosni dužnosnik za novine Yediot Ahronot rekao da vjeruju da je Izrael u ovom periodu ubio čak 20.000 Palestinaca, piše Slobodna Dalmacija.
Gledajući one službene podatke, ovakvim “odbrambenim” tempom izraelskih snaga dolazimo do brojke od 136 mrtve djece dnevno među “(ne baš) živim štitovima” Hamasa. Usporedimo li to s drugim sukobima, dobijemo sljedeće cifre: u Siriji je po jednom danu pogibalo troje djece, u Afganistanu dvoje, u Jemenu 1,5, u Ukrajini 0,7 i u Iraku 0,6.
Ali Izrael ne staje samo na proizvodnji žrtava unutar područja koja okupira. Tako su u izraelskom zračnom napadu na južni Libanon pogođena dva civilna automobila, pri čemu su poginule tri djevojčice i njihova baka. Majka je teško ozlijeđena.”Troje djece je izgorjelo u autu i niko ih nije mogao spasiti. Izvukao sam njihovu majku dok je vrištala: ‘Djeco moja!’, prepričao je novinar Samir Ayoub, koji je bio u drugom automobilu.
S druge strane, jedan američki dužnosnik je za NY Times izjavio da se “dosad nije došlo ni blizu uništenja Hamasovih viših i srednjih redova vodstva”. “Ako pogledate stvarnu demografiju ljudi koje Izrael ubija, ima puno više smisla nazvati ovo ratom Izrael-djeca nego ratom Izrael-Hamas”, napisala je australska novinarka Caitlin Johnstone.
Izgleda da Izrael nema milosti ni prema novinarima. Naime, njih je ubijeno 36 u samo četiri tjedna. “Rat između Izraela i Gaze postao je najsmrtonosniji četverosedmični period za novinare koji pokrivaju sukob otkako je CPJ počeo dokumentirati žrtve novinara 1992.”, izvijestili su iz Odbora za zaštitu novinara.
Također, IDF-ove mete su i 88 humanitarnih radnika Ujedinjenih Naroda, koji su izgubili živote uslijed osvetničkog pohoda Jeruzalema. UN obavještava da je to više nego ikada u bilo kojem sukobu u povijesti. Inače, ubijanje humanitarnih radnika predstavlja kršenje međunarodnog prava.
Dodatno, u izraelskim zračnim napadima pogođeno je 47 zgrada UN-a i više od 100 zdravstvenih ustanova.
Svakako, osim sijanja smrti, Netanyahuov režim koristi i neke druge tehnike, koje je izraelski povjesničar Ilan Pappe opisao kao “masivnu operaciju ubijanja, etničkog čišćenja i depopulacije”. Tako je izraelsko onemogućavanje humanitarne pomoći sada dovelo do toga da prosječni Palestinac u Gazi živi od dva komada kruha.
Nadalje, izraelsko onemogućavanje humanitarne pomoći dovelo je do toga da prosječni Palestinac u Gazi živi od dva komada kruha.
A nakon bombaških napada na više desetaka pekara, Jeruzalem je u petak počeo napati i ribarske brodove, uočivši da Palestinci love ribu kako bi preživjeli.
Ipak, glavni refren koji se sada čuje na ulici je “voda, voda”, javio je direktor Agencije UN-a za palestinske izbjeglice za Gazu. Naime, Izrael je u subotu bombardirao glavnu vodnu opskrbu vodom u Jabilyi. Ta voda nije za piće, ali je jedini izvor vode za tamošnje stanovnike. No, ko zna, možda se Hamas skrivao ispod ovog vodoopskrbnog punkta.
“Izraelski rat izgladnjivanja poprima vrlo opasne zaokrete, uključujući prekid svih opskrba hranom sjevernoj polovici Gaze te bombardiranje i uništavanje tvornica, pekarnica, trgovina hranom, postaja za vodu i spremnika u cijeloj enklavi”, poručili su iz Euro-Med Monitora.
