Piše: Dragan BURSAĆ (CdM)
“Budimo iskreni, stanovnici srpskog sveta ili kako sebi tepaju naarod, ne vole niti sport, niti tenis. Oni vole Novaka Đokovića jer on predstavlja sve ono čemu oni teže – on je emanacija svetosavlja i srpskog nacionalizma kao lokalnog, bahatog imperijalističkog projekta na Balkanu. Đoković je mjera- i intelektualna, ali još više ideološka za ono što srpski svet jeste i kuda se pruža. E zato Milatović, Spajić i Mandić čestitaju baš Đokoviću, a ne zlatnim hrvatskim sportašima ili srpskim sa “čudnim“ imenima i prezimenima.“
Najprije valja kazati da ovaj tekst nema veze sa Novakom Đokovićem, nego za “nolijancima“ posebnom nacionalno-religijskom sektom, koja je u slučaju preorane Crne Gore postala i dio velikosrpskog državnog projekta.
Kakve veze ima Đoković za građanskom Crnom Gorom?
A evo o čemu se radi:
Pročitali ste to sigurno, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, premijer Milojko Spajić i predsjednik Skupštine Andrija Mandić čestitali su zbirno i osobno Novaku Đokoviću osvajanje zlatne medalje za Srbiju na Olimpijskim igrama u Parizu.
Kakve tačno veze ima sportista iz Srbije koji se takmiči za Srbiju, koji pjeva neočetničke pjesme i koji se zalaže za srpski svet sa Crnom Gorom? Osim što mu je dio obitelji porijeklom iz Crne Gore, gotovo nikakve. Ili ako ćemo iskreno, ime veze upravo zato što se od 2020. do danas zvanično zalaže za rastakanje tkiva građanske, nezavisne Crne Gore od “osvežavanja“, preko “borbe protiv korupcije“ do otvorenog zapijevanja pjesama u svlačionici koje najavljuju aneksiju ove zemlje i njeno konačno utapanje u srpski svet.
Mnogi će reći da ga je sve pobrojano, ne nužno ovim redom, kvalifikovalo da bude ne samo počasni građanin mnogih crnogorskih opština nego i predmet obožavanja trojca na vlasti. Činjenica jeste da je Đoković najbolji teniser u povijesti, ali je činjenica da je on teoretičar zavjere, srpski nacionalista koji se slika sa četničkom Dražinom rakijom, antivakser i neobrazovan čovjek koji je nanio mnogo više štete nego koristi i sebi, i ljudima oko sebe, i svome narodu, a njegov narod je, pitajte ga, nema to nikakve sumnje, opet srpski. Jer Crnogorci za njega i njegove i jesu tek srpska franšiza ili srBska devijacija kad postanu Montenigrini. I opet će neki kazati da ga i ovo kvalifikuje na prvo mjesto u Partenonu novosrpskih junaka koji zaslužuju klanjanje crnogorskog trojca na vlasti.
Zašto nema čestitke za braću Sinković ili Damira Mikeca?
Ali opet, ima tu jadnog cinizma, kada ovaj trojac pokušava objasniti kako je riječ ili o velikom sportisti susjedne države koji zaslužuje čestitke.
Kako se nije desilo da Milatović-Spajić-Mandić čestitaju npr. braći Sinković iz također susjedne Hrvatske osvojeno zlato na OI u Parizu? Podsjećam, braća Martin i Valent Sinković donijeli su Hrvatskoj zlato – pobijedili su u veslanju, u disciplini dvojac bez kormilara. U Londonu 2012. godine bili su srebreni u četvercu na pariće, a zatim su u Riju i Tokiju osvojili zlato. U Riju su slavili u dvojcu na pariće, a u Tokiju u dvojcu bez kormilara. Time su postali najtrofejniji hrvatski olimpijci s ljetnih Igara u istoriji.
Sa druge strane. Novaku je ovo druga olimpijska medalja. Ili će biti da Sinkovići “nisu baš te komšije“ kojima teži Crna Gora. Više su susjedi, a susjedima se i ne čestita u srpskom svetu.
Ili hajmo ovako, ako već crnogorski trojac na vlasti ne može preko jezika da prebaci čestitku za hrvatske zlatne olimpijce, zašto onda to nije učinio za Damira Mikeca i Zoranu Arunović koji su osvojili zlato za Srbiju u miks parovima u disciplini vazdušni pištolj sa deset metara? I oni su zlatni. I oni su iz Srbije. I oni su napravili veliku stvar.
Sport je nebitna stvar
Ili će biti da jedno ima malo čudno ime, a drugo prezime, pa ne ide? Ili će biti da se bave sportom koji Srbi i ini baš i ne prate? Ili će biti da čestitanje njima nije nešto politički i medijski probitačno? Ili će biti da je sport u ovim situacijama i vukojebinama nebitna stvar oko koje se ne vrijedi zamarati???
Prošle godine je tako u Banjaluci sve bilo krcato na novim teniskim terenima jer je Nole bio na turniru. Njegovim ispadanjem ostali su zijati prazni. Zaboli naarod donji dio leđa za tenisom.
Budimo iskreni, građani srpskog sveta ili kako sebi tepaju naarod, ne vole niti sport, niti tenis. Oni vole Novaka Đokovića jer on predstavlja emanaciju svetosavlja i srpskog nacionalizma kao lokalnog, bahatog imperijalističkog projekta na Balkanu. Đoković je mjera- i intelektualna, ali još više ideološka za ono što srpski svet jeste i kuda se pruža. E zato Milatović, Spajić i Mandić čestitaju baš Đokoviću, a ne zlatnim hrvatskim sportašima ili srpskim sa “čudnim“ imenima i prezimenima.
Ipak je “Veseli se srpski rode“ mnogo bitnija stvar za Milatovića, Spajića i Mandića od bilo kakve želje za građanskom Crnom Gorom. Što bi se reklo, oni su tu, kao i Nole na istom poslu- da je ne bude!
