Uoči objave trećestepene presude u predmetu koji se odnosi na sakrivanje dokaza u vezi sa smrću mladića Dženana Memića, ali i osme godišnjice od ovog do danas nerazriješenog slučaja, ekipa Raporta posjetila je porodicu Memić u njihovom domu, gdje smo s Murizom i Arijanom Memić, Dženanovim ocem i sestrom razgovarali o njihovoj dugogodišnjoj borbi za istinom i pravdom koju uprkos ogromnoj i neprolaznoj boli vode još od februara 2016. godine kada je pod misterioznim i do danas nerazjašnjenim okolnostima ugašen život njihovog sina i brata. Poštujući raniju odluku njihove supruge i majke Munevere Memić, da se ne pojavljuje i ne istupa u medijima, s njom nismo razgovarali i nećemo je spominjati, samo iz tog razloga.
Dostojanstveni u svojoj boli, gordi u svojim zahtjevima od kojih ne odustaju, visoko uzdignute glave i uspravnih leđa i nesavitljive kičme koju nisu ni na trenutak povili ni svi pritisci ni podmukli udarci pojedinaca, ali i sistema koji ih je pokušao zaustaviti, Muriz i Arijana Memić poručuju da ni oni, a vjeruju, ni svi oni koji su godinama uz njih, nikada neće odustati od borbe za istinu o Dženanovoj smrti i namjere da pred lice pravde budu izvedeni svi odgovorni i za njegovu smrt i za pokušaj zataškavanja svih okolnosti tragova.
U iščekivanju trećestepene presude
S Memićima smo razgovarali u vrijeme dok se očekuje trećestepena presuda u predmetu koji je pred Sudom BiH vođen protiv Zijada Mutapa, oca Alise Mutap-Ramić kao i nje same, kao svjedokinje napada na Dženana Memića koji je u noći 8. februara 2016. godine bio u njenom društvu kada je zadobio povrede od kojih je preminuo 15. februara iste godine, te optuženih Hasana Dupovca, bivšeg načelnika Odjeljenja za saobraćajne istrage u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) Kantona Sarajevo (KS), policajca Josipa Barića i Muamera Ožegovića, recepcionera u Hotelu „Crystal“ vlasnika Alije Budnje.
Podsjećamo, Alisa Ramić rođena Mutap je osuđena na dvije i po godine zatvora, a Hasan Dupovac, na tri godine zatvora. Alisa Ramić je proglašena krivom zbog davanja lažnog iskaza, a Dupovac je osuđen zbog zloupotrebe položaja.
Svi optuženi su prvo 24. novembra 2022. oslobođeni krivice, a Apelaciono vijeće Suda BiH je u martu naredne godine ukinulo prvostepenu presudu te naložilo ponovno suđenje, nakon kojeg je došlo do presuda Alisi i Dupovcu u julu 2023.godine.
Muriz i Arijana Memić gotovo uglas kažu da ne znaju razloge zbog kojih se i na ovu odluku već predugo čeka, a ističu da presporo teče i istraga o ubistvu koju je otvorilo Tužilaštvo BiH u slučaju Dženana Memića.
U vrijeme kada ovih dana svjedočimo razotkrivanju najvećih afera u pravosuđu BiH među kojima je i hapšenje Ranka Debevca, predsjednika Suda BiH, ne možemo ne podsjetiti na to da je Muriz Memić još prije osam godina počeo otvoreno ukazivati na neprimjereno i nezakonito ponašanje i pravosudnih i policijskih zvaničnika kada je u pitanju bila istraga o stradanju njegovog sina i kako su oni čiji je i posao i obaveza bila raditi profesionalno, u stvari sve učinili da pokušaju njega ušutkati, istinu sakriti i još povrh svega jednoj laži „obući odijelo istine“.
Zato je borba Muriza i Arijane Memić i faktički armije ljudi koja im se u međuvremenu pridružila kao podrška, pokazatelj koliko je važno, pogotovo u bh. društvu gdje je veliki broj ljudi u neobjašnjivom strahu da se usprotivi nepravdi i tlačenju, ustati u odbranu svojih prava, koja u stvari nisu pojedinačna nego su i kolektivna, jer sve ono što se dešava pojedincu u BiH može zadesiti i svakog drugog građanina i postati kolektivni problem.
