Anđelić za Oslobođenje: Dodik nema kapacitet da upotrijebi silu, ali mogao bi ostvariti ono što zagovara

Vrlo je lako mobilizirati mase koje već imaju animozitet prema imigrantima, ljudima drugačije kulture, vjere, a bez obzira na to što se vrlo brzo ispostavilo da je vijest lažna, bilo je prekasno

– Od 1945. do kraja hladnog rata odvijao se sukob dvije ideologije. Jedna ideologija je kolapsirala, a utisak trijumfa je bio da će cijeli svijet krenuti u smjeru liberalne demokratije. Naravno, to se nije desilo. Autoritarne snage su se oporavile u nekim društvima, a neke od tih država danas su vrlo moćne i izazivaju najmoćniju državu na svijetu. Imamo taj sukob već desetljeće, a možda i duže. Unutar liberalnih društava je takođe sukob snaga koje zagovaraju nešto slično, neki autoritarni, barem nacionalistički, oblik vladavine. Oni koriste demokratske metode da bi došli na vlast, a kada ostvare vlast, onda metode više nisu demokratske. Oni čak ne moraju doći na vlast, ali utječu na vladajuće strukture da se pomjere više ka desnici. To je istinski problem, jer neprimjetno se moderna demokratska društva pomjeraju više u desno, postaju više nacionalistička i dolazimo do interpretacije da je na djelu hipokrizija liberalne demokratije.

GDJE SU BOSNA I HERCEGOVINA, A POSEBNO BOŠNJACI U SVEMU TOME? ZAŠTO JE ŠUTNJA POSTALA GLAVNO SREDSTVO ODBRANE?

– Postoji jedan element koji se ponekad može interpretirati pozitivno, a to je ta pasivnost građana koji i na nepravdu neće odgovoriti radikalnim stavom. To se interpretira ponekad kao tolerisanje, kao nešto pozitivno. Međutim, ti građani ne čine ništa za sebe. To je problem, jer dijelovi korumpiranih elita na vlasti, ekonomskih i političkih, to onda koriste, skoro bez ikakvih protesta. Društvo u BiH je, nažalost, podijeljeno i reakcije na bilo koji svjetski događaj su bitno različite. Ja sam to vidio u Sjevernoj Irskoj, gdje protestanti podržavaju Izrael, a katolici Palestince. I u BiH je isti slučaj. Vidljivi su veliki iskazi solidarnosti u bošnjačkom etničkom tijelu sa Palestincima, dok se iz krugova političkih elita bosanskih Srba iskazuje podrška Izraelu, Rusiji. Drugi element je pitanje identiteta Bošnjaka i koliko je islam važan za etnički identitet Bošnjaka. Tu postoje razne interpretacije. A na koji način to može da se iskoristi u pozitivne svrhe ili je moguće da neki zagovornici to koriste u negativne svrhe, to je sada raskršće društva u BiH, a posebno Bošnjaka.

SHODNO SVEMU OVOME, ŠTA NAS SVE, I OVDJE U BIH I U UK, CIJELOJ EVROPI, OČEKUJE U BUDUĆNOSTI? KAKO NAPRIJED, KAKO PREVAZIĆI TRENUTNE PROBLEME?

– Nažalost, rješenja nema. Ja se nadam da bi ekonomskim sredstvima bilo moguće da se umrtve te snage, jer radikalne nacionalističke snage se mobiliziraju kada je neki ekonomski problem u društvu. Ljudi nemaju izbora kada su razočarani ponašanjem liberalnih elita koje su na vlasti skoro od kraja Drugog svjetskog rata u većini demokratskih zemalja Evrope. Dio tih elita je korumpiran i onda ljudi reaguju. Nemaju alternativu. Izborni sistemi su kreirani tako da je nemoguće nešto promijeniti kroz sistem i izlazi se na ulice. Ekonomskim progresom je moguće smiriti te tenzije. Mislim da je to takođe moguće i u BiH, međutim, potrebne su drastične promjene u ustavnim rješenjima, izbornim zakonima i u organizaciji države.

SVE VRIJEME GOVORIMO O JAČANJU DESNICE NA ZAPADU. NIJE TAJNA DA MILORAD DODIK POLAŽE NADE U POBJEDU DONALDA TRUMPA NA IZBORIMA U SAD-U. JE LI NJEGOVA NADA UZALUDNA I ŠTA BI TRUMPOVA POBJEDA DONIJELA ZA CIJELI SVIJET, ALI I ZA BIH?

– Donijela bi totalnu neizvjesnost. Jer način kako se vlada u Trumpovoj interpretaciji je da on sam odlučuje sve što želi. On je bio u šoku kada je vidio da demokratske institucije sistema u SAD-u ne dozvoljavaju takvu vrstu vladavine. One su sačuvale demokratiju u SAD-u tokom četiri godine njegovog mandata. Ukoliko se vrati, nisam siguran da će to biti tako uspješno i bit će bitnih promjena. Sa druge strane, 1999. u Austriji su izbori proizveli situaciju gdje su tri političke partije – dvije koje se tradicionalno uvijek smjenjuju na vlasti i treća vrlo radikalno-nacionalistička – osvojile jednak broj glasova. Prvi put se desilo da su ekstremni nacionalisti uključeni kao manjinski partner u Vladi. EU je, a Austrija je kratko prije izbora postala članica, bojkotovala Austriju u toj situaciji. To je bilo samo četvrt stoljeća ranije, a sada su takve vlasti u više zemalja EU. Dodatno, takve političke partije su vrlo utjecajne. One podržavaju politiku kakvu zagovara recimo Milorad Dodik, koja je vrlo nacionalistička.

OPASNOST JE PRISUTNA

On može ostvariti ono što zagovara, obećava svojim pristalicama, glasačkom tijelu, jedino u slučaju promjena geopolitičkih odnosa. Podrška koja bi došla iz SAD-a, koju već ima iz Rusije, ili ona koja dolazi iz nekih zemalja EU poput Mađarske – to su načini na kojima on vidi da bi moglo doći do promjene granica. A granice u Evropi se nisu mijenjale osim nasilnim putem. To je opasnost koja je prisutna. Dodik nema kapacitet da upotrijebi silu da bi ostvario svoje nakane. Međutim, međunarodna podrška nekih elemenata – ukoliko bi oni osnažili – mogla bi kreirati situaciju gdje bi on to mogao da pokuša, istinski, a ne samo verbalno da da još jedno obećanje koje se, naravno, neće ispuniti.