Mirsad Sijarić, direktor Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine bio je gost na FTV-u kaže da Muzej i dalje funkcionira sa 50% uposlenih.
“Mi imamo oko 55 uposlenih. Budžet za pokrivanje osnovnih stvari, plata, režije bi trebao biti 1,6 miliona. Mi smo ove godine od različitih nivoa vlasti dobili oko 1,1 miliona”, ponašnjava on.
Redovna godišnja konferencija
”Hvala Vam prvo na prilici da o tome govorimo javno pošto smo zadnjih godina izašli iz fokusa i to malo iritira. Što se tiče Zemaljskog muzeja mi redovno održavamo zadnjih sedam-osam godina godišnje konferencije gdje sve svoje i pozitivne i negativne strane i aspekte djelovanja javno prezentiramo, što nije praksa u našem društvu.
Ponosni smo zbog toga. Iz tih podataka se može vidjeti da Muzej i dalje funkcionira sa 50% uposlenih. Mi imamo oko 55 uposlenih. Budžet za pokrivanje osnovnih stvari, plata, režije bi trebao biti 1,6 miliona. Mi smo ove godine od različitih nivoa vlasti dobili oko 1,1 miliona, što znači da će nam za pokrivanje tih troškova faliti oko 450 hiljada. Prošle godine smo to pokrili iz sredstava koje Muzej zaradi, ove godine moralo se pokriti još više nego prošle godine. Zakon je pomogao nekim insttucijama, ali konkretno Zemaljskom muzeju nije.
Radi se o tome da je u tom Zakonu napisano da se Muzej sufinansira putem Rektorata. Mi po tom ugovoru dobijamo oko 800 hiljada maraka godišnje. 600 ide na plate, a oko 180 hiljada imamo za ostale troškove. Tako je potpisan ugovor, taj procenat stoji u ugovoru koji smo potpisali sa UNSA. Mi smo upozoravili da se to jasno komunicira da 43,75 nije jednako 100%. To služi kao izgovor da se smanji ili potpuno eliminiše količina sredstava koju mi možemo podijeliti kao plate i za režijske troškove. Na to smo jasno upozoravali. Molio sam da se to jasno komunicira. Zemaljski muzej je imao projekte sa Ambasadom SAD-a i čim se u medijima čuje da smo dobili novac odmah se automatski misle da smo mi riješeni i da se ne trebaju u to miješati, kao da nama neko daje novac u koferima pa mi to dijelimo kao plate.
Svaka marka tog novca koji je došao iz tih fondova je uložen u Muzej niti jedna marka nije išla u plate radnicima. Mi i dalje apliciramo na pozive koje ministarstva prave. Ti pozivi su namjerno sve komplikovaniji i komplikovaniji. Mi kao uprava Muzeja pola svog radnog vremena potrošimo na te prijave. Tako da mi taj novac koji tražimo možemo prijaviti neki projekat, na primjer rekonstrukciju, za to se mora praviti javni tender. To je vrlo apsurdna situacija. Recimo Ministarstvo civilnih poslova još nema sredstava za ovu godinu, ne znamo da li ćemo i koliko ćemo dobiti. To pokazuje da u tim Ministarstvima ne brinu o funkcionisanju institucija jedino što im je važno jeste da oni imaju papir na kojem piše da su nešto dali, a to što mi suludo gubimo vrijeme na tu administraciju to nikoga ne interesuje.
Prva stvar koju smo istakli, 50% uposlenih je i jako je malo prostora da se ljudi bave svojim poslom. Mi se uglavnom bavimo budalaštinama koje nam nameću iz raznih ministarstava. Mi pokušavamo, ali očigledno govorimo zidovima, ne radi se o društvu jednog lica, radi se o kompleksnim institucijama i nisu sve iste. Pogotovo Nacionalna Univerzitetka biblioteka i Zemaljski muzej su nešto drugo, to bi neko trebao da shvati. To što mi nemamo nikakvu upravu, nemamo nadzorni odbor godinama, to sve komplikuje. Nama dolaze inspekcije i kažnjavaju nas jer nemamo riješene te neke stvari. Ne možemo ih ni imati. Upravo sam inspektoru koji nas kažnjava rekao da zaključaju Muzej, ali nemojte nas kažnjavati jer nemamo pravnu osnovu da radimo onako kako bismo trebali.
Niko se nije pojavio niti iz jedne inspekcije kada radnici Muzeja nisu četiri godine primali platu. Četiri godine! Niko se nije pojavio. Niko nije rekao da je neki zakon prekršen, a sada se pojavljuju. To je kao da vam s jedne strane veže ruke iza leđa i tjera vas da plivate. Kome do sada nije nije bilo jasno, sada treba da mu bude jasno da se ovdje ne radi o slučajnosti sa bošnjačke takozvane strane ili ove ovdje sarajevske strane, uglavnom se radi o nekompetenciji, a sa ove druge strane Federalne i državne se radi o smišljenom dobro organizovanom projektu da se te institucije potpuno svedu na nivo apsolutne nevažnosti.
One nisu toliko bitne kao što se priča, naravno. Ako neko misli da je to najvažnija, najstarija institucija kao što se priča za Zemaljski muzej, to uopće nije bitno. Koga to interesuje? Međutim, ovdje se radi o pozamašnom iznosu novca koji treba biti preusmjeren na drugu stranu i on se uspješno zadnje dvije godine usmjerava. Vide svi gdje ide taj novac. Problem je što nema nikakvog odgovora od strane političkih partnera iz Sarajeva, konkretno ovdje se radi o kantonalnim vlastima u Sarajevu koje ne mogu da papiraju ministarstvima koje vode kadrovi HDZ-a na federalnom i državnom nivou. Taj novac se usmjerava u drugom pravcu i ono što je posebno interesantno je da postoji puno informacija da se novac namijenjen za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa koristi za uništavanje tog nasijeđa po kantonima u zapadnoj Hercegovini direktno se finansira iz Ministarstva kulture. To svako ko misli da je slučajno je vrlo naivan”, rekao je.
