Luka je obećao ocu da neće ništa reći, ali pred policom s pecivima tajna je konačno izašla na vidjelo
„Mama, vidi! To je ona žena koja se igra u tvojoj sobi dok si ti na poslu“, rekao je moj petogodišnji sin usred punog supermarketa, pokazujući prema nepoznatoj ženi nekoliko metara od nas. U tom trenutku sve oko mene je utihnulo. Vidjela sam samo njegov prst, ženu kod peciva i osjećaj da mi se nešto poznato izmiče iz ruku.
Bio je sasvim običan utorak. Poslije posla sam svratila po nekoliko namirnica, a Luka je sjedio u kolicima i tiho pjevušio pjesmu iz vrtića. Stajali smo u redu kada je odjednom prestao pjevati i uhvatio me za rukav.
Prvo sam pomislila da je ugledao slatkiše. Umjesto toga pokazao je prema mlađoj ženi u tamnoj haljini, sa kosom vezanom u rep. Nikada je ranije nisam vidjela.
„To je teta koja dolazi kod nas kad ti radiš“, rekao je. Pokušala sam ostati mirna, ali u meni se sve steglo. Moj muž Aleksandar posljednjih mjeseci često je radio od kuće, a nekoliko puta se nije javljao kada bih ga zvala tokom pauze.
Kasnije bi govorio da je bio na sastanku, pod tušem ili da mu je telefon ostao u drugoj sobi. Nikada nisam od toga pravila problem. Sve do trenutka kada je moj sin rekao da nepoznata žena bude u mojoj sobi.
Pitala sam Luku šta radi tamo. Rekao je da se igra, da dira jastuke, otvara ormar i da mu tata kaže da ne ulazi dok ne završe. Njegove dječije riječi bile su zbrkane, ali dovoljno jasne da me zabole.
Žena nas još nije primijetila. Dio mene želio je da uzmem sina i odem, da se pravim kako nisam čula ništa. Ali znala sam da se više ne mogu vratiti kući i spavati u sobi za koju moje dijete tvrdi da u nju dolazi nepoznata žena.
Pogurala sam kolica prema njoj. Kada smo prišli, okrenula se i pogledala prvo mene, zatim Luku. Osmijeh joj je nestao, a onda je tiho rekla: „Luka, obećao si tati da tvojoj mami još nećeš ništa reći.“
