Aarti je bila nevjerojatno zaljubljena. Sjeća se kako je hodala do oltara, ispunjena nadom i vjerom u svoju budućnost, kao najmlađa i najsretnija žena na svijetu. Bilo je to sedamnaest godina prije, a tada je vjerovala da će njen brak biti vječan. No, iako je on bio jedini muškarac kojeg je voljela, čini se da se sve drugo oko nje mijenjalo. Jedino što je, nažalost, ostalo nepromijenjeno bio je njihov vjenčani list.
Aarti i Vikram su se upoznali dok je ona imala 24 godine. Vikram je bio pet godina stariji, šarmantan, ozbiljan i uvijek je znao kako joj dati osjećaj sigurnosti. Njihova veza bila je brza i strastvena, a dvije godine kasnije, ispod vedrog neba, vjenčali su se. Obitelj i prijatelji su slavili, a Aarti je bila uvjerena da je pronašla svog partnera za cijeli život. U početku je sve bilo savršeno. Vikram je bio pun ljubavi, vraćao se kući kasno, ali uvijek s nježnim poljupcem na njenom čelu, pričajući joj o svom danu. Aarti je voljela miran život, u kojem je bila posvećena svom sinu Rohanu i svom mužu.
Međutim, kako je vrijeme prolazilo, stvari su počele da se mijenjaju. Vikram je često odlazio na “poslovna putovanja”, a kasnije bi bio odsutan i po nekoliko dana. Aarti bi ga čekala, a on bi se vraćao sve kasnije, umorniji, a sve više od nje udaljen. Postajao je nervozan svaki put kad je ona postavljala pitanja. Počela je osjećati sve veću prazninu u svom životu, no nije znala što da radi.
Jednog dana, dok je Vikram bio pod tušem, njen pogled je slučajno pao na njegov telefon. Zvonio je neprestano. Sjedila je na rubu kreveta i, iako nije željela zadirati u njegov privatni život, instinkt je bio jači od nje. Uključila je ekran, a ono što je pročitala srušilo je njen svijet. Poruka je glasila: „Laku noć, ljubavi. Naš mališan i ja toliko nedostajemo.“
Nekoliko sekundi je stajala, ne vjerujući svojim očima. “Ko je ovo?” pitala je, kad je Vikram izašao iz kupaonice.
On ju je pogledao s izbezumljenim izrazom, a onda joj je odgovorio: “To je samo prijatelj, prestani dramatizirati.”
Ali Aarti nije mogla prestati razmišljati o tome. Što znači ova poruka? Tko je ta žena? I što znači ona referenca na ‘mališan’? Srce joj je bilo ispunjeno sumnjom i brigom, a Vikramovo objašnjenje nije bilo dovoljno da umiri njezinu dušu.
Kako su godine prolazile, Aarti je nastavila ignorirati svoje sumnje. I dalje je podnosila sve njegove izostanke i tišinu. No, stvarno buđenje nije nastupilo sve do trenutka kada je dobila telefon od nepoznate žene.
„Jeste li vi gospođa Vikram Sharma? Morate znati da niste jedina koju on ima.“
Žena na drugom kraju linije bila je izravna, gotovo samouvjerena. Rekla je da je Vikram bio u vezi s njom već godinama, te da imaju zajedničko dijete, djevojčicu koju je on svakodnevno viđao. Aarti je bila šokirana, ali nije imala vremena za paniku. Zatražila je od žene da joj pošalje dokaze. Kasnije toga dana, Aarti je angažirala privatnog istražitelja.
Ubrzo su stigli dokazi – fotografije, snimke, a čak i rodni list djevojčice koja je nosila Vikramovo ime kao očevo.
Trinaest godina tajnog života. Trinaest godina laži. Vikram je živio dva života – jedan s tišinom i pokornošću svoje žene, a drugi u ljubavnoj vezi s drugom ženom, s djetetom koje je on odgajao.