Ironično je, s druge strane, da je za svoje građane Jerusalem Post pripremio članak, u kojem je pisalo: “Strah od raketa i projektila usred izraelskog rata s Hamasom dovodi milijune Izraelaca u stalno stanje tjeskobe i stresa. Ali zapravo možete iskoristiti ovaj stres da smršavite i ostanete zdravi.”
Pošto je članak, očito, izazvao šok na društvenim mrežama, uskoro je uklonjen. A, moguće da su zbog stresa uzrokovanog reakcijom javnosti urednici te novine uspjeli izgubiti par kilograma.
Ali nisu samo izraelski novinari pod stresom, već i liječnici. Tako je njih stotinu, uznemireni ovim sukobom, potpisalo peticiju kojom pozivaju na uništenje bolnice al-Shifa u Pojasu Gaze. Peticija, naslovljena “Liječnici za prava (izraelskih) vojnika”, poziva na bombardiranje ustanove u kojoj su smještene tisuće izbjeglica koji tamo traže utočište. Izraelsko medicinsko osoblje tvrdi da su palestinske bolnice postale legitimna meta, podržavajući narativ da Hamas koristi bolnice za zaštitu svojih resursa.
Na ovo su im odgovorili palestinske kolege: “Mi kao liječnici smo ambasadori mira. Spašavamo živote. Izraelski liječnici koji su potpisali pismo u kojem propagiraju bombardiranje bolnica s pacijentima izdali su svoju plemenitu profesiju i snose odgovornost.”
U međuvremenu, palestinski dužnosnici su pozvali međunarodne inspektore da dođu u Gazu i slobodno provjere ove tvrdnje. Glasnogovornik Vladinog ureda za medije je čak izašao pred medije, držeći u rukama mrtvog mališana. “Ovo je istina koju okupacijska država želi sakriti od svijeta. Ovo su vojni ciljevi koje okupacijska država bombardira u Gazi. Ovo su zapovjedni centri u bolnicama u Gazi”, vidno uznemiren je vikao u kameru.
Prošlog tjedna je, unutar 24 sata, Izrael bombardirao tri bolnice; Al Shifu, Al Quds i Indonezijsku bolnicu. Ove sedmice je pak Jeruzalem otvorio napadom na dječju bolnicu Rantisi, gdje je prouzročio je “značajnu štetu”, ubivši najmanje osam ljudi. Na Al Shifi su čak, javlja Al Jazeera, namjerno gađane solarne ploče na krovu, kako bi se onemogućio dotok struje medicinskim aparatima.
Mrtvi fetusi
Voditelj odjela u Al Shaifi, Abed Abu Hasira, je ispričao kakvo je tamo stanje: “Povećao se broj carskih rezova, a broj pobačaja se utrostručio… Često nađemo fetuse mrtve u majčinim utrobama. Nađemo i mrtve majke s fetusima na izdahu. Nedostaje nam doktora, alata i mjesta. Upravo dok pričamo nemamo struje. Neke žene dožive postporođajno krvarenje, a mi nismo u mogućnosti to spriječiti. Izvodili smo histerektomiju na ženama koje su se mogle spasiti. Ali kako bismo uštedjeli krv, donijeli smo odluku o uklanjanju maternice kako bismo povećali šanse da ne izgubimo pacijenticu.”
Članica “Liječnika bez granica” je opisala stanje u Gazi za koje kaže da, iako svaki dan ima osjećaj da stvari ne mogu postati gore, one postanu gore. “A svijet šuti. To je zaglušujuća šutnja. Jako je uznemirujuće i zbog toga izgara srce meni i svakom humanitarnom liječniku kojeg znam. Kolegama u Gazi je onemogućen svaki alat moderne medicine, od lijekova za bol do anestezije do struje. Ne mogu ni pojmiti kako im je, dok nastavljaju svoj posao, unatoč svakodnevnoj traumi, strahu za zdravlje njihovih obitelji i živote njih samih, dok im se konstantno prijeti bombardiranjem, jer odbijaju ostaviti svoje pacijente. To je nehumano, nedopustivo, nepodnošljivo. Vape prema svijetu, a mnogi i odustaju. Kažu da se svijet ujedinio da ih eliminira.”
