Piše: MAJA RADEVIĆ
Jučer je zvanično bio prvi radni dan novog sastava Vlade Republike Hrvatske. I dok su novoizabrani članovi Vlade javnosti uoči početka mandata slali optimistične poruke, zbog imenovanja jednog ministra premijer Andrej Plenković se ovih dana našao na meti brojnih kritika. Riječ je o Josipu Dabri, novom ministru poljoprivrede Republike Hrvatske koji dolazi iz Domovinskog pokreta (DP), a čije su stručne reference za tu poziciju, najblaže rečeno, upitne.
Josip Dabro po struci je magistar kineziologije koji je to zvanje stekao na Edukacijskom fakultetu u Travniku i to, kako pišu mediji u susjednoj nam državi, pod krajnje sumnjivim okolnostima. Tema diplome Josipa Dabre postala je aktuelna prije nekoliko dana, nakon što je u javnost procurila snimka razgovora Dabre s novinarima iz 2021. godine, kada se kandidirao za župana. Novinari su ga tada pitali šta je po struci, a on je odgovorio da je magistar kineziologije i da je studirao tri godine (kasnije se korigovao u broju godina studija).
No, čak i ako povjerujemo da su Dabrina diploma i cijeli proces njegovog sticanja zvanja magistra na travničkom fakultetu potpuno „čisti“, brojni su oni koji se pitaju čime je to jedan kineziolog, dakle, stručnjak za zakonitosti utjecaja tjelesnih vježbi na ljudski organizam, zaslužio da postane ministar poljoprivrede?
– Hrvatska politička scena ubrzano debilizira, a posljedica te debilizacije bit će urušavanje učinkovitosti ključnih hrvatskih sustava s nesagledivim posljedicama. Jedan od dokaza ove samo naizgled previše pesimistične teze nije imenovanje Josipa Dabre iz DP-a za ministra poljoprivrede samo po sebi, nego skoro potpuni izostanak žestokih reakcija oporbe na njegovo imenovanje.
Je li moguće da su razni Peđe i Grbini uspjeli provesti grbinizacijski blickrig; bestijalnu političku propagandu koja onemogućava ono najbitnije u politici – bistro razmišljanje? – pita Gojko Drljača, kolumnista Jutarnjeg lista.
OD BOKSERSKOG RINGA DO „NAUČNICE“ U ZENIČKOJ BOLNICI
Ono što je u Hrvatskoj brzo preraslo u prvorazredni politički skandal, u Bosni i Hercegovini je sasvim uobičajena pojava. Evo jednog od najsvježijih primjera: mlada Zeničanka Aida Halać, jedna od uhapšenih u akciji “Black Tie 2” prošlog mjeseca, u pritvoru je jer postoji osnovana sumnja da je prala novac za narko kartel Edina Gačanina Tita. Aida Halać je prva rodica Davida Cufaja, zvanog Raul, koji je u Peruu uhapšen zbog krijumčarenja preko dvije tone kokaina za kartel Tito i Dino. Neposredno pred početak predizborne kampanje 2020. godine, tačnije 10 avgusta 2020. godine, Edin Gačanin Tito je naredio Adnanu Smajloviću zvanom Pepi da Aidi Halać preda 25 hiljada maraka. Poruke razmijenjene u Sky aplikaciji koje je objavio portal Istraga otkrivaju da je Aida Halać u komunikaciji između pripadnika narko kartela bila poznata pod “kodnim” imenom „Griselda“. Referenca je to na Griseldu Blanco, zloglasnu “kokainsku kumu” koja je godinama vodila operaciju krijumčarenja droge iz Kolumbije u SAD.
Aida Halać, zvana Griselda, rođena je 1992. u Zenici, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Fakultetu za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli stekla je zvanje Bachelor tjelesnog odgoja i sporta. Iz njene biografije može se saznati da se nekada bavila fudbalom i boksom, a onda se odlučila posvetiti političkoj karijeri. U trenutku hapšenja, Halać je bila vijećnica stranke BHI- Kasumović Fuad u Gradskom vijeću Zenica. No, ono što je još zanimljivije je da je Halać, diplomantica Fakulteta za tjelesni odgoj i sport, prošle godine zaposlena u Kantonalnoj bolnici Zenica kao rukovodilac naučnoistraživačkog rada u okviru bolnice!
