Politički i pravni stručnjaci složni su da pritisak Izraela na Međunarodni krivični sud (ICC) i njegovo kontinuirano špijuniranje – prema britanskom listu The Guardian – isti pretvara u izolovanu, odmetnutu državu te da izgleda kao čamac koji tone s kojeg svi pokušavaju pobjeći.
Komentirajući istragu britanskog lista, dr. Muhannad Mustafa, stručnjak za izraelska pitanja, opisao je Mossad kao politički aparat koji služi Izraelu, dok njegova uloga nije ograničena samo na sprečavanje sigurnosnih prijetnji, već i na političko špijuniranje njegovih protivnika i sprečavanje bilo kakvog pokušaja kritike njegove vojne prakse.
Mustafa je, gostujući u emisiji “Gaza… Šta dalje?”, rekao da Izrael vrši najgore obavještajne aktivnosti kroz špijunažu, prijeteći pravnicima i političarima i vršeći pritisak na njih.
Istakao je da se Izrael na međunarodnom planu osjeća ugroženo i pribjegava špijunaži kako bi prikupio informacije prije nego što se objave, da bi unaprijed spriječio bilo kakve korake protiv njega, ističući da, kada Tel Aviv dodjeljuje pravosudnu misiju Mossadu, on “time pokazuje internu slabost i potvrđuje da je uplašen i ranjiv nakon počinjenih ratnih zločina u Gazi”.
Kaže da je Izrael vrlo osjetljiv na bilo kakvu kritiku ili konfrontaciju s politikom i narativom da upravo on (Izrael) najviše podstiče na antisemitizam, odbijajući bilo kakvu kritiku i vršeći pritisak na Evropu da kriminalizira svaki pokušaj kritike cionizma.
Vjeruje se da se Izrael trenutno oslanja na američki pritisak da Međunarodni sud ne izda naloge za hapšenje premijera Benjamina Netanyahua i njegovog ministra odbrane Yoava Gallanta, ističući da je Netanyahu strateški podbacio na međunarodnom, moralnom, vojnom planu i u svojoj sposobnosti upravljanja Izraelom.
Uprkos priznanju da je Izrael ujedinjen protiv bilo kakve međunarodne akcije protiv njega, Mustafa objašnjava da to pitanje inicira internu debatu o strateškom neuspjehu.
Zauzvrat, profesor političkih nauka i međunarodnih odnosa Khalil al-Anani potvrdio je postojanje izraelsko-američke strategije zasnovane na osporavanju kompetentnosti Međunarodnog krivičnog suda za istraživanje umiješanosti Izraelaca ili Amerikanaca u ratne zločine kroz korištenje svih vrsta pritisaka, prijetnji, špijunaže, ucjena, mobinga, klevete i pokušaja vrbovanja.
Al-Anani potvrđuje da Izrael živi u stanju terora i konfuzije u pogledu reperkusija svega ovoga na njegov međunarodni imidž, posebno posljedica rata u Gazi i njegovog procesuiranja za genocid pred Međunarodnim sudom pravde.
Dodaje da postoji bojazan da će nalozi za hapšenje postati historijski presedan u Izraelu i da bi se “mogli pojaviti naknadno u pokušaju krivičnog gonjenja američkih zvaničnika”, prije nego što je opisao Sjedinjene Američke Države kao nemoralnu zemlju koja ne pridaje značaj tom procesu jer je i sama umiješana u brutalni rat u Gazi.
Što se tiče osnovne percepcije Izraela, on kaže da je postao odbačen, omražen, izolovan i odmetnička država nakon što je proteklih sedmica dobio tri šamara: izdavanje naloga za hapšenje Netanyahua i Gallanta, tripartitno špansko, norveško i irsko priznanje Države Palestine te odluka Suda pravde o neophodnosti zaustavljanja rata u Rafahu.
Al-Anani je zaključio da je opća percepcija Zapada o Izraelu da je on “čamac koji tone i s kojeg svi bježe”, ukazujući da je postao moralni teret njegovim saveznicima.
Ometanje pravde
John Quigley, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu Ohio, nije iznenađen i začuđen izraelskim špijuniranjem međunarodnih krivičnih tužilaca zbog njegove duge historije bombardiranja Gaze, naseljavanja Zapadne obale, pa čak i sprečavanja povratka izbjeglice svojim kućama.
Prema Quigleyu, ovi slučajevi se smatraju zločinima protiv čovječnosti i stoga “Izrael ima mnogo toga da izgubi”.
“Morat će odgovoriti na mnoga pitanja koja se tiču njegove prakse i kršenja odredaba međunarodnih institucija.”
Dodao je da praksa Izraela podriva sistem međunarodnih institucija i jasno krši njihova pravila, što predstavlja krivično djelo koje ometa uspostavljanje pravde.
Zaključio je da ovo što se dešava predstavlja veliku sramotu za Sjedinjene Američke Države koje, također, imaju dugu historiju pritiska na Međunarodni krivični sud, prenosi Al Jazeera.