Uz konstataciju da je od Dženanove smrti prošlo skoro osam godina, da je u međuvremenu jedna generacija djece koja je u to vrijeme imala desetak godina postala punoljetnima, da su oni koji su tada bili na početku srednje škole danas završili i fakultete, u to vrijeme rođene bebe su danas školarci, a još se ne zna ko je ubio Dženana Memića, zamolili smo Muriza i Arijanu da podsjete šta je prethodilo Dženanovom ubistvu, jesu li i po čemu mogli naslutiti tragediju koja ih je zadesila, kako su čuli vijest o stradanju sina i brata, šta se dešavalo u noći kada je prebačen na KCUS, kada su prvi put posumnjali da njihov sin i brat nije stradao u saobraćajnoj nesreći kako im je rečeno u prvom trenutku…
Zbog obimnosti priče o svemu onome što je porodica Dženana Memića prošla proteklih osam godina, zbog važnosti svih činjenica koje su faktički sami sa svojim pravnim zastupnikom Ifetom Feragetom morali otkrivati i prikupljati dokaze u vezi sa smrću njihovog sina i brata, zbog obimne dokumentacije koju su nam ustupili na uvid, a u kojoj već 2016. godine jasno piše da se vodi istraga o ubistvu Dženana Memića koja je kasnije postala istraga „o saobraćajnoj nesreći“, zbog pojašnjenja nedoumica koje su se pojavile zbog spinova onih koji su željeli spriječiti izlazak istine, Raport će u nekoliko nastavka objaviti feljton o hronologiji dešavanja o ovom slučaju.
U feljtonu ćete saznati koliko je Dženan Memić bio uzoran i omiljen sin, brat, unuk, rođak i prijatelj, kako je ovaj student Pravnog fakulteta pomagao ocu u poslu, pa je „učenik nadmašio učitelja“ i danas Muriz Memić realizira ideje svoga sina, šta je Dženan govorio sestri Arijani o svojoj vezi s Alisom Mutap, kakve je prijetnje spominjao, šta je rekao Arijani prije nego što je zauvijek napustio njihov dom u koji se nakon 8. februara 2016. godine nikada nije vratio, ko je od Muriza Memića iz policije došao da uzme izjavu na dan dženaze njegovom sinu, koji je tužitelj s nogama na stolu dočekao oca koji je došao da pita šta je s istragom o stradanju njegovog sina…
Objavit ćemo i pismo nekadašnje glavne tužiteljice Tužilaštva KS Dalide Burzić koja je ubrzo nakon smrti Dženana Memića 2016. godine pisala porodici Memić i obećala da će „istraga o Dženanovom ubistvu“ biti prioritet u radu tog tužilaštva, te mnoge druge detalje, kako o propustima i zataškavanju istine o ovom slučaju, tako i o podršci prijatelja i građana porodici Memić, za koju Muriz i Arijana kažu da su beskrajno zahvalni i bez koje bi njihov put proteklih godina bio još teži.
Dok Dženanovi otac i sestra počinju priču o danima i danu koji im je zauvijek promijenio život, primjetno je da oči Muriza Memića stalno „lete“ prema Dženanovoj fotografiju na zidu u dnevnom boravku s koje mladić kao da gleda baš u oca koji mu se zarekao da nikada neće odustati od borbe da se otkrije istina o njegovoj smrti.
„Iako Dženan nije fizički s nama, svih ovih skoro osam godina otkako ga nema, nije prošao nijedan dan, ne da ga ne spomenemo, nego da ne ispričamo nešto o njemu i mi se zapričamo kao da je on tu. Pričamo o njegovim anegdotama i uvijek nešto novo se pojavi, pa se zahvaljujući Dženanu nekada i nasmijemo i priče o njegovom vedrom duhu i nas drže i daju nam snagu da živimo bez njega”, kaže Muriz Memić na početku razgovora za Raport.
Arijana Memić, Dženanova sestra koja se s pomiješanim osjećajima prisjeća svog odnosa s neprežaljenim bratom i s ponosom i srećom, ali i sa žalom i očajem što se ti dani ne mnogu vratiti, priča kako su ona i brat od djetinjstva bili podrška jedno drugom, kako joj je bio uzor i zaštitnik u svemu i da je s Dženanovim odlaskom ostala praznina koju niko ne može upotpuniti.
Odgajana u duhu prije svega ljudskosti i najviših moralnih načela, za ovu sestru i nije bilo drugog izbora nego da krene putem borbe za istinu o bratu kojeg su joj otrgli iz zagrljaja i uskratili im sve radosti koje su trebali dijeliti posljednjih osam godina.
