Ratni zločinac Mitar Vasiljević preminuo je jučer u u 70. godini u Višegradu.
Ovaj bivši pripadnik “Belih orlova”, paravojne jedinice bosanskih Srba, u februaru 2004. godine je pravosnažno osuđen na 15 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja počinjena na području Višegrada tokom 1992. godine.
Uhapsili su ga pripadnici SFOR-a 25. januara 2000. godine i istog dana je prebačen u pritvorsku jedinici UN u Sheveningenu, a na izdržavanju kazne bio je u zatvoru u Austriji.
Podsjetimo da je Haški Tribunal 1998. potvrdio jedinstvenu optužnicu protiv Mitra Vasiljevića, Milana Lukića i Sredoje Lukića. Optužnica ih je teretila za teške ratne zločine nad civilnim bošnjačkim stanovništvom Višegrada. Kakos su se Lukići tada nalazili u bjekstvu, Vasiljeviću je suđeno u odvojenom postupku. Izmijenjena optužnica protiv trojice osumnjičenih potvrđena je 2001. godine, a presudom naredne godine Vasiljević je proglašen odgovornim za manje zločine i osuđen na 20 godina zatvora, kasnije žalbom smanjenih na samo 15.
Ratnog zločinca Mitra Vasiljevića Haški tribunal je 2010. godine pustio na slobodu nakon što je odslužio dvije trećine 15-godišnje zatvorske kazne. Vasiljević se, podsjetimo, 12. marta 2010. godine vratio u Višegrad, gdje je dočekan kao heroj, uz muziku, kolone automobila, te četnička obilježja, što je bio šamar u lice bošnjačkim žrtvama.
“Zločini za koje je Vasiljević osuđen su veoma teški. Smatram da je ovo faktor protiv njegovog ranijeg puštanja. Budući da je od 25. januara 2010. godine Vasiljević odslužio dvije trećine kazne i uzimajući u obzir da su druge osuđene osobe u sličnim situacijama bile podobne za ranije puštanje, smatram da ovaj faktor podržava ranije puštanje”, navedeno je tada u odluci Patricka Robinsona, predsjednika Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
Vasiljević je bio pripadnik paravojne jedinice koju je predvodio Milan Lukić, a osuđen je, između ostalog, za paljenje civila u Pionirskoj ulici, te zbog sprječavanja bijega sedmorici zatvorenika u hotelu “Vilina vlas”, čime je pomogao Milanu Lukiću i njegovim ljudima da petoricu ubiju, dok su dvojica preživjela. Također prema svjedočenjima brojnih svjedoka Vasiljević je učestvovao u zločinu paljenja bošnjačkih civila i na Bikavcu, međutim tužilaštvo je u izmijenjenoj optužnici odlučilo da ne goni Vasiljevića po tački odgovornosti za zločin u Bikavcu, iako svjedočenje Zehre Turjačanin stavlja Vasiljevića na mjesto zločina i u incidentu paljenja Bošnjaka u Bikavcu, tako da je njegovo saučešće u oba zločina potvrđeno presudom protiv Milana i Sredoje Lukića.
