Njegova prošlost bila je skrivena sve dok ona nije otvorila kutiju – tada je sve postalo jasno

Lena Karter je od smrti roditelja živjela kod ujaka koji ju je tretirao kao teret. Sa dvadeset jednu godinu samo joj je saopštio: „Udaćeš se za Davida Milera. Bolje ti je s njim nego ovdje.“

Na dan vjenčanja Lena je stajala u skromnoj haljini, srce joj je bilo teško, a pogled prazan. David joj je pružio stidljiv osmijeh, ali ona ga jedva primijeti.

Prvih nedjelja živjeli su u tišini. David je radio do kasno, ali je uvijek nalazio vremena da popravi kuću, skuva večeru i ostavi joj malu poruku na stolu.

Lena je bila ogorčena – sve dok jednog dana nije pala od visoke temperature. David ju je nosio u naručju cijelu noć, a ujutro odveo kod ljekara i potrošio svoju malu ušteđevinu na lijekove.„Zašto to radiš?“ šapnula je.„Jer si moja žena,“ odgovorio je mirno. „I nećeš biti sama.“

Te noći, dok je Lena ležala budna, prvi put je osjetila kako joj se srce mijenja. A sljedećeg jutra, kada je slučajno otvorila njegovu staru, zaključanu kutiju i vidjela šta se krije unutra – ostala je bez daha.

Lena je drhtavim prstima otvorila kutiju. Unutra nije bilo novca, kako je pomislila – već gomila starih pisama, fotografija i jedan kovert sa dokumentima.

Na vrhu je bila fotografija Davida u vojnoj uniformi, nasmijanog i okruženog saborcima. Ispod su bile medalje i zahvalnice za hrabrost.Lena je zastala. Njen „obični radnik“ bio je ratni heroj.

David je ušao u sobu i zatekao je kako drži medalju. Njegove oči su bile mirne, ali tužne. „Nisam ti to rekao jer nisam htio da me gledaš kroz to. Želio sam da znaš mene, ne moju prošlost.“

„Zašto i dalje radiš na gradilištu?“ pitala je tiho.„Jer želim mir. Želim život koji je stvaran. I želim tebe.“Lena je prvi put zaplakala – ne od ljutnje, već od stida što ga je toliko dugo gledala kao teret.

Sljedećih mjeseci, njihov brak se pretvorio u nešto sasvim drugo. David je i dalje radio vrijedno, ali sada su večerali zajedno, šetali i smijali se. Lena je počela da ga gleda novim očima.

Jedne večeri, dok su sjedili na terasi, Lena mu je rekla: „Nisam te birala tada. Ali biram te sada.“David se nasmiješio i stisnuo joj ruku.

„Onda gradimo ovaj život zajedno.“Godinu dana kasnije, Lena je otvorila malu radionicu ručnih radova – David joj je pomogao da sve sredi. Njihov stan više nije bio samo mjesto gdje su živjeli – postao je dom.