Oglasi - Advertisement

Sivo jutro, zvona su se oglašavala dok je mala Emilija stajala pored kovčega i stiskala svog plišanog medu. Sve što je imala bio je njen otac – a sada ga više nije bilo.

Dijana, njena maćeha, stajala je u crnom, lice hladno kao mermer. Čim su gosti otišli, prišla je djevojčici i šapnula: „Ti više nemaš mjesto u ovoj kući.“

Oglasi - Advertisement

Emilija je gledala kako njene stvari bacaju u stari kofer i iznose na ulicu. Kada je Dijana podigla kantu hladne vode da je ponizi pred komšijama – začulo se kočenje automobila.

Crni automobil se zaustavio, a iz njega je izašao muškarac u tamnoplavom odijelu. Njegov pogled bio je leden i odlučan. „Spusti tu kantu,“ rekao je, a ono što je uradio u sledećem trenutku šokiralo je sve koji su stajali na pločniku…

Muškarac je prišao polako, a zvuk njegovih skupih cipela odjekivao je po pločniku. Dijana je spustila kantu i pokušala da se nasmeši, ali joj je osmeh bio krut. „Ko ste vi?“ pitala je, pokušavajući da zadrži autoritet.„Marko Stojanović,“ rekao je mirno, ali odlučno. „Bio sam poslovni partner njenog oca.“

Emilija je podigla pogled, a njene krupne oči zasijale su od iznenađenja. Marko se sagnuo i podigao njen stari kofer, setivši se poslednjeg razgovora koji je vodio sa njenim ocem samo nekoliko meseci pre smrti.

„On me je zamolio da se pobrinem za tebe, ako mu se ikad nešto dogodi,“ rekao je tiho, skoro šapatom, tako da je čula samo Emilija. Dijana je zakoračila napred. „Ona ostaje ovde dok ne odlučim šta će biti s imovinom.“

Marko se uspravio i pogledao je direktno u oči. „Ona ne ostaje ovde ni minut duže. Zakon je jasan – sve što je njen otac imao pripada njoj. Vi ste samo maćeha.“ Lice Dijane pocrvenelo je od besa. „Lažete!“ viknula je.

Marko je izvadio fasciklu iz auta i otvorio je. „Evo testamenta. Vaš muž je sve ostavio kćerki. I zamolio mene da budem njen staratelj dok ne napuni osamnaest godina.“Emilija je čvrsto stegla svog medu i prvi put tog dana osetila trunku nade.

„Uđi u auto,“ rekao je Marko nežno. „Vodiću te kući.“ „Ovo je moja kuća!“ viknula je Dijana, ali Marko se nije ni okrenuo. „Vi imate pravo samo na svoje lične stvari. A ako nastavite ovako, imaćete i tužbu za zlostavljanje deteta.“

Komšije, koje su posmatrale scenu kroz zavese, sada su izašle na vrata i posmatrale u neverici.

Emilija je sela u crni automobil, a Marko je zatvorio vrata za njom. Dok su se vozili, tišina je bila teška, sve dok nije prošaputala: „Zašto biste mi pomogli? Mogli ste samo da odete.“

Marko se nasmešio. „Tvoj otac mi je jednom spasio život. Rekao sam mu da ću učiniti isto za tebe, ako ikada zatreba.“

Stigli su do luksuzne vile na obali, daleko od mesta gde je do juče živela. Unutra su je dočekali topli mirisi, mekani tepisi i osećaj sigurnosti koji je skoro zaboravila.„Ovo je tvoj novi dom,“ rekao je Marko. „Od danas, ti si zaštićena. I sve što ti pripada – očeva kompanija, kuća, imovina – biće sačuvano za tebe.“

Emilija je prvi put posle sahrane zaplakala, ali to nisu bile suze straha, već olakšanja.Sutradan je Marko angažovao advokate i socijalne službe. Dijana je dobila zabranu prilaska dok se ne završi sudski proces.

Te večeri, dok je sedela na terasi i gledala zalazak sunca, Emilija je tiho šapnula: „Tata, uspela sam. Nisam sama.“

Marko je stajao iza nje i čuo te reči. U tom trenutku znao je da je učinio pravu stvar. Njegovo srce, naviklo na poslovne bitke i hladne odluke, po prvi put posle mnogo godina bilo je mirno.

PREUZMITE BESPLATNO!

SAMO ZA NAŠE ČITATELJE!

Unesite svoj e-mail kako biste dobili BESPLATNI PRIRUČNIK "Ljekovito bilje". Otkrijte jednostavne korake za korištenje prirodnih lijekova i unaprijedite svoje zdravlje na prirodan način! 

Preuzmite knjigu jednim klikom!F