U nekoj arhivi, negdje, pronađoh staru listinu sa sljedećim sadržajem:
“Događaj se zbio u rano proljeće, zadnje ratne godine. Sjećam se da je Konjuh još uvijek bio pod Snjegovima kao Kilimandžaro. U prvom sutonu, u trenucima dok su ezani sa džamija pozivali na akšam namaz; Bataljon je bio postrojen na kiši. Poslije kratke ratne zapovijesti; na Huskin poziv; prolomio se ratni poklič Sprečom. Komandant je izdao naredbu: Bataljon pokret!. I krenuli smo u kišnu noć. Dok smo izlazili iz male kasarne, na kapiji smo susretali mještane iz komšiluka; došli su da sa dovama isprate ratnike.
Ukrcali smo se u kamione i vozili smo se vrlo kratko, a onda smo nastavili pješke, usiljenim maršom pod punom borbenom gotovošću. Kroz noć, preko Prijevoja, pa još dalje. Kalesija je ostajala desno i iza našega kretanja; u tami i kiši. Tišinu noći prekidali su neprijateljski rafali sa Visa.
Nepregledna kolona šutljivih ratnika probijala se kroz tma i tmušu neprebolnu; valjalo je nama naprijed; jer ima jedna Modra Rijeka, kako je to onomad govorio Mak. Njegovu pjesmu smo recitovali na času, davno, a prošlo je svega par godina, u vrijeme dok sam bio maturant srednje škole u Tuzli. Taj čas je bio prekinut zbog paljbe iz kolone JNA koja se kretala kroz Tuzlu. Te misli, iz te noći, prekinula je naredba komandira čete: Brže! Brže!.I išli smo trčeći u susret vlastitoj sudbini; takvi su bili Sprečanski ratnici.
Ujutro, poslije marširanja cijele noći, izbili smo na krajnji sjeveroistok slobodne teritorije, i već za dan ili dva, vodili smo težak boj. U borbi su pali naši heroji Ismet Delić (1970-1995) i Nedžad Paprikić (1971-1995). Dalje nečitko…, pa zatim piše, ili je naknadno dopisano: neki mi tvrde, da u rana praskozorja i danas mogu čuti Huskin poklič… Umjesto potpisa pisalo je: Nije dočekao kraj rata/samo su mrtvi dočekali njegov kraj”.
Ovaj tekst, neznanog autora, je zapravo uvod u tekst o našoj paloj Heroini Saneli Nišić.
![](https://ntv.ba/wp-content/uploads/2024/05/0a0bff-2-801x1024.jpg)
Sanela Nišić je rođena 25. 3. 1975. godine. (Otac Sulejman i majka Šerifa). Kao maloljetnica, sa svega sedamnaest godina, 8. aprila 1992. godine uključuje se dobrovoljno u Armiju Republike Bosne i Hercegovine. Prvo se priključuje Kalesijskom Odredu, koji će kasnije prerasti u 3. Bataljon 205. Brdske brigade Kalesija. Na ratnom borbenom rasporedu bila je bolničarka. Suborci su je od milja nazivali Sandala. Bila je neustrašiva i hrabra a u Brigadi je uživala izuzetno poštovanje.
Dana 3. maja 1993. godine, na lokaciji Hilmino brdo, u blizini puta prema Kalesiji, vojnici 205. Brdske brigade bili su na borbenom položaju, iščekujući napad neprijatelja. U tom trenutku na njih je pala neprijateljska granata, poginulo je nekoliko pripadnika ARBiH a bilo je i više ranjenih. Sanela je potrčala prema teško ranjenom Esedu Selimoviću komandiru čete, kojem je ukazala pomoć i spasila život. U tim trenucima pala je i druga neprijateljska granata i Hrabra Sanela Nišić je poginula. Njeno ime je uklesano na spomeniku u Živinicama i Kalesiji. Šehid, hrabra borkinja, Sanela Nišić je ukopana u mezarju Šahići.
U pripremi ovoga teksta posjetio sam lokaciju na kojoj je Heroina Sanela Nišić poginula.
![](https://ntv.ba/wp-content/uploads/2024/05/0a0bffff-1.jpg)
Na Hilmino brdo me ljubazno odveo njen suborac Sead. Sa tog brda pruža se pogled na pitominu Spreče, i kišilo je, kao one noći, s početka ovoga teksta. A na kraju, dodajemo i misli jednog pjesnika:
…Trebalo je nositi puno žara u srcu i trčati po vrelom pijesku…, i
…Da li će sloboda umjeti da pjeva;
Kao što su sužnji pjevali o njoj…
![](https://ntv.ba/wp-content/uploads/2024/05/image-1-5.jpg-1.webp)
(Bilješke: Nekrologij Kalesijski šehidi.; Delić, Nekrologij šehida i poginulih boraca općine živinice.; Razgovor sa suborcima rahmetli Sanele Nišić, Seadom Šehićem RVI, i Esedom Selimovićem komandirom čete 205. Brdske brigade Kalesija). /dr. sc. Suadin Strašević/
Piše:dr.sc.Suadin Strašević-Heroina viteškog grada-Herojskih Živinica