Izvori “Slobodne Bosne” kažu da su se uposlenici zeničke bolnice “krstili i lijevom i desnom” kada im je za šeficu naučnoistraživačkog odjela jednog dana iznenada stigla mlađahna Kasumovićeva “Griselda iz našeg sokaka”, bivša bokserka i vlasnica teretane u Zenici. I ama baš niko se, osim tih nesretnih uposlenika – ljekara specijalista, naučnih radnika, profesora, akademika… – nije zapitao kakve su to reference dovele Aidu Halać na to radno mjesto, kakvim je to ona prethodnim postignućima iz oblasti medicinskih istraživanja zaslužila da se nađe baš tu, i ima li uopće iko sa trunkom zdravog razuma u ovoj državi?! Niko se u Bosni i Hercegovini više ne pita da li bh. politička scena „ubrzano debilizira“, kako je to bez zadrške opisao novinar Jutarnjeg lista. Ministri koji su bivši studenti DIF-a kod nas su postali takoreći nezaobilazan politički faktor u gotovo svim resorima.
U aktuelnoj Vladi Kantona Sarajevo dvojica su DIF-ovaca: Kenan Magoda, ministar kulture i sporta i Omer Osmanović, ministar za boračka pitanja. U prethodnom sazivu kantonalne Vlade su bila trojica svršenika Fakulteta za sport u Sarajevu – Samir Avdić, koji je bio NiP-ov ministar za kulturu i sport, Omer Osmanović i Adnan Delić, koji je bio kantonalni ministar privrede, a sada je napredovao do federalnog ministra rada i socijalne politike.
U jednom od prijašnjih saziva Vlade KS sa ovog fakulteta je bio i SDA-ov ministar za kulturu i sport Kenan Alikadić, zatim Ismir Jusko (SBB) koji je obnašao funkcije ministra unutrašnjih poslova i ministra za boračka pitanja, te SDA-ov ministar za nauku i obrazovanje Elvir Kazazović.
STRELOVITI USPON NAJPOZNATIJEG DIF-ovca
Najpoznatiji DIF-ovac i na najvišoj funkciji od svih je Elmedin Konaković, koji je danas državni ministar za vanjske poslove, a ranije je bio SDA-ov premijer Kantona Sarajevo.
– Bio sam na čelu Vlade KS kao DIF-ovac. Nije to smetalo da me predlože, samo sam tad bio SDA kadar. Kad si SDA, ne smeta. U toj vladi je obrazovanje vodio DIF-ovac. Na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova je bio DIF-ovac, “nastavnik fizičkog”. Trojica nas bilo u vladi, i sad su trojica, samo smo bili bolje raspoređeni u prvoj formaciji, imali smo poziciju premijera. Moju su diplomu na FASTO-u u dvodnevnom nadzoru kontrolisali inspektori po nalogu šefova iz SDA. Ispit po ispit, prijavu po prijavu – ispričao je svojevremeno Konaković.
Konaković se zajedno sa drugim svojim kolegama ministrima, nekadašnjim studentima Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja, s vremena na vrijeme znao naći u situaciji da pravda svoje kompetencije pred skepticima koji smatraju da ga znanje koje je stekao tokom svog formalnog obrazovanja baš i ne preporučuje za najviše političke funkcije u državi.
Zapravo, fenomen zvani „DIF-ovci u bh. politici“ je u jednom periodu toliko uzeo maha da su suočeni sa sve većim kritikama javnosti i pojedinih novinara, zastupnici Skupštine Kantona Sarajevo čak insistirali na usvajanju zaključka kojim bi se osudilo omalovažavanje bivših studenata tog fakulteta koji se danas bave politikom. No, onda smo dobili novu vlast na kantonalnom i federalnom nivou zbog koje smo praktično odustali od propitivanja stručnosti bivših DIF-ovaca. Tako danas za federalnog ministra unutrašnjih poslova imamo dva puta pravosnažno osuđivanog Ramu Isaka, koji se javno ponosi svojim kriminalnim postignućima i u službene posjete sa sobom vodi iste takve presuđene kriminalce.
Zato, dragi susjedi Hrvati, ne berite brige zbog jednog usamljenog DIF-ovca u Vladi sa sumnjivom diplomom travničkog fakulteta. Uvijek može gore, vjerujte nam na riječ! A ako ne vjerujete, pogledajte samo jedan od javnih istupa našeg cijenjenog ministra policije Rame Isaka:
