Neke sudije i tužioci se dobro nose kad su “u fokusu javnosti”, druge to užasava; kod presumpcije nevinosti ne bi smjelo biti izuzetaka
Mediji su krivi za sve – ovako bi se, ukratko, mogli sumirati stavovi osuđenih u predmetu Respiratori i njihovih advokata nakon donošenja drugostepene presude. Od Fadila Novalića, Fikreta Hodžića i drugih proteklih dana čuli smo tvrdnje da su im mediji „presudili“ prije samog Suda. Bivši premijer Federacije BiH Novalić je čak u jednom intervjuu kazao da je Tužilaštvo BiH napravilo „medijski plan“ sa ciljem da se dobije osuđujuća presuda u ovom predmetu.
Prebacivanje odgovornosti, ili krivice, na izvještavanje medija i novinare koji razotkrivaju kriminalne afere od onih koji su glavni akteri tih afera nije nikakva novost – štaviše, na našim prostorima to je gotovo uobičajena pojava. Sa druge strane, činjenica je da mediji kao oni koji prenose informacije nedvojbeno imaju uticaj na formiranje javnog mnijenja o pravosudnim procesima.
O uticaju medija, političara i građana na pravosuđe i tome kako se tužioci i sudije nose sa različitim pritiscima u slučajevima koji izazivaju veliki interes javnosti razgovarali smo sa dr. Arbenom Murtezićem, direktorom Centra za edukaciju sudija i tužilaca u Federaciji BiH.
Kako generalno ocjenjujete izvještavanje medija o slučajevima koji izazivaju veliki interes javnosti, poput Respiratora, suđenja Miloradu Dodiku, slučajeva Dženan Memić i Džena Gadžun…? Često se čuju pritužbe optuženih i njihovih advokata o pristrasnom izvještavanju novinara, nepoštivanju presumpcije nevinosti i slično. Jesu li takvi navodi utemeljeni ili je i to dio strategije odbrane u pojedinim slučajevima?
– Ne mogu komentarisati niti jedan konkretan predmet. Mogu reći, generalno, da je pitanje uticaja javnosti na pravosuđe nešto o čemu se puno govori u cijelom svijetu. Notoran primjer koji se spominje više od stotinu godina je čuvena Afera Dreyfus, kada je čovjek osuđen na tešku kaznu najviše zbog pritiska javnosti, a onda i oslobođen zahvaljujući slavnom Zolinom otvorenom pismu. Interesantno je da je i pored toga što se radi o starom problemu, fraza koja se danas tako često koristi – „trial-by-media“, relativno novijeg datuma, s kraja prošlog vijeka, što govori da i pored tolikog napora da se ojača nezavisnost pravosuđa, uticaj medija raste i to je globalna pojava.
S druge strane, načelo javnosti se ne nalazi bez razloga u svim procesnim zakonima. Javnost jeste jedan kontrolor rada svih državnih institucija, pa tako i pravosuđa. Posebna je uloga istraživačkog novinarstva koje, kao što Sud u Strazburu kaže u jednoj presudi, otvara ladice u državnim kancelarijama. Naravno, u svemu tome moraju postojati određeni principi, a drago mi je što ste spomenuli i jedan od najvažnijih, a to je poštivanje presumpcije nevinosti i tu ne bi smjelo biti izuzetaka ni kompromisa.
Odbrana predsjednika RS Milorada Dodika tražila je do sada izuzeće tužilaca i sudija u ovom predmetu, pa su tražili da se suđenje premjesti u Banja Luku zbog navodne pristrasnosti sudija Suda BiH… Koliko su sudije koji sude u ovakvim slučajevima pod pritiskom javnosti, medija, pa i samih optuženih i može li se taj pritisak uopće izbjeći?
– Stres koji donosi rad pod lupom javnosti je poznata pojava, ne možemo se praviti da ne postoji i zaista ne znam kako se u potpunosti može izbjeći. Mogu vam reći da su edukacije koje imamo iz oblasti nošenja sa pritiskom i stresom među rijetkima za koje se traži „karta više“. Naravno, sve je to individualno. Imao sam u Engleskoj jednog profesora koji je govorio: prednost bavljenja kriminalistikom i krivičnim pravom jeste da uvijek kada ujutro krenete na posao postoji šansa da se tu noć pojavite i na dnevniku. Dakle, imamo ljude koje javnost i mediji motivišu. Druge ljude to užasava, znao sam jednog tužioca koji je s iskrenim ponosom govorio: „Dvadeset godina sam tužilac, nikad niko nije čuo za mene“. Ono što je važno je da profesionalci rade svoj posao i to se dešava. Nije mi poznato da je neko, ako nisu postojali drugi važni razlozi, izuzet od rada samo zbog pisanja medija.
Ponašanje Milorada Dodika u sudnici na prethodnim ročištima izazvalo je brojne komentare u javnosti – odbijanje da ustane pred sudijom, pa smo čak mogli čuti i neke psovke u sudnici… Sudija Mirsad Strika ga ipak nije kaznio zbog nepoštivanja suda, a neki smatraju da je trebao to uraditi. Imaju li sudije malo drugačiji, oprezniji odnos kada je na optuženičkoj klupi neki političar ili visoki funkcioner u odnosu na „obične“ građane?
– Bilo bi lijepo nekad razgovarati sa novinarima bez stalnog spominjanja pomenutog gospodina. Opet ne mogu komentarisati konkretan slučaj, ali mogu odgovoriti da je jednako postupanje svakako jedno od načela ali je važan i red u sudnici i fokus na predmet i proces. Nisam primijetio da bilo ko ima neki značajniji „popust“.
Prošle godine sudija Branko Perić je u prvostepenoj presudi u predmetu Respiratori izdvojio svoje mišljenje, što nije uobičajena praksa kod nas. Perić je tada, između ostalog, naveo da je „tokom cijelog postupka Sud bio izložen neprimjerenim i do sada neviđenim pritiscima od strane jednog medija”, te dodao da se “u demokratskim zemljama to naziva ometanjem pravde i kažnjava”. Ovo je bio prvi put da je jedan sudija ovako otvoreno „prozvao“ medije da vrše pritisak na pravosuđe. Vaš komentar?
– Istina je da u velikom broju zemalja postoji mogućnost određenih mjera i zabrana usmjerenih prevenstveno prema medijima zbog onoga što se naziva nepoštivanje suda ili ometanje pravde i to se primjenjuje. Međutim, radi se o jednom složenom konceptu o kojem se u Sudu u Strazburu odlučivalo u više predmeta. Pojednostavljeno rečeno, svaka takva zabrana mora biti apsolutno neophodna u demokratskom društvu.
Neki političari, među kojima je i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, proteklih dana otvoreno lobiraju da Tužilaštvo BiH podigne novu optužnicu u slučaju Respiratori, pa se već i spominje predmet „Respiratori 2“ iako iz Tužilaštva za sada nema nikakvih zvaničnih informacija o tome. Je li to također pritisak, odnosno politički uticaj na pravosuđe?
– Rijetko prođe dan bez ovakvih i sličnih izjava i poziva sa svih strana političkog spektra u cijeloj Bosni i Hercegovini. Tako je već godinama i nisam siguran da može prouzročiti nešto što bi se moglo nazvati pritiskom. Političarima je u opisu radnog mjesta da izjavljuju i pozivaju, pravosuđu da se drži zakona i onoga što je u spisima.
