Nina je mislila da je njihov brak savršen. Imali su stabilan posao, lijep dom i bebu na putu – sve što su godinama gradili zajedno. Ali u posljednje vrijeme, Marko je bio odsutan, s izgovorima o “sastancima koji se odužuju” i “klijentima koji traže hitne pozive”.
Jedne noći, dok je sjedila u dnevnoj sobi i čekala ga, primijetila je da je zaboravio svoj drugi telefon na polici. U početku nije htjela da ga dira – vjerovala je u njihovu ljubav. Ali nešto u njenom stomaku, osim djeteta koje se pomjeralo, govorilo joj je da ta noć neće biti kao druge.
Kada je otvorila poruke, svijet joj se srušio. Ime koje je pročitala bilo joj je poznato – žena koju je jednom smatrala prijateljicom.Te večeri, kad se Marko vratio kući i zatekao je budnu, nije znao da u toj tišini već čeka kraj – i njen odgovor koji će ga proganjati cijelog života.
Sat je pokazivao skoro ponoć kada su se vrata otvorila. Marko je ušao tiho, noseći svoj sako prebačen preko ramena, i zastao kada je vidio da svjetlo još gori. Nina je sjedila na sofi, bosa, s rukama na stomaku. Njene oči bile su umorne, ali čiste, odlučne.
„Nisi spavala?“ pitao je, pokušavajući da zvuči opušteno. „Ne,“ rekla je tiho. „Čekala sam te.“Sjeo je preko puta nje, pokušavajući da izbjegne pogled koji ga je pratio kao sjenka.
„Nina, znaš da imam mnogo obaveza, projekat je—“
„Prestani,“ prekinula ga je mirno, ali čvrsto. „Znam sve.“
U prostoriji je zavladao muk. Zvuk sata na zidu odjednom je postao preglasan.
„Šta znaš?“ promucao je.
„Znam da si me varao,“ rekla je. „I znam s kim.“
Marko je ustao, nervozan, pokušavajući da pronađe izgovor. „Nije to tako… ti ne razumiješ…“
„Ne razumijem?“ upitala je, ustajući. „Nosim tvoje dijete, Marko. Gledala sam kako odlaziš svake noći, a govorila sam sebi da sam paranoična. Jer žena koja je trudna ne smije sumnjati, zar ne?“
Zadrhtao je. „Bio sam zbunjen, pod stresom…“ „Ne,“ prekinula ga je ponovo. „Bio si sebičan.“Suza joj je skliznula niz obraz, ali nije plakala. „Znaš li šta je najgore? Nije to što si me izdao, nego to što si me učinio da mislim da vrijedim manje.“
Marko je sjeo, pokrivajući lice rukama. „Žao mi je, Nina. Nisam htio da te povrijedim.“
„Ali jesi,“ rekla je. „I to ne jednom, već svakim pogledom, svakom laži, svakim izlaskom za koji si rekao da je ‘poslovni’.“
Okrenula se prema spavaćoj sobi, izvadila fasciklu s dokumentima i vratila se. „Znaš, dok si ti ‘radio prekovremeno’, ja sam sređivala papire za svoju firmu. Ona sad ima prve klijente. Nisam bila samo tvoja trudna žena – bila sam žena koja se spremala da preživi bez tebe.“
On ju je pogledao zbunjeno. „F…firma?“ „Da,“ rekla je mirno. „Nazvala sam je Nova stranica. I znaš šta? Ti na toj stranici više ne postojiš.“
Njegovo lice se iskrivilo od šoka. „Ne možeš to da uradiš, Nina, mi… imamo dijete.“
„Ne,“ rekla je, polako stavljajući ruku na stomak. „Ja imam dijete. Ti imaš uspomenu na ono što si uništio.“
Marko je pokušao da joj priđe, ali ona je podigla ruku. „Ne prilazi. Ne želim da vidiš slabost u meni koju si jednom iskoristio. Želim da zapamtiš ovo lice – lice žene koja te više ne moli.“
U tišini koja je uslijedila, čuo se samo njen miran glas. „Sutra ću otići kod roditelja. A ti možeš ostati ovdje, u kući koju sam ja pomagala da sagradimo. Sam, sa svojim ogledalom.“On je sjeo, spuštene glave. „Izgubio sam te, zar ne?“ „Ne,“ rekla je tiho. „Izgubio si sebe.“
Nekoliko mjeseci kasnije, Nina je rodila zdravog dječaka. Bila je okružena ljudima koji su je voljeli, i prvi put poslije mnogo vremena osjećala je mir. Kad su joj dali dijete u naručje, pogledala ga je i šapnula: „Nikada nećeš učiti iz laži. Samo iz snage.“
A Marko? Vidio ju je godinu dana kasnije – u novinama. Na naslovnici je pisalo:“Mlada preduzetnica pretvorila bol u uspjeh – priča koja inspiriše hiljade žena.”Te večeri, u praznoj kući, gledao je u ekran i znao da je izgubio nešto što novac ne može kupiti – ženu koja je iz tame stvorila svjetlost.
