Mjesecima sam osjećala da nešto nije u redu. Kasno bi dolazio s posla, telefon mu je uvijek bio na tišini, a pogled mu je bježao svaki put kad bih ga pitala gdje je bio.
Prijateljice su mi govorile da ga pratim, da ga uhvatim na djelu. Ali ja sam htjela da vjerujem, da ne razbijem brak zbog sumnje.
Sve do jedne večeri, kad je zaboravio zaključati laptop.
Otvorila sam ga — i našla nešto što nije imalo nikakve veze s drugom ženom.
Mjesecima sam osjećala da nešto nije u redu. Kasno bi dolazio s posla, telefon mu je uvijek bio na tišini, a pogled mu je bježao svaki put kad bih ga pitala gdje je bio.
Prijateljice su mi govorile da ga pratim, da ga uhvatim na djelu. Ali ja sam htjela da vjerujem, da ne razbijem brak zbog sumnje.
Sve do jedne večeri, kad je zaboravio zaključati laptop.
Otvorila sam ga — i našla nešto što nije imalo nikakve veze s drugom ženom.
Na ekranu laptopa bio je folder nazvan “Plan B”.
U početku sam mislila da se radi o poslu, možda nekom projektu. Ali kad sam ga otvorila — ruke su mi se zaledile.
Bila je to kolekcija dokumenata, ugovora i mejlova. Sve na njegovo ime.
A među njima — falsifikovani potpis. Moj potpis.
Klik po klik, otvarala sam fajlove i osjećala kako mi srce tone.
Prebacio je zajedničku ušteđevinu na svoj račun. Prodao zemljište koje sam ja naslijedila od oca. Uzeo kredit na naše ime, ali samo je on trošio. Sve dokazi, svi tragovi, sve savršeno sakriveno.
„Bože moj,“ šapnula sam, „ovo nije prevara srca. Ovo je pljačka.“Te noći nisam spavala. Sjedila sam na kauču i vrtjela svaku scenu iz našeg braka. Sva ona “dodatna putovanja”, “poslovi vikendom”, “tajni pozivi” — sve je imalo smisla.
Nije varao s drugom ženom. Varo je mene — planski, hladno, finansijski.
Sutradan sam odlučila da igram pametno.
Ustala sam rano, obukla se, pripremila doručak kao i obično. Kad je došao u kuhinju, nasmijala sam se kao da ništa ne znam.
„Spavao si dobro?“ pitala sam.
„Odlično,“ odgovorio je, sipajući kafu. „A ti?“
„Još bolje,“ rekla sam tiho. „Mislim da će ovo biti vrlo zanimljiv dan.“
On nije znao da sam tog jutra već bila kod advokata. Sve sam kopirala na USB, sve dostavila.
Advokat je rekao da imam više nego dovoljno dokaza da ga uništim — legalno i mirno.
Tri dana kasnije, došao je kući s cvijećem.
„Imam iznenađenje,“ rekao je, pružajući mi buket.
„I ja,“ rekla sam i pokazala mu kovertu na stolu.
„Šta je to?“ pitao je.
„Sudski poziv. Razvod. I blokada svih tvojih računa.“
Izraz na njegovom licu bio je vrijedan svakog bola koji sam preživjela.
„Ana, čekaj, nije to tako! Htio sam da ti kažem, samo…“
„Kad? Kad više ne bi bilo ništa moje? Kad bi ostala bez ičega?“
Spustila sam pogled na buket.
„Znaš, kad žena voli, ne gleda cifre. Ali kad prestane da voli, pretvori se u računovođu.“
Pokušao je da priđe, ali sam se povukla.
„Ne diraj me,“ rekla sam tiho. „I da znaš, sve sam već prijavila. Od danas, ne duguješ mi samo istinu — duguješ mi sve.“
On je pao na stolicu, šokiran, bez riječi.
Prvi put sam ga vidjela bespomoćnog. Čovjeka koji je mislio da može da me iskoristi, a sad je shvatio da sam mu ja upravo srušila svijet.
Okrenula sam se i izašla iz kuće.
Na vratima sam zastala i rekla:
„Znaš šta je ironija? Dok si ti planirao svoj ‘Plan B’ — ja sam postala tvoj Plan Kraj.“
Mjesecima poslije, sve se okrenulo.
On je ostao bez posla, jer su njegovi falsifikati dospjeli do firme. Ja sam počela iznova — s mirnoćom i ponosom.
Kupila sam malu kancelariju i otvorila svoj biznis.
Kad me pitaju kako sam uspjela da prođem kroz to, uvijek kažem isto:
„Prevara te slomi samo ako zaboraviš ko si. Ja sam se sjetila — i nikad više nisam pustila da me neko koristi za svoje planove.“
Nekad, kad prolazim pored našeg starog doma, nasmijem se.
Jer najljepši osjećaj nije osveta.
To je mir — kad znaš da si preživjela ono što je trebalo da te uništi.
