Historičar palestinskog porijekla Rašid Halidi, koji se specijalizirao za Bliski istok, nosi historiju svog naroda u svom DNK. Djed mu je bio gradonačelnik Jerusalema, a otac diplomata u UN-u. Rođen je u New Yorku 1948. godine, kada je Izrael proglasio svoje stvaranje, a stotine hiljada Palestinaca protjerano sa svoje zemlje. Halidi tvrdi da je napad Hamasa značio promjenu paradigme za “arogantni” Izrael, prenosi Stav.ba.
Govori se o genocidu. Je li to pravi izraz?
To je pravni koncept. Mislim da postoje stručnjaci za međunarodno pravo koji misle da ono što Izrael radi protiv civila u Gazi odgovara tom izrazu. Smatram da je smrt više od 10.000 ljudi stravičan ratni zločin koji bi mogao dosegnuti razinu genocida.
Staju li napadi Hamasa na kraj izraelskoj ideji da bi mogao kontrolirati palestinski problem?
Netanyahu je dugo tvrdio da nisu potrebne nikakve političke inicijative ili ustupci palestinskim zahtjevima. Da bi podjela Palestinaca i tretiranje Hamasa kao partnera u Gazi bilo dovoljno, a Izrael bi mogao nastaviti poboljšavati odnose s arapskim zemljama i ignorirati problem. Ova teorija je pala.
Netanyahu je na kraju odbio sastati se s pripadnicima obavještajne službe prije napada. Netanyahu je smatrao da je njegova analiza bolja od analize vojske i obavještajnih službi. Ali i oni su griješili. Napad je zatekao vojne snage oko Gaze potpuno bez nadzora. Nekoliko baza je napadnuto.
Izraelski ministar odbrane nazvao je Palestince “ljudskim životinjama”. Koja je svrha takvog govora? To je rasistički i supremacistički stav koji je možda izazvan velikim brojem žrtava u Izraelu, ali koji je duboko ukorijenjen. Mnogi su Izraelci pretpostavili, kao i njihovi vođe, da je sukob obuzdan, da Izrael može učiniti šta god hoće. Izraz košenje travnjaka koji koristi izraelska vojska za povremene napade na Gazu kako bi se obuzdao sukob dolazi iz iste vrste arogancije i rasizma.
Osim osvete, koji je strateški cilj Izraela? Je li moguće uništiti Hamas?
Hamas ima vojno krilo koje Izrael može, ali i ne mora poraziti. Ali to nije samo politički pokret u Gazi. Podržavaju ih milioni ljudi. Uništiti Hamas kao ideologiju, kao društveni, kulturni, vjerski pokret… nemoguće je bez genocida. Ovoj izraelskoj operaciji kao odgovoru na napad Hamasa nedostaje strateška jasnoća. Vojska je frustrirana jer im nije rečeno koje su mete. Kako Hamas poraziti? Šta će biti dan nakon rata? Nemaju odgovora.
Može li se sukob proširiti na Zapadnu obalu ili cijelu regiju?
Ne čini se da Hezbolah ili Iran namjeravaju eskalirati sukob. Postoje sukobi na granici s Libanom i bilo je ispaljenih projektila iz Jemena ili Sirije, ali ako ostanemo na ovoj razini, to neće dovesti do eskalacije. Sada može doći do neočekivanih pogrešaka u izračunu. Na Zapadnoj obali je od sedmog oktobra ubijeno oko 120 Palestinaca. Na cijeloj teritoriji odvijaju se izraelske operacije. Bombardovanja, upadi, hiljade hapšenja i brojni napadi naoružanih doseljenika na izolirana sela s namjerom da ih istjeraju s njihovih posjeda. To bi moglo ići dalje, a to je namjera vladajućih frakcija u izraelskoj krajnje desnoj, neofašističkoj, supremacističkoj vladi odlučnoj apsorbirati Zapadnu obalu.
Uz paralizu Fataha i Hamasa kao parije, vidite li moguće novo palestinsko vodstvo?
Jedan od najvećih problema koje palestinski nacionalni pokret ima od nastanka Hamasa bila je podjela na kojoj je Izrael neprekidno radio. Palestinsko vodstvo je upalo u ovu zamku i pomaže Izraelu u njegovom cilju da Palestince održi podijeljenima i slabima. To je problem koji Palestinci moraju riješiti i koji su vanjski akteri pogoršali. Ali ako su palestinski čelnici toliko glupi da ne razumiju da igraju izraelsku igru, nema načina da se to riješi.
Nakon godina približavanja, čini se da se stav arapskih vođa promijenio. Je li Izrael ovaj put otišao predaleko?
Tendencija između diktatorskih i kleptokratskih elita bila je približavanje, ali to nije predstavljalo javno mnijenje. Po prvi put nakon dugo vremena, javno ogorčenje navelo je te vlade da se boje reakcije svojih građana. Bahrein je prekinuo odnose, Jordan protjerao izraelskog ambasadora… Svaka arapska zemlja se na svoj način udaljila od Izraela. (La Vanguardia)