Umjesto toga, Arijani su ostala sjećanja i ciljevi koje je sebi zacrtala da ih ispuni u ime nikad prežaljenog brata. Tako je Arijana koja je u vrijeme Dženanovog stradanja bila studentica Pedagoškog fakulteta odlučila da upiše Pravni fakultet koji je pohađao njen brat i da baš ovih dana kao rezultat uspješno privedenog kraja studija preuzme diplomu Pravnog fakulteta Univerzitetu u Sarajevu.
U Dženanovoj sobi je sve kako je on ostavio prije skoro osam godina
Snagu, ova sestra tragično preminulog mladića, koja je posljednjih osam godina života posvetila traganju i nesebičnoj i hrabroj borbi za pravdu za svoga brata, crpi iz sjećanja na njihove zajedničke, sretne dane.
„Uvijek smo kao porodica podržavali jedni druge, ali Dženan je bio moja najveća podrška. Išli smo u istu osnovnu i srednju školu i uvijek je pazio na mene. On me naučio da vozim auto, on me vozio da polažem vozački ispit, išao je sa mnom da se upišem na Pedagoški fakultet, on mi je javio da sam primljena na taj fakultet. Bio je moj veliki brat iako je od mene bio stariji samo nepunih 13 mjeseci i bio je uz mene u najvažnijim životnim trenucima. S njegovim odlaskom sve se promijenilo. Mi danas živimo od sjećanja koja nam je ostavio i za nas je amanet sve ono što je on počeo, a nisu mu dali da završi. Zato sam smogla snage i zbog njega upisala Pravni fakultet i njemu posvetila tu diplomu“, riječi su Arijane Memić, dok istovremeno i sa suzama u očima i osmijehom na licu priča o bratu.
U kući porodice Memić za njih su dvije prostorije posebne, Dženanova soba u kojoj je i danas, osam godina nakon što je izašao iz svog doma i nikada se u njega nije vratio, sve onako kako je on ostavio tog 8. februarskog dana 2016. godine.
Nema tih riječi kojima se može opisati gotovo opipljiva bol i teret s kojima otac Muriz uz prekide i uzdahe priča i pokazuje Dženanovu odjeću u plakaru i na vješalici kako ju je on ostavio i koju otac često prisloni uz sebe zamišljajući sina i osjećajući miris svog djeteta za kojim bol nikada neće proći.
Pokazuje nam i novčanik kojeg je Dženan kada je posljednji put izašao iz kuće, ne znajući da se nikada neće vratiti zaboravio na radnom stolu.
Muriz i Arijana Memić vode nas u sobu koju su zbog opremljenosti tradicionalnim bosanskim namještajem i detaljima nazvali „bosanska soba“.
Taj prostor nekada je odzvanjao smijehom i grajom porodice i prijatelja koje je kažu otac i sestra najčešće okupljao Dženan i to je prostorija u kojoj je proveo posljednje sate u svojoj kući. Danas je to soba u kojoj se nalazi veći dio dokumentacije koja se odnosi na sudske procese i pravnu borbu porodice Memić za istinom o stradanju njihovog sina i brata.
Osam godina traganja za istinom, pisanja nadležnim institucijama, njihovi odgovori, nagomilalo je hiljade stranica papira od kojih svaka čuva trag o onome šta se dešavalo proteklih osam godina, počev od 8. februara 2016. godine.
„Mi se sjećamo tog dana, kao da ga danas živimo“, kaže nam Arijana na početku priče o danu kada je Dženan posljednji put izašao iz kuće, a otac Muriz dodaje da kad se sjeti tog posljednjeg dana provedenog s Dženanom da bi se „i smijao i plakao“.
„Ustao sam to jutro u pola sedam i nisam htio buditi Dženana tako rano, razmišljao sam kako ima taj dan i drugih obaveza i kako smo trebali ići na dvije dženaze. Već sam bio upalio kamion i trebao krenuti, kad vidim da se otvaraju vrata u kamionu na strani suvozača. Prvo što ugledah bila je šolja za kafu u Dženanovoj ruci, a onda se pojavi i on. Imao je običaj ponijeti kafu da je pije u kamionu. Pitam ga: „Gdje ćeš“ i rekao sam mu da ne mora ići da mogu završiti sam posao koji sam imao, ali rekao mi je: „Neka mene s tobom“. Radili smo ovdje u blizini kuće i nakon dva sata, on se uputio kući. Sjećam se kao da je sad bilo, kako sam ga s nekom radošću gledao kako odlazi preko livada do kuće. Popodne tog dana, smo bili na dvije dženaze i ništa nije ukazivalo na to da mu je to zadnji dan s nama“, priča Muriz o posljednjem danu provedenim sa sinom Dženanom koji će tog ponedjeljka uvečer izaći s Alisom Mutap i nikada se više neće vratiti.
