U novom „Avazovom intervjuu“ gostovao je Izudin Ahmetlić, vlasnik „Hifa-Oil“ grupacije.
Hifa-Oil je jedna od najuspješnijih poslovnih grupacija novijeg doba Bosne i Hercegovine.
Ahmetlić i njegova kompanija su prije nekoliko sedmica došli u fokus javnosti kada su poslali cisterne s gorivom za helikoptere koji su gasili požare na prostoru Tjentišta, koje, dejtonskom podjelom, pripada entitetu Republika Srpska.
Ahmetlić je prvi put o toj temi ekskluzivno govorio upravo u „Avazovom intervjuu“.
– Mi nismo davali nikakve izjave, naš cilj i motiv je bio da iskreno pomognemo – kazao je Ahmetlić.
U ovom tekstu, u direktnom prijenosu, pratite najzanimljivije izjave iz intervjua.
2’ – Doslovce ne postoji bilo kakva moja izjava u vezi s tim. Prvo, ja sam u Jugoslovenskoj narodnoj armiji imao priliku da budem u jednom dijelu protupožarac. Imao sam priliku da lično gasim šumske požare i da doživim ta teška iskustva gašenja požara u Makedoniji.
3’ – Mene je nazvao ministar iz Vlade RS i zamolio da pomognem ako mogu. Ja sam rekao da mogu odmah, nikakav problem. On je rekao da će Vlada platiti, na šta sam ja kazao da Vlada to neće platiti, ja ću to uraditi. Za te pilote, posao koji rade, za taj napor koji ulažu, ja mogu u svakom trenutku da izađem ususret i da pomognem. Mi nismo davali nikakve izjave, naš cilj i motiv je bio da iskreno pomognemo.
4’ – Ali je očito jedna takva dobronamjerna radnja doživjela gotovo pa viralnu distribuciju. Ja sam zaista, rukovodeći se svime, kada sam donosio odluku, razmišljao i o tome da spasimo jednog puža, jednu vjevericu, jednu srnu s lanetom, pomognemo tim pilotima, mi smo uradili mnogo. Puno je stvari u kojima kolektivi i timovi „Hifa-Oil“ grupacije pomažu. U Tešnju je normalno i za ostale privrednike da mnogo pomažu, da žive za svoju zajednicu. I to bismo opet uradili – rekao je Ahmetlić.
5’ – Sve zavisi od motiva, zavisi šta je motiv nekome da donese neku odluku, radnju. Naša namjera je bila zaista krajnje iskrena i dobronamjerna i lako je kada imate takve namjere. Ako želite da dijelite ljude po određenim taborima, „rupama“, onda je to zahtjevnije i zabraniti i teže za održati, a sigurno je da se na takav stisak prema građanima javljaju otpor i bunt. Drago mi je što su ljudi prepoznali vrijednost jednog takvog gesta koji je naišao na ozbiljno odobravanje, što govori kako obični građani razmišljaju.
7’ – Svako je imao prvi radni dan. Moj prvi radni dan je, s ove vremenske udaljenosti, izgledao smiješno. To je radni dan u kancelariji 2,80 sa 2,30 metara, gdje smo sjedili moj saradnik Himzo Smajić i ja. Sjedila smo nas dvojica, za dva stola. Šta je suština? Suština je da mladi ljudi obično razmišljaju da trebaju neke velike pare da bi se napravile ozbiljne životne priče. Nekada jesu potrebni ti novci, ali često ljudi nisu u prilici da to naprave.
8’ – Ja sam u prvi radni dan krenuo sa 6.600 KM, ni marke više. Ustvari, imao sam 10.000 KM, kupio sam dva stola, dva kompjutera, jedan štampač, dvije stolice i ostalo je tačno 6.600 KM. Toliko je bilo para 2001. godine da nismo mogli otvoriti jednu cisternu goriva, ali smo mogli otvoriti dvije cisterne bitumena, jer je tada cisterna bitumena koštala 3.100 KM. I mi smo tog prvog radnog dana otvorili dvije cisterne bitumena. I taj posao je krenuo. Suština je da smo morali razviti autoritet da bi banke pratile takvu vrstu poslova. Za pravljenje autoriteta potrebno vam je vrijeme. Mi smo krenuli u bitku s vremenom ozbiljno radeći, maksimalno posvećeni poslu, kombinirajući ono što možemo da uradimo u toku jednog dana. Posao je doslovno krenuo od tog embriona, od te dvije cisterne bitumena
