Da je iole pameti, skupa ne bi bilo, a kamoli aplauza na pozdrave koje je svojim nekadašnjim saborcima uputio presuđeni ratni zločinac i to onaj pod čijom su komandom izvršeni genocid, zločini protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja rata u BiH 1992-1995. zbog čega izdržava doživotnu kaznu zatvora.
Upravo su njemu, Ratku Mladiću, aplaudirali oni koji su komande krvoloka izvršavali tokom agresije na BiH, nekadašnji borci Vojske Repulike Srpske i očekivano predsjednik manjeg bh. entiteta Milorad Dodik.
Dodik je, doduše, tokom agresije švercao cigarete i naftu, a ostao je upamćen i kao prvi koji je među srpskim zvaničnicima priznao da da je u Srebrenici počinjen genocid.
“Dakle, ja znam savršeno šta je bilo. Bio je genocid u Srebrenici i to je presudio sud u Hagu, i to je nesporna pravna činjenica”, rekao je ovo doslovno, Milorad Dodik 2008. godine.
Nesporna pravna činjenica! Upravo tako, Dodiče. Međutim, kada su fotelje uzdrmane, a Dodik shvatio da ojađeni i opustošeni svoj narod ne može drugačije, nego lažima o ugroženosti, pridobiti i da je (zamislite) on taj koji je ključan za opstanak RS, okrenuo je ploču.
Danas, taj isti ratni švercer tvrdi da su „Srbi lažno optuženi“. Na skupu pokreta “Odbranimo Srpsku“, održanog u banjalučkom Banskom dvoru gdje su prenijeti i pozdravi osuđenog Ratka Mladića, Dodik je kazao kako je “muslimanima bolje da ostanu kući“. Ma, vjerovat ćemo da su godine uzele maha, ipak je riječ o čovjeku koji je duboko zagazio u sedmu deceniju, pa je očigledno zaboravio na dostojanstvo muslimana (čitaj Bošnjaka), kojima bi ispod časti bilo slušati polurazumne „narikače“ kako izriču niz laži.
Da, laži, jer sve što su negirali presudio je Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS). To RS (čitaj Dodik i istomišljenici, uglavnom bogati političari, pod američkim sankcijama i njihove osiromašene pristalice) ne priznaje, baš kao što ne priznaju i sve drugo što bi moglo otkriti afere predsjednika manjeg bh. entiteta.
Čulo se tu još niz notornih gluposti, poput one da „Dodiku prijeti i fizička likvidacija“. Dodiku? Onom što slobodno šeta u Sarajevu godinama? Ne pamti se da je iko ikada izazvao pa ni verbalni incident, a ni na njegov srednji prst ispred suda nije dobio odgovor. S druge strane je DOSTOJANSTVO, kako već rekosmo.
Neće Republika Srpska, kao entitet u sastavu BiH, propasti bez Milorada Dodika, i zašto se to niko ne usudi glasno reći srpskom narodu? Neće se Republika Srpska ni pripojiti Republici Srbiji. Nije rezolucija o genocidu u Srebrenici usmjerena protiv srpskog naroda.
A, Dodik bi mogao završiti tamo gdje i cjelokupni ratni vrh RS-a, u ćuzi. I opet će ostati Republika Srpska, naša lijepa Banja Luka na Vrbasu, naša ravna i rodna Semberija, naša bolna rana Srebrenica kao opomena i svi ostali bosanskohercegovački gradovi.
