Otac je došao po djevojčicu iz vrtića – ali vaspitačica je osjetila da nešto nije u redu i krenula za njim. Ono što je vidjela nekoliko minuta kasnije sledilo joj je krv u žilama…
Ema Luis je pet godina radila u vrtiću „Mala Hrastova“ i znala je svakog roditelja po imenu i licu. Tog popodneva pojavio se muškarac kojeg nikada prije nije vidjela, ali papiri koje je donio bili su ispravni.
Sofi je djelovala napeto dok ju je vodio ka automobilu. Kada se okrenula i uhvatila Emin pogled, oči su joj bile krupne i prestrašene.
Ema je u tom trenutku osjetila da nešto nije u redu. Izvadila je telefon, slikala tablice i odmah sjela u svoj auto.
Nije imala plan, samo je znala da ne smije izgubiti trag.A ono što je otkrila nekoliko kilometara dalje bilo je toliko strašno da joj je dah stao.
Ema je držala razmak od nekoliko automobila, ruke su joj se znojile na volanu. Muškarac je skrenuo sa glavnog puta i krenuo prema staroj industrijskoj zoni na rubu grada. Srce joj je lupalo sve jače.
Kada je vozilo stalo ispred napuštenog skladišta, Ema je pozvala policiju. „Djevojčica iz našeg vrtića je upravo odvedena ovdje,“ šapnula je operateru. „Molim vas, požurite.“
Gledala je kako muškarac izlazi iz auta i otvara zadnja vrata. Sofi je stajala ukočeno, nije se pomjerala.
„Uđi unutra,“ čula ga je kako govori, a djevojčica je samo klimnula i korak po korak krenula prema tamnom ulazu.U tom trenutku, Ema je shvatila da ne može samo čekati. Izašla je iz auta i povikala: „Sofi!“
Muškarac se trznuo i okrenuo. U očima mu je bljesnula panika – i počeo je da trči prema vratima.
Sekundu kasnije začuo se zvuk sirena. Policijska kola stigla su upravo na vrijeme. Dva policajca su skočila iz auta, savladala muškarca i stavila mu lisice.
Sofi je potrčala pravo Emini u naručje i briznula u plač. „Mislila sam da me vodi daleko od mame,“ jecala je.
Policija je kasnije potvrdila da muškarac nije bio Sofijin otac već dalji rođak koji je pokušao da je otme nakon porodične svađe.
Kada je prava majka stigla na lice mjesta, zagrlila je Emu i kroz suze zahvalila. „Spasila si mi dijete,“ šapnula je.
Ema je tu noć dugo sjedila u svom autu, tresući se i puštajući da joj suze same teku. Znala je da je rizikovala mnogo, ali u srcu je osjećala da je uradila pravu stvar.
Sljedećeg dana, u vrtiću, Sofi je potrčala prema njoj i čvrsto je zagrlila. „Hvala što si me našla,“ rekla je tihim glasom.
Ema je osjetila kako joj se oči pune suzama. Znala je da će ovaj trenutak pamtiti cijelog života.