I Arijana Memić kaže da joj je svaki trenutak proveden tog 8. februarskog predvečerja s bratom u kući ostao urezan zauvijek u sjećanju.
“Kada je tog poslijepodneva došao kući, Dženan je otišao u bosansku sobu. Spremala sam se za izlazak tu noć i odem do njega, vidim leži u mraku i tipka na telefon. Pitala sam ga hoće li on izlaziti, rekao mi je da neće, da ga boli glava. A, znala sam da ga glava inače boljela samo kad se nasekira. Pitala sam ga i želi li večerati, ali nije htio, rekao mi je samo da će on otići po mamu kada ona završi s poslom. Otišla sam nakon toga u kupatilo da se još počešljam prije izlaska i vrata su bila otvorena kad je on sišao i stao pred vrata. Sjećam se da sam ga pitala što je došao, treba li on u kupatilo, a on mi je rekao: „Ma onako, malo da te gledam“. I sad kad vratim sjećanje, taj dan kao da se opraštao od mene, jer kad sam ušla u auto on je opet došao i sjeo na suvozačevo mjesto i igrao se s ključevima. Ja mu kažem: „Dženane, idi po mamu, zakasnit ćeš”, a on mi kaže: „Neću zakasniti, neka me još malo“. Još malo je ostao, a onda je izašao iz auta, rekao je: „Vidimo se“ i to je bio naš zadnji susret“, prisjeća se Arijana Memić posljednjih trenutaka s bratom koji će tu istu noć ipak izaći u grad s Alisom Mutap i nikad više se neće vratiti.
I Muriz i Arijana Memić govore da su znali da je Dženan u emotivnoj vezi sa Alisom Mutap, ali i pričaju da, iako je ta veza kratko trajala i da je Dženan trebao i okončati, da je bila popraćena različitim pričama i njihovom zabrinutošću.
Dok Muriz kaže da je dva dana prije Dženanovog stradanja, tačnije u subotu koja je prethodila ponedjeljku kada je Dženan stradao u velikoj Aleji na Ilidži saznao da je njegov sin u vezi s Alisom, Arijana priča da je ona za to saznala ranije.
„Jedan čovjek mi je rekao da se Dženan treba skloniti iz te veze, jer da je riječ o kriminalnoj porodici i taj čovjek mi je rekao: „Vadi dijete odatle“. Mislio sam od dajdže sina zamoliti da s njim popriča o tome, ali nisam stigao. Kasnije sam saznao da je sin od moga brata koji je čuo šta mi je taj čovjek rekao Dženanu: „Rekao ti je Hariša nešto babi“ i da je Dženan otišao kod tog čovjeka, koji mi je poslije ispričao da ga je zagrlio kad je bio kod njega i da je znao šta će biti da ga nikada ne bi pustio. To je bila subota, u ponedjeljak je nastradao“, priča Muriz Memić.
Dženan je rekao Arijani: “Možda ćeš ostati bez brata“
Arijana je za brata bila više zabrinuta jer joj je on kao sestri povjerio više detalja o vezi s Alisom Mutap.
“Krajem decembra 2015. godine mi je rekao za tu djevojku i pokazao mi je i Alisinu sliku. Ne znam kako da opišem taj osjećaj, ali nekako sam mu instinktivno rekla da mislim da ta djevojka nije za njega, ali da je ipak odluka njegova. On mi je na to odgovorio da su se tek počeli zabavljati, da to nije neka ozbiljna veza i da će sve biti u redu. Međutim, nakon nekoliko dana mi je rekao: „Možda ćeš ostati bez brata“, i to kroz smijeh, a na što sam ja reagirala zabrinuto i tražila objašnjenje. Rekao mi je da je Alisi stigla poruka: „Ovo će ti biti najkraća veza, likvidirat ćemo ti momka“. Pitala sam ga ko je poslao tu poruku Alisi, na što mi je rekao: „Neki njen bivši“. Zamolila sam ga da se skloni od te djevojke, da tu nešto nije u redu i da ću ukoliko on to ne učini o tome razgovarati s ocem. Zamolio me da ne govorim ništa i da će se sve riješiti. Nakon nekoliko dana mi je rekao da je taj problem riješen na način da su to riješili Alisini mama i zet, a rekao mi je da je čuo da je tu „bilo i šamara“ i da su Alisini rekli da je taj momak, za kojeg mi nikada nije rekao ko je, više neće maltretirati“, prisjeća se Arijana svojih saznanja o Dženanovoj vezi s Alisom Mutap.
