Iako je se očekivalo ‘zeleno svjetlo’ iz Brisela za otvaranje pregovora o članstvu BiH u EU, danas nam je faktički stigao još jedan hladan tuš iz Evropske komisije.
Šefica EK Ursula Von der Leyen danas je saopćila da će se o otvaranju pregovora između BiH i EU odlučivati u martu, do kada bi BiH trebala ‘uskladiti’ još neke zakonske regulative.
No, istovremeno – Evropska komisija odobrila je početak pregovora sa Ukrajinom i Moldavijom.
Postavlja se pitanje kako su jedna ratom zahvaćena država čije je četvrtina teritorije pod ruskom okupacijom i država sa ogromnom stopom korupcije i čiji se dio samoproglasio nezavisnim ruskom satelitom, dobili pregovore, a BiH nije?
Geopolitička odluka
Očito je da je ovogodišnji ‘paket proširenja’ bio dio geopolitičkog i geostrateškog odlučivanja s obzirom na rusku agresiju, a upravo se zbog toga smatralo da BiH također treba dobiti pregovore, posebno što je i šef NATO-a Jens Stoltenberg u nekoliko svojih obraćana navodio BiH kao državu pod rizikom od ruskog utjecaja koji može voditi ka totalnoj destabilizaciji.
To što smo od NATO-a, najveće vojno-političke organizacije na planeti, označeni kao zemlja pod rizikom trebalo je poslužiti upravo kao opravdanje za geopolitičku odluku Evropske komisije kojom bi pod svoje okrilje stavili one države koje su na meti Vladimira Putina. No, BiH je nekako (ponovo) ispala iz fokusa.
U izvještaju Evropske komisije pohvaljeni su određeni potezi nove vlasti, usvojeni reformski zakoni, ali je istaknuto o dosta toga što još nije urađeno (što je poznato i očekivano). Kao veći problemi označeni su nezavisnost pravosuđa te korupcija. A, kao glavni problem, faktički, označen je entitet RS odnosno njegovo rukovodstvo, na čelu s Miloradom Dodikom, koje uporno donosi zakone koji su suprotni evropskom nasljeđu.
No, i bez obzira na to što je izvještaj o napretku BiH faktički pozitivan, odnosno pozitivniji od ranijih – u poređenju sa Ukrajinom i Moldavijom – BiH izgleda kao uređena skandinavska država.
Naime, Ukrajina, koja je pod ruskom opsadom već skoro dvije godine, ima jako neizvjesnu budućnost. Sukob će se kad-tad završiti no pitanje je kad će Ukrajina vladati svojim cjelokupnim terotorijem. Pitanje i kako će Ukrajina izgledati nakon sukoba? Hoće li Rusija ikad vratiti okupirane teritorije i u kojem obliku? Naravno, tu postoje i najradikalnija pitanja poput onog: Šta će EU ako Ukrajina nekad bude Rusija?
No, i bez obzira na to – Ukrajina ima ozbiljan problem s korupcijom. Predsjednik Volodimir Zelenski pored toga što se bori protiv nemilosrdne ruske invazije, vodio je i rat u svojim redovima zbog korupcije i to kada su mu ogromni paketi pomoći zapadnih zemalja postali upitni upravo zbog toga.
Naravno, bilo bi katastrofalno da je Evropska komisija uskratila otvaranje pregovora za Ukrajinu, posebno zbog toga što to evropski visoki zvaničnici već mjesecima obećavaju Zelenskom i ukrajinskom narodu.
Što se tiče Moldavije, radi se o jednoj od najsiromašnijih država Evrope u kojoj korupcija vlada već godinama. No, Moldavija ima i veći problem od korupcije – teški vojni separatizam pod ruskom kontrolom.
Od 1992. godine istočni dio zemlje proglasio je nezavisnost i danas je poznat kao Transnistrija. Separatiste su podržavle ruske trupe koje su i danas stacionirane u tom dijelu Moldavije – iako ni Rusija nikad nije zvanično priznala Transnistriju.
Pitanje je sad da li je Evropska komisija otvorila pregovore i za Transnistriju koja je pod totalnim ruskim utjecajem?
Kasnije možda bude kasno
Dakle, ni Moldavija, kao ni Ukrajina ne vladaju kompletnim svojim teritorijem, za razliku od BiH.
U BiH, iako je decentralizovana, postoji državna vlast koja vlada nad cijelom teritorijom koja je njena. Vlast funkcionira i donosi pozitivne propise, te ima svoju vojsku kao i sve ono što državu čini državom. I nije pod okupacijom.
No, nakon današnje odluke Evropske komisije postavlja se logično pitanje: Trebaju li se ostvariti strepnje NATO-a da će Rusija izazvati totalni haos, da Dodik proglasi nezavisni RS pod ruskim diktatom – pa da BiH dobije pregovore?
U sve zamjerke odnosno uvjetne reforme koje je Evropska komisija detektirala također se može postaviti pitanje: Zašto nisu odobreni pregovori kako bi se u sklopu njih sve reforme provele brže i pod direktnim nadzorom Evropske komisije?
Još prije nekoliko dana, ugledni Politico objavio je da su neke zemlje članice EU bile protiv toga da se otvore pregovori sa BiH, a navodno je najglasnija Nizozemska.
Razlozi zbog kojih BiH nije bila dio današnje geopolitičke odluke Evropske komisije nisu do kraja jasni, a iskusne diplomate i analitičari smatraju da ovakav stav ustvari pokazuje nezrelost i neodlučnost EU da se pozabavi problemima u svojoj kući dok su još lako rješivi. Kasnije možda bude kasno. Posebno kada se uzmu u obzir najnoviji statistički podaci prema kojima tek 18 posto građana entiteta RS podržava ulazak u EU.
