U ovom momentu, Bosna i Hercegovina više funkcionira na principu političke unije dva entiteta nego na principu jedinstvene dejtonski uređene države, izjavio je u nedjelju Enver Halilović, profesor emeritus i bivši rektor Univerziteta u Tuzli.
“Entitet Republika Srpska (RS) je u političkom smislu postao monoetničan. Izlaz iz ove političke situacije u BiH je u napuštanju etničkog i uspostavljanju građanskog političkog uređenja jednakosti i ravnopravnosti građana na cijelom prostoru BiH, prelazak sa dejtonskog na briselski put njegovog političkog uređenja. Ja se nadam da su se stekle okolnosti, da je postalo jasno cijelom svijetu i svim građanima BiH da je to jedini put izlaska iz ove situacije. I naravno uklanjanje sa političke scene svih onih ljudi koji se tom putu suprotstavljaju ili koji taj put zakrčuju i onemogućuju”, rekao je Halilović na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99”, čija je današnja tema bila “Posljednja faza politika UZP-ova – Kako dalje”.
Halilović je period od uspostave udruženih zločinačkih poduhvata na BiH do danas podijelio u tri faze.
“Prva faza je formiranje i zločinačka djelatnost udruženih zločinačkih poduhvata na BiH. Druga faza od Dejtonskog ugovora do 2010. I treća faza od 2010. pa naovamo”, rekao je Halilović.
Pojasnio je da je u prvoj fazi izvršena “dvostrana agresija Srbije i Hrvatske na BiH i da je izvršena stvaranjem i samostalnim djelovanjem dva udružena zločinačka poduhvata”.
Dodao je da dejtonsko ustavno političko rješenje suvereniteta i državnog uređenja BiH “nije bosansko rješenje, već srpsko-hrvatsko rješenje statusa i uređenja BiH”.
“Konstituentni narodi u BiH, u ovom slučaju bosanski Srbi i bosanski Hrvati, faktički su postavljeni u poziciju nacionalnih manjina Srbije i Hrvatske, a ne konstituentnih naroda BiH, kako propisuje dejtonski Ustav BiH. Tako makar u praksi funkcionira odnos Srbije i Hrvatske prema bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima”, rekao je profesor Halilović.
Istakao je da su najbolji stručni pokazatelj vrijednosti dejtonskog Ustava BiH šest presuda Evropskog suda za ljudska prava građana BiH protiv države BiH.
Dodao je da se drugi period politike UZP-ova prema BiH završava zapravo sa momentom usvajanja izvještaja o ratnim zločinima u Srebrenici, odnosno o genocidu u Srebrenici na Skupštini entiteta Republike Srpske 2004.
Kazao je i da se treći period politike UZP-ova prema BiH razvijao postupno.
“Može se kazati da je dobio status građanstva kroz sljedeće postupke u BiH: prije svega entitetskih vlasti i jednonacionalnih struktura u BiH; osporavanjem haških presuda za ratne zločine kako od vlasti Srbije i vlasti Republike Srpske, tako i od Hrvatske i HDZ-a u BiH; glorifikacijom, dodjelom priznanja presuđenim ratnim zločincima; otvorenim stajanjem na strani ruske okupacije Ukrajine; donošenjem niza separatnih i antievropskih zakona u Skupštini Republike Srpske, HDZ-ovim i hrvatskim političkim ultimatumom za legitimno predstavljanje bosanskih Hrvata u Predsjedništvu BiH, Domu naroda parlamenta Federacije i Domu naroda državnog parlamenta, što u praksi znači zahtjevom za etničkom teritorijalizacijom FBiH, odnosno za reinkarnacijom Hrvatske Republike Herceg-Bosne”, rekao je Halilović, zaključivši da “na navedenim pitanjima i zahtjevima danas traje politika UZP-ova prema BiH”.
