Kada je Lidiji otkriveno oboljenje, tada u Srbiji nije bio razvijen program transplantacije te je pomoć morala potražiti u Italiji, a šest godina od dijagnoze je dočekala da se ovaj program razvije u Beogradu, pa je 2017. godine je stavljena na listu čekanja.
Ona je u razgovoru za Kurir.rs rekla da je 2018. godine stigao najvažniji poziv – poziv za transplataciju.
Te noći, nažalost, ugasio se jedan mladi život. A jetra dvadesetogodišnje preminule djevojke iz Bijeljine po procjeni ljekara bila je odgovarajuća za Lidiju.
Lidija Stojanović
Nakon transplantacije Lidija je u bolnici provela 10 dana, sve je prošlo u najboljem redu, i ona se, korak po korak, vratila normalnom životu.
Od tada nijedan dan nije prošao, a da Lidija nije pomislila na djevojku čiju je jetru dobila.
“Dugo sam pokušavala da saznam ko je moja donorka i da se zahvalim njenoj porodici. I konačno sam prije sedam mjeseci imala tu čast i sreću da saznam ko je bila djevojka čiju sam jetru dobila. Njena mama je gledala jedno od mojih gostovanja, i kad je čula datum moje transplantacije, odmah me je kontaktirala. Djevojka se zvala Lejla Emšija i bila je jako slična meni i beskrajno sam sretna što napokon imam priliku da njenoj mami kažem hvala, da sam dobro i da živim jedan divan život zahvaljujući njoj”, priča Lidija.
Lejlina mama je Lidiji rekla da joj je drago što je baš ona dobila priliku da živi, i da nijednog trenutka nije razmišljala kada su je te januarske noći pitali da donira ogane svoje kćerke jedinice.
“Instinktivno je rekla ‘da’ jer je znala da bi to Lejla željela. Zbog toga sam ja danas ovdje sa svojom porodicom, i zauvijek ću se truditi da tu odluku opravdam i da pričam našu priču u nadi da će cijeli svijet čuti za jednu djevojku koja se zvala Lejla”, rekla je Lidija.
