Muž je izbacio ženu iz kuće jer mu se „nije sviđao izgled bebe“ – ali deset godina kasnije saznao je istinu koja ga je slomila.
Dejvid je mislio da mu je život savršen dok nije ugledao novorođenu kćerku Anu. Tamna kosa, maslinasta put – ništa mu nije ličilo na njega.
„Čije je ovo dijete?“ prošaptao je kroz stisnute zube.Emilija je zaplakala. „Naša je, Dejvide! Kako možeš to da kažeš?“Ali Dejvid joj nije vjerovao. Podnio je zahtjev za razvod i nestao iz njihovih života.
Deset godina kasnije zazvonio je telefon – i poziv koji je primio natjerao ga je da preispita sve što je mislio da zna o svojoj porodici.
Na drugoj strani žice bio je porodični doktor. „Gospodine Dejvide,“ rekao je ozbiljnim glasom, „morate doći u bolnicu. Radi se o vašoj kćerki Ani.“
Dejvid je osjetio kako mu se srce steže. Prvi put nakon deset godina izgovorio je njeno ime. „Šta se dogodilo?“„Povrijedila se na igralištu. Nije životno ugrožena, ali trebalo bi da dođete.“
Kad je stigao, kroz staklo je ugledao djevojčicu na bolničkom krevetu. Tamna kosa, krupne oči – i osmijeh koji mu je bio toliko poznat da je zastao. Bio je to isti osmijeh njegove pokojne bake.
Emilija je sjedila pored kreveta i podigla pogled prema njemu. U njenim očima bilo je iznenađenje, ali i umor od godina samoće.„Zašto si me pozvala?“ upitao je tiho.
„Jer Ana zaslužuje da zna ko si,“ odgovorila je. „I jer mislim da je vrijeme da znaš istinu.“Iz torbe je izvadila papire – rezultate DNK testa koji je uradila još prije deset godina „Nikada nisam lagala. Ana je tvoja kćerka.“
Dejvid je polako sjeo, osjećajući kako mu se noge tresu. Čitao je rezultate i suze su mu navirale na oči.„Sve ovo vrijeme…“ promrmljao je. „Ostavio sam vas, a nisam imao pravo.“Ana ga je pogledala i tiho rekla: „Jesi li ti moj tata?“
Dejvid je prišao, kleknuo pored kreveta i uzeo je za ruku. „Jesam, i žao mi je više nego što možeš da zamisliš.“
Emilija je ćutala, ali u očima joj se vidjela mekoća. „Ako želiš da nadoknadiš propušteno, sada imaš priliku,“ rekla je.
Dejvid je obećao da će biti prisutan u Aninom životu i da više nikada neće dozvoliti da sumnja stane između njih.
Mjesecima kasnije, njih troje su zajedno sjedili u parku. Ana se smijala dok ju je Dejvid gurao na ljuljašci, a Emilija ih je gledala izdaleka. Po prvi put nakon mnogo godina, osjetili su da ponovo liče na porodicu.