No, Aarti nije plakala. Zamišljena i smirena, prikupila je sve dokaze: fotografije, SMS poruke, bankovne izvode i dokumente. S njom nije bilo više nikakvih iluzija.
Te večeri, kada se Vikram vratio kući, Aarti je znala da je vrijeme da stane na svoje noge.
„Imaš li mi nešto za reći?“ upitala je.
Vikram, iznenađen njenim mirnim tonom, brzo je odgovorio: „Što sada?“
„Znam o tebi. O djetetu. O toj ženi. Trinaest godina… dovoljno. Želim razvod“, rekla je, mirno, ali s čvrstom odlučnošću.
Vikram ju je isprva pogledao smijući se, ali smijeh nije bio pun radosti. “Misliš da je to tako jednostavno? Razvod? Ova kuća je moja, možeš otići ako hoćeš. I Rohan će živjeti sa mnom.”
Aarti nije odustajala. Nije ju slomila ni njegova okrutnost. Samo je uzela svoju snagu i odlučnost, sve dok nije progovorila: “Otići ću, ali ne praznih ruku. Platit ćeš za ono što si učinio.”
Sljedećeg dana, Aarti se sastala sa svojim advokatom i predala mu sve: poruke, snimke, fotografije, financijske izvode i rodni list djeteta koje je Vikram imao s drugom ženom. Ona nije bila žena koja će trpjeti. Bila je žena koja je znala da zaslužuje mnogo više.
Iako je prošlo mjesec dana do prvog ročišta, Aarti je došla u sudnicu s odlučnošću koja je sijala iz nje. Vikram je došao opušteno, bez svog advokata, podcjenjujući je. Ali Aarti nije bila ona žena koja je ranije sumnjala u sebe. Stajala je tamo, uspravno, s jasnim i čvrstim glasom, iznoseći svoje dokaze. U sudnici je vladala tišina.
Sudac je duboko pročitao rodni list i pogledao Vikrama. “Izdržavao si je 17 godina, a sad se povlačiš? Ova žena je žrtva tvoje izdaje. Nemaš pravo da je optužuješ.“
Kada je sudac postavio posljednje pitanje, Vikram je izgovorio: “Ne. Ne prihvaćam da me ostavi nezahvalna žena.”
Sudnica je bila šokirana. Ovaj odgovor samo je potvrđivao svu njegovu okrutnost.
Sudija nije oklijevao. Donio je presudu: Razvod je odobren. Kuća će biti prodana, imovina podijeljena. Rohan će živjeti s Aarti, a Vikram će plaćati alimentaciju. Vikram je bijesno napustio sudnicu prije nego što je sudac završio svoj govor.
I to je bio početak kraja za njega.
Meera, ljubavnica koju je Vikram imao, napustila ga je čim je saznala da će morati plaćati alimentaciju i dijeliti imovinu. Ostavila ga je, zajedno s njihovom kćerkicom. Vikramova kompanija, pogođena skandalom, otpustila ga je, a on je sada morao sam izdržavati oboje svoje djece.
Aarti je, s druge strane, krenula naprijed. Studirala je računovodstvo i otvorila vlastitu malu firmu. Rohan je odrastao u ljubaznog i snažnog mladića, uvijek uz svoju majku, koja ga je podučavala kako biti čovjek s integritetom.
Dvije godine nakon razvoda, na okupljanju bivših učenika, Aarti je naišla na svog starog prijatelja, Raghava. Razgovarali su tiho, uz smiješak i razumijevanje. Nisu obećavali ništa, ali bili su prisutni jedno za drugo. Aarti je shvatila da ljubav nije samo žrtva – ljubav je poštovanje i sloboda.
“I ranije sam mislila da ljubav znači žrtvovanje”, rekla je tiho, “sada znam… ljubav znači nikada ne napustiti sebe.”
I osmjehnula se. Krenula je naprijed. Ovaj put, sama, ali snažnija nego ikad.
