Minh i ja smo u braku već sedam godina. Zajedno imamo malog sina, koji je još uvijek previše mlad da razumije pravu prirodu odnosa između mene i mog muža. Gledajući ih zajedno, svi su često divili koliko smo kao porodica skladni. Međutim, ja sam polako počela primjećivati promjene u Minhovom ponašanju koje su mi stvarale sumnju.
Zarađivala sam više od njega zbog mog online poslovanja, dok je on radio u jednoj firmi, pošteno zarađujući svoju plaću. Iako su naši prihodi bili stabilni, uvijek je bilo jasno da ja nosim većinu financijskog tereta, dok je on povremeno dopunjavao obiteljsku kasu. Bankovna kartica koju smo koristili za obiteljske troškove bila je na moje ime, jer sam bila ta koja je najviše radila i upravljala financijama. Minh je znao lozinku, ali nikad nisam pomislila da bi mogao iskoristiti tu situaciju u svoju korist.
Međutim, posljednjih nekoliko mjeseci, Minh se počeo ponašati čudno. Vraćao se kući kasno, stalno je spominjao izgovore o prekovremenom radu ili poslovnim sastancima. Njegov telefon uvijek je bio zaključan, a ja nisam smjela niti pomaknuti njegov uređaj. Iako mi je nešto u njegovom ponašanju bilo sumnjivo, nisam imala konkretne dokaze. Jednog dana, to se promijenilo.
Jedne večeri, dok je Minh otišao pod tuš, njegov telefon je vibrirao na stolu. Srce mi je počelo brže kucati jer sam osjetila da moram provjeriti. Vidjela sam poruku koja je doslovno slomila moju sigurnost. Poruka je glasila: „Ne zaboravi pripremiti pasoš, sutra idem na odmor, toliko sam uzbuđena!“ Zadrhtala sam. Minhov je odgovor bio ljubazan, pun objašnjenja o tome kako je rezervirao luksuzne hotele i avionske karte – sve plaćeno mojom bankovnom karticom.
Bila sam u šoku. Srce mi je bilo ispunjeno gorkim smijehom, jer sve ono na što sam naporno radila, moj muž je iskoristio da bi svojoj ljubavnici omogućio odmor. Moje napore i žrtve, moje snove i suze, sada je koristio da bi ga proveo u luksuzu s nekim drugim.
Te noći nisam mogla spavati. Zamišljala sam sve što se dogodilo i pitajući se što učiniti. Nije mi bilo stalo do toga da stvaram obiteljsku dramu pred sinom, ali nisam mogla dopustiti da se Minhov čin prođe bez posljedica. Bilo je jasno da moram otkriti istinu.
Sljedeće jutro, Minh je rano ustao, obuo se elegantno i rekao: „Morat ćeš ići na poslovni put nekoliko dana. Bit će teško kontaktirati tebe, ali molim te, brini o meni dok sam odsutan.“ Osmjehnula sam se, ali je moj osmijeh bio samo maska za bol koju sam osjećala. Nisam se obazirala previše na njegove riječi. U tih nekoliko trenutaka, već sam donijela odluku da idem na aerodrom.
Tiho sam nazvala prijatelja koji je radio na aerodromu i zamolila ga da provjeri informacije o Minhovom letu. Ubrzo mi je javio da je rezervirao let za Tajland. Letio je popodne. Srce mi je bilo ispunjeno odlučnošću. Morala sam vidjeti sve vlastitim očima.
Kada sam stigla na aerodrom, bio je tu – Minh, u pratnji mlade, elegantno odjevene djevojke. Držali su se za ruke, razgovarali, smijali, izgledali su kao savršen par. Srce mi je bilo preplavljeno bijesom, a istovremeno sam osjećala nevjerojatnu tugu. Ali nisam im još prišla. Samo sam promatrala.
Kada su završili sa prijavom za let, prišli su carinskoj kapiji, gdje ih je iznenada zaustavio carinski službenik. Ispostavilo se da su kreditne kartice koje je Minh koristio za rezervaciju avionske karte i hotela pokazivale znakove moguće prevare. Službenik je rekao: „Moramo vas pozvati u ured za dodatne provjere.“
Minh je bio zapanjen. Njegovo lice je postalo potpuno bledo. Djevojka koja je bila s njim naglo se okrenula prema njemu i upitala: „Šta se događa? Rekao si da je sve u redu!“
Tada sam mirno prišla i rekla: „Ta kartica je moja. On je iskoristio moju karticu kako bi financirao ovo putovanje.“ Atmosfera je odmah postala napeta, svi su nas gledali, a ljudi oko nas počeli su šaptati.
Minh je zbunjeno gledao, pokušavajući objasniti, „Samo sam htio da ona ide na odmor, nisam mislio ništa ozbiljno…“
Krenula sam dalje, ne dopuštajući da me omete: „Zar misliš da je u redu uzeti novac od žene, njene muke i suze, i uživati u tome s ljubavnicom?“
Te riječi su ga potpuno ušutkale. Carinski službenik je počeo unositi podatke u izvještaj, objašnjavajući da bi se slučaj mogao dalje razmatrati prema zakonu zbog neovlaštenog korištenja bankovnih podataka.
Djevojka koja je bila s njim počela je shvaćati ozbiljnost situacije i ljutito je viknula prema Minh: „Ti si rekao da si bogat! Kako je moguće da si sve ovo samo novac svoje žene?! Prevario si me!“
Ona je potom okrenula leđa i napustila ga, ostavljajući ga samog s njegovim poniženjem.
Gledala sam svog muža, srce mi je bilo ispunjeno tugom, ali istovremeno i odlučnošću. Kratko sam rekla: „Od sada, mi nemamo ništa jedno s drugim. Posljedice ćeš snositi sam.“
Nisam čekala njegov odgovor. Okrenula sam se i otišla, ostavljajući ga s njegovim pogledom punim očaja.
Dok sam hodala prema izlazu, osjećala sam pomješana osjećanja – tuga, razočaranje, ali i nevjerojatno olakšanje. Da, možda ću izgubiti lošeg muža, ali nisam izgubila ni svoj integritet ni samopoštovanje. Moje srce nije bilo uništeno.
Kada sam se vratila kući, zagrlila sam sina. Znam da ništa nije savršeno, ali sada imam potpunu kontrolu nad svojim životom. Nema više nesigurnosti, nema više prevare. Od sada, sve što radim, radim za sebe i svog sina.
Izgubiti lošeg muža nije kraj svijeta, jer život i ljubav prema sebi nastavljaju da rastu.
