Osuđen je Selmo Cikotić. Bivši ministar odbrane Bosne i Hercegovine proglašen je krivim u slučaju Scout i izrečena mu je prvostepena presuda zatvora od tri godine.
Optužnica tereti Cikotića da je od 2009. do 2011. godine, u dogovoru s drugim licima, s ciljem pribavljanja koristi, iskoristio službeni položaj i pogodovao firmi Scout iz Zagreba, čime je budžet BiH oštećen za 9,7 miliona KM.
Potpisao dvije odluke
Kako se navodi, Cikotić je, protivno Sporazumu o konačnom stanju svih prava i obavezama nad pokretnom imovinom iz 2008. i odlukama Predsjedništva BiH, donio i potpisao dvije odluke o odobravanju isporuke, odnosno zamjene roba te četiri rješenja o isporuci municije.
Prema optužnici, odobrena su četiri aneksa osnovnih ugovora o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije zaključena 2003. i 2004. godine.
Vojni analitičar, koji je u ovom slučaju bio i vještak Tužilaštva BiH, Berko Zečević tokom procesa ukazao je na štetnosti i nepravilnosti izmjena ugovora o prodaji oružja, ocijenio je osnovni ugovor između Scouta i institucija u Republici Srpskoj neprofesionalnim, jer dio predmeta prodaje nije bio potpuno definisan.
Prema njegovim riječima, prilikom izrade aneksa ugovora, sedam do osam godina poslije, izvršene su izmjene, a nije se utvrdilo šta je preostala količina u odnosu na ono što je isporučeno 2004. i 2005. g. Iako je aneksom striktno bilo navedeno da se cijena ne mijenja, to se upravo i dogodilo.
Zečević je rekao da su tada Ministarstvu odbrane BiH stigle četiri ponude, od kojih je najpovoljnija bila od domaće firme Bruning, ali je na tenderu ipak pobijedila zagrebačka firma Scout s ponudom od oko milion i 550 hiljada KM.
Rok isporuke je trebao biti šest mjeseci od potpisivanja ugovora, što se u konačnici nikada nije desilo.
(Ne)namjerni propusti Tužilaštva
O procesu, suđenju i radu Tužilaštva BiH, Zečević je govorio za Raport.
“U postupku je samo gospodin Cikotić optužen, a to nije moguće jer je cijeli proces podrazumijevao dva njegova zamjenika za koje Tužiteljstvo nije podiglo optužnicu, to je manjkavo.
Drugo, i kad ministar napiše nešto, donese neko rješenje i odluku, onda se to proslijedi u Zajednički štab Oružanih snaga BiH, koji je to trebao da realizira, a pošto su ta rješenja bila nepotpuna u skladu s pravilima rada OS-a, onda su nadležni oficiri u OS od Zajedničkog štaba, pa do jedinice koja je trebala to da isporuči, trebali da reaguju i spriječe izvršenje onoga što je pisalo”, jasan je Zečević.
On je istakao da, po njegovom mišljenju, u čitavom sistemu postoji niz još odgovornih ljudi koji nisu dotaknuti od Tužilaštva, “da li svjesno ili nesvjesno, to ne znam, ali iz onih dokumenata koje sam radio dvije godine i priložio vidi se ko bi još mogao da odgovara”.
Imaju parafi
Zečević pojašnjava i zašto je na odgovornost trebalo pozvati dvojicu zamjenika ministra.
“Trebalo je pozvati dvojicu zamjenika ministra odbrane, jer svaku odluku koju ministar odbrane potpiše moraju supotpisati dva zamjenika i oni su bili s tim u potpunosti upoznati, imaju parafi. Znači, i njegova je, ali i njihova komandna odgovornost u tome.
Isto tako, izuzetno je odgovoran onaj zamjenik ministra pod čijom je direktnom kontrolom sektor logistike, pripremao je materijale, dopise koje je ministar potpisivao.
U ovom slučaju, to je Marina Pendeš. Istovremeno, ne znam ko je bio zamjenik ministra iz RS”, kazao je Zečević.
Napomenuo je da Tužilaštvo nije uradilo posao kako treba te da bi iza ove presude Tužilaštvo trebalo da podigne optužnicu “protiv čitavog niza ljudi i da zahtijeva od Ministarstva odbrane da spriječi da se u budućnosti takvi događaji dešavaju”.
“To je ključ. U OSBiH i Ministarstvu odbrane ne smije se desiti ovo što se desilo u prethodnom vremenu”, poručio je Zečević.
