Masovne grobnice postale su neophodno rješenje za građane Pojasa Gaze koji se suočavaju sa zapanjujućim brojem žrtava dok ulaze u drugi mjesec razornih napada Izraela.
Tragedije nastavljaju da eskaliraju, otkrivajući sve više zločina koje je izraelska vojska počinila nad civilima u Pojasu Gaze.
Saadi Baraka, 63-godišnji palestinski grobar, pričao je za Anadolu o svojoj patnji zbog velikog broja djece i žena koje je morao pokopati od početka rata 7. oktobra.
Uprkos tome što je život proveo u ovoj profesiji, rekao je da je ono čemu trenutno svjedoči “neuporedivo” sa bilo čim u prošlosti, do te mjere da ne može ni spavati ni jesti.
Uprkos pokušajima da se rat predstavi kao uništavanje Hamasovih ciljeva, boraca, tunela, oružja i centara, istina je, prema zvaničnim podacima, da većinu stanovništva Gaze čine žene i djeca.
Realnost je dovela do velike tragedije, pri čemu su djeca i žene najmanje 70 posto žrtava izraelskih vazdušnih napada, kojih je do sada više od 11.000.
Zašto masovne grobnice?
“Bili smo prisiljeni na ovo (op.a. masovne grobnice). Nema mjesta za smještaj svakog dana ovolikog broja tijela, a nema ni blokova (betonske ploče koje se postavljaju u grobovima, op.a.). Svega je nestalo u Gazi”, kazao je Baraka.
Istakao je da do danas nije vidio takav zločin nad djecom, ženama i starcima, čak ni u nacističkom režimu.
“Jučer sam sahranio oko 600 žrtava, više nego što sam sahranio u proteklih pet godina. Ovakvu brutalnost nisam vidio. Većina onih koje sam sahranio bili su žene i djeca”, rekao je Baraka.
Prema njegovim riječima, “svaka masovna grobnica je velika oko šest metara i u njoj je pokopano oko 45 ljudi. Navodi da je “u najvećoj masovnoj grobnici bilo pokopano 137 ljudi”.
O potrebi za kopanjem masovnih grobnica, rekao je da nemaju dovoljno potrebnih materijala:
“Ništa nije ostalo u Gazi. Čak ni vode više nema.”
“Ne mogu spavati”
Baraka je ispričao za AA o svojoj nevolji tokom dugih radnih dana.
“Ne mogu spavati zbog velikog broja dječijih leševa koje sam vidio. Šta su kriva ta djeca”, upitao je Baraka.
Naglašava da ne traže pomoć i hranu, nego teže miru još od dana Abu Ammara, odnosno preminulog palestinskog predsjednika Yassera Arafata. U međuvremenu, dodao je, izraelski premijer Benjamin Netanyahu samo nastavlja s krvoprolićem.
“Mi nastojimo da živimo dostojanstveno i slobodno, da imamo državu, suverenitet. Želim da budem građanin kao i svaki drugi na svijetu. Oni koji šalju pomoć treba da smatraju prikladnijim da nam dozvole da živimo kao građani u svojoj zemlji, baš kao što je slučaj u bilo kojoj drugoj naciji”, istakao je Baraka.
