Prva je reakcija, nakon što je palestinski pokret Hamas krvoločno napao i pobio civile u Izraelu, bila zabrinutost da bi moglo doći do širenja sukoba na susjedne zemlje i regiju. Pogledi su se okrenuli prema Islamskoj Republici Iran koja je mentor i zaštitnik Hamasa uz neodgovoreno pitanje je li približavanje Izraela i Saudijske Arabije dovoljan razlog da se odobri masakr bez presedana.
Znak da stvorena slika ne odgovara realnosti bio je izostanak očekivanog uključivanja libanonskog šijitskog pokreta Hezbollah, samo su jemenski šijiti Huti ispalili nekoliko projektila koje su američki brodovi presreli. Rat traje više od mjesec dana, broj poginulih u pojasu Gaze prešao je 10.000, a IR Iran i njegovi regionalni vazali miruju. Okršaji Izraela i Hezbollaha izbijaju, ali intenzitet je nizak, piše Jutarnji.hr.
Teheran je dao nekoliko zapaljivih izjava, što se očekivalo, a ozbiljno promišljanje izazvala je izjava iranskog ministra vanjskih poslova. Hosein Amirabdolahian je 29. oktobra CNN-u rekao da njegova vlada ne želi da se rat proširi, dodavši: “Uvijek smo pružali političku, medijsku i međunarodnu potporu Palestini. Nikada to nismo negirali. Ali nije bilo nikakve veze Irana i ove Hamasove akcije, ni moje vlade, a niti dijela moje zemlje.”
Prošlog se petka oglasio Hasan Nasrallah, čelnik Hezbollaha, žustro, ratoborno, ali poruka “napad je bio 100 posto palestinski” iščitana je kao uvjeravanje da libanonski šijiti s tim nisu povezani.
Dva izvora u utorak objavljuju gotovo istovjetne tekstove, Hilal Khashan s Američkog sveučilišta u Beirutu piše u analitičkoj kompaniji Geopolitical Futures da je “Hamasov napad, umjesto da ojača Iran, doveo u pitanje ostvarenje njegovih ambicioznih regionalnih ciljeva”. Kim Ghattas, libanonska novinarka, sada, kako je predstavlja The Financial Times, suradnica Instituta za globalnu politiku Univerziteta Columbia, sumira: “Nasrallahov govor bio je otvorni potez u pregovorima Teherana sa SAD-om o budućem mjestu u regiji, u kritičnom trenutku ne samo za Bliski istok nego i za Islamsku Republiku.
Prioriteti Teherana su stabilnost režima usred domaćih političkih i ekonomskih pritisaka, očuvanje što je više moguće regionalnog utjecaja i osiguranje neometanog procesa nasljeđivanja 84-godišnjeg vrhovnog vođe Alija Hameneija kada za to dođe vrijeme.”
Ciljevi SAD-a na Bliskom istoku
Brigadni general Pat Ryder u ponedjeljak je iznio američke ciljeve na Bliskom istoku: zaštita američkih snaga i građana u regiji; osiguranje kritične sigurnosne pomoći Izraelu dok se brani od daljnjih terorističkih napada Hamasa; koordinacija s Izraelcima kako bi se pomoglo u oslobađanju talaca koje drži Hamas, uključujući američke državljane; jačanje sposobnosti u regiji radi odvraćanja bilo kojeg državnog ili nedržavnog aktera od eskalacije krize izvan Gaze. Teheran i Washington dijele protivljenje eskalaciji krize, žele stabilnost regije, EU je još ranije rekla da treba izbjeći “širenje sukoba”. Kako su čelnici Hamasa strategijski pogrešno očitali trenutak.
Islamska Republika suočena je s nizom izazova, na istoku je granica s Afganistanom kojim vladaju sunitski talibani, sjećaju se oni kako je Teheran pomagao SAD-u 2001. godine u hvatanju bjegunaca pred intervencijom. Odnosi su se, silom prilika, poboljšali, ali zazor jednih prema drugima je ostao. Pakistan je ovih dana donio odluku da u Afganistan protjera 1,7 miliona izbjeglica koji su bez dokumenata što je dodatni teret islamskim vladarima Kabula koji imaju velikih teškoća u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba stanovništva.
Azerbajdžan i Turska, osokoljeni uspjehom u osvajanju Nagorno Karabaha, planiraju povezivanje azerbajdžanske pokrajine Nahičevan s maticom, što predstavlja prijetnju Armeniji. Teheran je saveznik Armenije zabrinut da bi nastavak regionalnog jačanja Azerbajdžana mogao potaknuti nemire u zemlji uz armensku i azerbajdžansku granicu gdje žive Azeri.
Zamršeni odnosi
Najveća je to manjina u IR Iran, oko 16% prema dostupnim informacija, što bi činilo 12 miliona ljudi dok Azerbajdžan broji 10 miliona. Izrael je bliski saveznik Azerbajdžana na sigurnosnom planu, Ankara i Teheran nikad nisu bili u dobrim odnosima, pojednostavljeno zbog povijesnog rivaliteta pa teokratski režim sumnjičavo gleda prema toj suradnji koja je daleko od bilo kakve osovine, ali …
Hamas je važan IR Iran, ali u strategijskom je smislu važniji Hezbollah koji sada bezmalo kontrolira Libanon, dok je sirijska vlast u Damasku u vazalnom statusu prema Teheranu koji tako ima kopneni put do Mediterana.
Ulazak Hezbollaha u sukob s Izraelom u trenutku kad su u regiji dvije američke borbene skupine okupljene oko nosača aviona, a i druga je nuklearna podmornica potvrdila dolazak, bio bi pogibeljan za skupinu u koju je IR Iran uložila mnogo više nego u Hamas. Ugroza je to iranskog regionalnog prestiža i moći.
Palestinski se pokret preračunao. Njegov krah želi većina arapskih država, izuzev Katara, a Iran ne pokazuje interes da ih spasi jer nisu bili pokorni. Nije geopolitika za svakoga, piše Jutarnji list.
