DRAGAN BURSAĆ: “Mandić se mogao informisati iz druge ruke, što mu je činiti u južnoj srpskoj pokrajini a koja nije Kosovo”

“Četnički vojvoda Andrija Mandić i Dodikov lakej Nenad Stevandić kazali na zajedničkom sastanku da Banjaluka i Podgorica imaju težnje za ulazak u EU. Kraj vica! Treba biti dobro udaren u glavu pa u ovo povjerovati!“

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić susreo se danas sa predsjednikom Narodne skupštine entiteta Republika Srpska, Nenadom Stevandićem.

Četnička žurka podgorička

Za one koji ne znaju, Mandić je četnički vojvoda kojeg su u trejdu građanisti crnogorski izabrali da kormilari Skupštinom, a on je ovaj brod uperio u pravcu srpskog sveta. Šta da radi, umiven ili neumiven, Mandić ide tamo gdje su mu fabrička podešavanja na kursu- u smjeru Beograda-Moskve, samo preko Banjaluke.

Sa druge strane, ako ima onih koji ne znaju, Nenad Stevandić je poznatiji iz priče o ratnoj aferi “crveni kombi“, koja mu se pripisuje i koja kaže da je mnoge nesrbe u Banjaluci i Krajini Stevandić sa svojim ekipom u crvenom kombiju zlostavljao. Krivica mu nikada nije dokazana, ali strašna priča ostaje.

Kako god, jasno vam je kakav je to profil ljudi i još vam je jasnije da su se divno proveli u srpskoj, čuj mene osvježenoj, Podgorici. Što se kaže, našla se četnička braća da usklade stavove.

Sasvim sigurno, Stevandić kao Dodikov posilni ima šta reći Mandiću, jer se Dodik upravo vratio iz posjete feldmaršalu Putinu, koji je zadužen za zločine, nesreću, jad, tugu i čemer u cijelom svijetu.

Pa se tako Mandić mogao informisati iz druge ruke, što mu je činiti u južnoj srpskoj pokrajini a koja nije Kosovo.

Dobro, zdrav razum bi se zapitao, kakva je ovo posjeta, pošto u protokolu ne piše da je privatna, no službena, ali je pravo pitanje – da li je državnička, pošto Republika Srpska, koliko god to bojovnici srpskog sveta željeli, još nije država. Ili će biti da je riječ o još jednom budžetskom matineu u srpskom svetu? A to organizaciono pitanje ostaje političkim partnerima Mandića u Podgorici i Stevandića u Sarajevu da utvrde. Jer interesantno je – i jednom i drugom su dizgine političke moći utpali u ruke “proevropski“ i “prozapadni politički partneri“, iako Mandić i Stevandić sa Evropom i zapadom imaju veze koliko i ja sa ritmičkom gimnastikom.

Hiljadugodišnja veza Crne Gore i RS-a stara tri decenije

O samoj realnosti susreta malo niže, nego, hajmo se držati protokolarnih izjava.

Tokom sastanka govorilo se, navode iz crnogorske Skupštine, o procesima evropskih integracija i razvoju ekonomske saradnje (smijeh).

“Na sastanku je zaključeno da Republika Srpska i Crna Gora imaju iste zajedničke težnje za ulazak u Evropsku uniju i ekonomski razvoj. Republiku Srpsku i Crnu Goru spajaju istorijske i tradicionalne veze, koje su temelj izgradnje mira, stabilnosti, saradnje i ekonomskog blagostanja u regionu”, navode iz Skupštine.

Hajmo mi redom:

Za Crnu Goru nije potpuno jasno gdje će i gdje ide, ali ono što znam za entitet Republika Srpska jeste da bi se on koliko sjutra pridružio Donjecku, Lugansku ili kakvoj drugoj pobunjenoj oblasti pod ruskom čizmom ili makar Pridnjestrovlju i to odmah. Težnja u RS-u za ulaskom u EU je tolika da se i mala djeca po vrtićima plaše Briselom i Berlinom.

A što se tiče “tradicionalnih veza“, kakve “tradicionalne veze“ može imati Crna Gora sa ratnom stečevinom nastalom 1992. i kao takvom potvrđenom 1995??? Kakva crna tradicija, braćo i sestre?! Doduše, ako se za “krst časni” “tradicionalno” pliva u srpskom svetu dvadesetak godina maksimalno, što ne bi bile “tradicionalne veze” između ove dvije, kako se zovu, teritorije čitavih 30 godina. Ihaj, po mjerilima srpskog sveta to dođe kao tri hiljade godina za normalne države.

A sad ozbiljno!

STOP EU

Znate li ko je neki dan kazao ovo:

“Nismo se protivili prethodnim talasima proširenja (EU). Sada je situacija drugačija i Evropska unija se promijenila, mutirala je u prilog NATO-u, sprovodi agresivnu antirusku liniju i aktivno učestvuje u hibridnoj konfrontaciji sa našom zemljom. Shodno tome, širenje EU na Balkan znači uvlačenje zemalja regiona u konfrontaciju sa Rusijom”???

Tako je, izjavio je ovo ruski ambasador u Crnoj Gori Vladislav Maslenikov u intervjuu za ruski list “Izvestija”.

Pa će biti da je i Nenad Stevandić iz Banjaluke došao u Podgoricu da razmijeni iskustva sa najnovijim pokretom “Evropa STOP!“, koji nastaje u Moskvi, a širi se putem ruskih ambasada diljem svijeta. Sasvim sigurno da je instrukcije “STOP Briselu” dobio i Dodik i da ih je već putem svojih emisara raširio dalje.

Pa je onda prava priroda sastanka sa Mandićem bila razgovor o načinima kako da se zaustave EU pregovori i u Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini. Dabome, ne govori se to javno niti se tako formuliše, ali je posve jasno šta je ta “tradicionalna bratska saradnja” na liniji Podgorica-Banjaluka. Da je to tako, potvrdio je i Dodikov ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac koji je ponovo promovisao ideju pristupanja Bosne i Hercegovine BRICS-u te kritikovao Zapad kojeg je optužio da nudi “šarene laže” i da “postoji alternativa”.

U konačnici, Dodik sav zajapuren u ruskom Kazanju govori da od zapadnog puta nema ništa:

“Odbijamo da se pridružimo sankcijama Zapada prema Rusiji i nećemo u NATO, rekao sam tokom sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Kazanju. Srpski narod je s nestrpljenjem čekao moj sastanak s predsjednikom Putinom i zbog toga smo veoma ponosni. To nama Srbima znači mnogo”.

E sad, nije najjasnije da li je Andrija Mandić za NATO, pošto mu je država, da prostite, već u NATO paktu, ali da se premišlja kuda dalje, to je sasvim sigurno.

Pa onda nije pitanje ni za Mandića ni za Dodika i njihove gaulajtere, kuda dalje rođaci, jer oni vrlo dobro znaju kuda, a to kuda nije za Brisel, nego je pitanje za njihove koalicione partnere – šta rade i sjede li skrštenih ruku?

Da ne bude opet neće (neka nova) URA dati dok se sve pretvara u četničko-putinofilsku mješavinu zla, koja je sve dalje od Brisela.