Njena američka kolegica, na pitanje novinara u CNN-ovom studiju bi li se vratila u Gazu, odgovara: “Odmah. Moje srce je u Gazi i ostat će u Gazi. Palestinci s kojima sam radila su bili neki od najnevjerojatnijih ljudi koje sam upoznala u životu. Kad se sve ugasilo i kad smo dobili obavijest da se premjestimo u južnu Gazu, poslala sam poruku mojim sestrama u Indonezijskoj bolnici i pitala je li dolaze. Jedini odgovor koji sam dobila je: ‘Ovo je naša zajednica. Ovo su naše obitelji. Ovo su naši prijatelji. Ako će nas ubiti, umrijet ćemo spašavajući što više ljudi možemo.‘ Rekla sam im da imam samo djelić srca koje oni imaju da bih umrla kao sretna osoba… Znam da se sad gura ideja da svako ko je ostao tamo je nekakva prijetnja. Želim podsjetiti sve da ljudi koji su tamo ostali su heroji. Ti ljudi znaju da će umrijeti. I svejedno to odabiru.”
Heroj je, svakako, i curica koja je na pitanje novinara što misli o svemu što se događa, iskreno odgovorila: “Nigdje nije sigurno. Bolnice i škole se bombardiraju. Ni sjever ni jug nisu sigurni. Sve se bombardira, dan i noć. Moramo biti vani u četiri ujutro, nadajući se da ćemo naći nešto kruha do popodne. Tražimo i vodu i konzerviranu hranu, kojih više nema u supermarketima.” Upitana što bi poručila Izraelu, kaže: “Ovo je neprihvatljivo. Žrtve su žene i mala djeca… Ima puno mrtvih ljudi ispod ruševina. Prepoznala sam kolegicu iz razreda po onome što je nosila. Bila je bez glave.”
UN priznao da Izrael pravi ratne zločine
Suočen sa stvarnošću ljudi u Gazi, visoki povjerenik UN-a za ljudska prava je konačno u srijedu priznao da Izrael čini ratne zločine. “Kolektivno kažnjavanje palestinskih civila od strane Izraela također je ratni zločin, kao i nezakonita prisilna evakuacija civila”, ustvrdio je, dodavši da je stanje u Gazi “živa noćna mora”, gdje se Palestinci “guše, pod upornim bombardiranjem, oplakuju svoje obitelji, bore se za vodu, hranu, struju i gorivo”.
A riječima profesora Israela Charneya, direktora Izraelskog instituta za holokaust i genocid, Izrael upravo vrši genocid nad Palestincima. “Mislim da je 10.000 genocid. Ako nije genocid, što je? Imate 10.000 nenaoružanih civila religije X ubijenih od strane sljedbenika religije Y. Što je to? Političko ubojstvo? Ja mislim da je to genocid”, zaključio je 2006. za izraelski list Haaretz.
Unatoč genocidu i skorog dostizanja jubilarnog broja od 5.000 mrtve djece, Međunarodni kazneni sud – koji je podigao optužnicu protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog “navodne odgovornosti za ratni zločin protupravne deportacije stanovništva (djece)” s ukrajinske bojišnice – šuti.
“Ljudi ga ne zovu Međunarodnim kaznenim sudom. To je međunarodni sud za procesuiranje ljudi iz Afrike i Putina, i to je to. Da je ovo doista međunarodni kazneni sud, Izrael bi bio izveden pred ICC prije mnogo godina”, ukazala je odvjetnica za ljudska prava Diana Buttu.
Naravno, nikad nije kasno.
