“11 LOGORAŠA UBIJENO ILI ODVEDENO, PA NESTALO”: Obilježena 30. godišnjica od zatvaranja logora Gabela kod Čapljine

Predstavnici Udruženja i Saveza obišli su nekadašnji logor Gabela, a danas lokaciju Oružanih snaga BiH, održali čas historije i položiti cvijeće ispred objekta bivše samice u znak sjećanja na 11 žrtava ovog logora.

Po riječima predsjednika Udruženja logoraša Stolac Amera Đulića, raspuštanje tog logora počelo je 15. decembra 1993. godine, a završeno je sedam dana kasnije kada su i zadnji logoraši pušteni ili deportovani prema trećim zemljama.

“Koncentracioni logor Gabela postojao je u periodu od 30. juna 1993. do 22. decembra 1993. godine. Kroz taj logor je prošlo oko 2000 logoraša s područja općina Čapljina, Stolac, Neum i Mostar, pa čak i neki ljudi iz srednje Bosne. Logor je bio poznat po mnogim patnjama i mnogim iživljavanjima u to vrijeme bojovnika HVO-a, a veoma je poznat i po tome što iza sebe nosi jedan teret jer je 11 logoraša u tom logoru ubijeno ili odvedeno pa nestalo”, kazao je u izjavi za Fenu predsjednik Udruženja logoraša Stolac Amer Đulić.

Kako je naglasio, za zločine počinjene u logoru Gabela odgovaralo je veoma malo ljudi.

“Osuđeno je ukupno šest ljudi, i to Boško Previšić kao upravnik logora, Nikola Andrun kao njegov zamjenik, dva djelatnika SIS-a Željko Rodin i Marinko Marić, te Luka Perić i Šveđanin Jackie Arkloev. Oni su dobili su zatvorske kazne u trajanju od jedne godine, koliko je dobio Luka Perić, do maksimalnih osam godina, koliko je dobio Nikola Andrun. To su neke minimalne kazne za ono što je učinjeno i kakvo je zlo počinjeno u tom logoru”, ocijenio je Đulić.

Kazao je kako je trideset godina mnogo te da mnogi logoraši, koji su tada bili sredovječni ljudi, danas nisu među živima.

“Malo je nas ostalo živih koji se sjećamo, a i koji želimo da pričamo o tome. Ne želimo da se vraćamo u taj period i ne želimo da mrzimo nikoga, ali želimo da se prisjetimo svih onih ljudi koji su propatili u tom logoru, a naročito onih 11 koji su u njemu ubijeni”, poručio je Đulić.