Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman ne bi potpisao Dejtonski mirovni sporazum da je znao da se Vašingtonski neće uvažiti i da će Hrvati biti izigrani, rekao je Ivan Tolj u intervjuu za Televiziju Herceg-Bosne
Nezavisni kandidat na listi “Hrvatskog bila” u XI Izbornoj jedinici na predstojećim izborima u Hrvatskoj, general Hrvatske vojske Ivan Tolj, izjavio je da treba obnoviti Herceg-Bosnu ako se nastavi s narušavanjem položaja i uzurpiranjem pozicija Hrvata u Bosni i Hercegovini.
– Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman ne bi potpisao Dejtonski mirovni sporazum da je znao da se Vašingtonski neće uvažiti i da će Hrvati biti izigrani – rekao je Tolj u intervjuu za Televiziju Herceg-Bosne.
Prema njegovim riječima Hrvatska danas, kao članica NATO-a, EU-a i kao saveznica SAD-a, može pomoći da se spriječi uzurpiranje hrvatske pozicije u Predsjedništvu BiH, “gdje je, kako je kazao, u četiri navrata glasovima bošnjačkih birača, kao hrvatski predstavnik izabran Željko Komšić”.
– Za to sam da, ako ne bude nikako išlo u BiH, da se vratimo na postavke Herceg-Bosne. Morat ćemo to uraditi ili se pomiriti da smo sve izgubili – rekao je Tolj.
Haški tribunal je prije gotovo sedam godina, izrekao pravosnažnu presudu šesterici bivših političkih i vojnih čelnika tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Ovom presudom Sud je zaključio i svoje 24-godišnje postojanje. Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću potvrđene su kazne iz provostepene presude za svakog od njih i osuđeni su na ukupno 111 godina zatvora. Također, potvrđen je udruženi zločinački poduhvat u kojem je učestvovalo političko i vojno rukovodstvo Republike Hrvatske na čelu sa Franjom Tuđmanom, prvim predsjednikom te zemlje.
Sudija Carmel Agius je rekao kako je Sudsko vijeće prvostepenom presudom utvrdilo da je od januara 1993. godine postojao udruženi zločinački poduhvat dominacije Hrvata na području Herceg-Bosne. Spomenuo je zatvaranja, prisiljavanje zarobljenika na teški rad, a hiljade zatvorenika podlegle su zbog ovakvog postupanja HVO-a.
Žalbeno vijeće je utvrdilo da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrdilo je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH. Žalbeno je vijeće utvrdilo da je pravilno utvrđeno da je Hrvatska provodila kontrolu preko lokalnih tijela u Herceg-Bosni što potvrđuje da je postojalo stanje okupacije.
Sukob između HVO-a i Armije BiH od 1993. do 1994. godine bio je međunarodni sukob uz umiješanost Hrvatske. Većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjeni su u okviru udruženog zločinačkog poduhvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana.
Cilj toga udruženog zločinačkog poduhvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava etnički čistog hrvatskog entiteta barem djelomično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.
Vijeće je zaključilo da su HVO i HZHB bili u funkciji ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja uspostave etnički homogenog prostora.
Žalbeno vijeće Haškog tribunala je potvrdilo da je Hrvatska, odnosno njeno tadašnje rukovodstvo, počinilo agresiju na BiH. Franjo Tuđman, Gojko Šušak i ostali bili su dio udruženog zločinačkog poduhvata.
Žalbeno vijeće ukinulo je zaključak Raspravnog vijeća da je sukob postojao samo tamo gdje su se aktivno vodile borbe te smatra da su konstatacije postojanja međunarodnog oružanog sukoba dovoljne da se režim teških kršenja može promijeniti bilo gdje u BiH do kraja oružanih sukoba. Postoje brojni faktori koji indiciraju da je Hrvatska putem HVO-a imala stvarnu vlast u relevantnim općinama te je Žalbeno vijeće konstatiralo da optuženi nisu pokazali postojanje bilo kakve greške koju bi Raspravno vijeće učinilo u donošenju tog zaključka.