Muriz Memić je Alisu Mutap i njene roditelje prvi put vidio kada je u noći 8. februara 2016. godine otišao na Kliniku urgentne medicine (KUM), na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS), a nakon što je dobio vijest da je njegov sin imao saobraćajnu nesreću. Za Raport se Muriz Memić prisjetio detalja iz te noći.
“Tu noć me nazvao Ajdin, od brata sin i kazao mi je da je Dženan imao saobraćajnu nesreću i da trebamo ići u bolnicu. Uplašen i uznemiren odmah sam krenuo s bratom i s Ajdinom i kad smo došli ispred KUM-a vidio sam policajca za kojeg će se kasnije ispostaviti da je Josip Barić, kako razgovara s jednim čovjekom koji je bio Zijad Mutap, Alisin otac. Tek kasnije ćemo saznati i da to nije bila formalna izjava za zapisnik. Čujem da Zijo govori policajcu:„Imala je ona prijetnje od bivšeg momka“ i to piše Josip Barić. Kada sam im prišao, Zijo mi se predstavio i rekao da je on Alisin otac i tu smo se i upoznali. Poslije toga sam razgovarao s doktorom Alijom Čeljom koji je trebao operisati Dženana i ja sam trebao dati saglasnost za operaciju. Doktor Čeljo mi je rekao da je Dženanovo stanje teško i ja sam mu rekao: „Doktore, učinite sve što možete“. Operacija je trajala pet i po sati”, priča Muriz Memić.
Nakon operacije koja je okončana u ranim jutarnjim satima 9. februara, Muriz Memić je ponovo razgovarao s doktorom Čeljom i tada se javljaju prve sumnje u to da su Dženan i Alisa imali saobraćajnu nesreću.
„Odmah sam pitao doktora Čelju za Dženanovo stanje, na što mi je odgovorio da je situacija i dalje teška, te da ne može još uvijek ništa konkretno reći. Spomenuo sam u razgovoru i to kako je Dženan i Alisu udarilo auto, na što mi je on kazao: „Ko je vama rekao da ih je udarilo auto. Ovo je udarac palicom, ja ne bih mogao precizirati kakvom palicom, ali njih nije udarilo auto. Djevojka laže, a i njena majka laže“, prepričava Muriz razgovor s doktorom Čeljom koji je u međuvremenu preminuo.
Dalje, Muriz Memić priča da mu je tih dana najvažnije bilo da Dženan preživi i da ni dan-danas zbog šoka u kojem je bio, ne zna zbog čega nije drugačije reagovao kada je čuo da njegov sin nije imao saobraćajnu nesreću, nego da je napadnut.
„Tih sedam dana bila je borba samo da Dženan preživi, stalno smo bili u bolnici i nisam se bavio ni čim drugim. Doktor Čeljo nas nije zavaravao, on nije zaista davao dobre prognoze, ali mi smo se nadali da će biti dobro”, priča nam Muriz Memić.
Arijana Memić nastavlja, da se u noći kada je Dženan stradao ona vratila kući iz izlaska ranije nego inače i da je osjećala kao da će se nešto loše desiti. Vijest o tome da je Dženan „imao udes“ saopćila joj je majka.
„Odmah sam uzela telefon i počela zvati sve rođake i prijatelje za koje sam pretpostavljala da bi Dženan mogao biti s njima, ali niko mi se nije javljao. Na kraju sam našla broj od Alise Mutap i javio mi se neki muški glas. Predstavila sam se i taj je čovjek rekao da je on Zijo, Alisin tata, da su Dženan i Alisa nastradali. Pitala sam kako su, jesu li dobro. On je rekao: „Ma bit će dobro, to je sve što ja znam”. Nakon toga mi se javio amidžić Ajdin i rekao je da Dženana voze u bolnicu da ga moraju operisati, nakon čega sam rekla mami da se spremi i da i mi idemo na KUM na KCUS. Došao je moj momak i on nas je odvezao, a ispred KUM-a su već bili Muriz, naš rođak Admir i još neki prijatelji. Svi smo čekali da čujemo vijesti kako je Dženan i tada je izašao doktor i on je samo spomenuo neke parametre da nisu dobri. S obzirom da je mama medicinski radnik, ona je shvatila o čemu se radi i da situacija nije dobra i počela je da plače, da se gubi, da govori: „Glava je u pitanju, nije dobro“. Uprkos tome što smo čuli da Dženan mora na operativni zahvat, mi smo se ipak nadali da će biti dobro”, prisjeća se Arijana noći koja je porodici Memić zavijek promijenila život.
