Vijeće za državnu pomoć Bosne i Hercegovine utvrdilo je da je Vlada Republike Srpske nezakonito dodijelila državnu pomoć u obliku garancije Mješovitom holdingu kojeg čine “Elektroprivreda Republike Srpske” Matično preduzeće a. d. Trebinje – ZP “Elektrokrajina” a. d. Banja Luka. Riječ je o garancijama entitetske Vlade ovom preduzeću za dugoročno zaduženje emisijom vlastitih obveznica iz 2021.godine u iznosu od oko 47 miliona KM i na period od 10 godina.
Iako se smatra da je ova pomoć dobijena onog trenutka kada je garancija izdata, znači, još prije skoro dvije godine, Vijeće za državnu pomoć prvo rješenje o nepravilnostima izdalo je još prošle godine, a postupak provjera i ‘dopisivanja’ s nadležnim ministarstvima u Vladi RS, kako bi nezakonitosti uočene prilikom izdavanja garancija bile otklonjene, nastavljen je i u prvoj polovini ove godine.
Projekt ‘Toshiba’ ranije povezivan s Igorom Dodikom
Vijeće je utvrdilo da Vlada RS nije mogla izdati garancije bez odobrenja Vijeća za državnu pomoć, a ipak je to učinila. Također, kada je Vlada RS dodjeljivala garancije holdingu energetskih preduzeća u RS morala je tom holdinga obračunati i naplatiti tržišnu premiju, što također nije učinjeno.
Nakon opomena iz Vijeća, Ministarstvo finansija RS krajem prošle godine poslalo je obavještenje, da su obračunali premiju u iznosu od tri miliona maraka, te da su tražili od Mješovitog holdinga da taj iznos plati, ali da njihov zahtjev nije ispoštovan.
Nakon što sva upozorenja Vijeća za državnu pomoć nisu urodila plodom Vijeće je u junu donijelo Rješenje prema kojem iznos koji Mješoviti holding mora platiti nije tri miliona nego premašuje pet miliona maraka .
“Nalaže se Ministarstvu finansija i Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske, kao davaocima državne pomoći, da preduzmu mjere za povrat nezakonito dodijeljene pomoći u iznosu 5.203.828,14 KM od korisnika MH “Elektroprivreda Republike Srpske” Matično preduzeće a. d. Trebinje – ZP “Elektrokrajina” a. d. Banja Luka, uvećane za iznos zatezne kamate od dana kada je nezakonita pomoć data na korištenje do dana povrata njenog iznosa, i obavijesti Vijeće o izvršenom povratu”, navodi se u Rješenju Vijeća za državnu pomoć BiH iz juna ove godine.
Vijeće je utvrdilo da vrijednost novčanog ekvivalenta državne pomoći sadržane u garanciji za garantiranje bezuslovnog plaćanja svih dospjelih anuiteta iz dužničkih vrijednosnih papira – obveznica energetskog holdinga RS realiziranih u iznosu od oko 27,4 miliona KM iznosi oko 5, 2 miliona KM, odnosno 18.96 posto u odnosu na vrijednost realiziranih obveznica.
Inače, Mješoviti holding se, uz garanciju entitetske Vlade, zadužio zbog “izmirenja dijela dugoročnih kreditnih obaveza osiguranih za Projekat ‘Toshiba’ i izgradnju dalekovoda, finansiranje prenesenih obaveza prema budžetu Republike Srpske i prenesenih obaveza prema dobavljačima.“
Iako se u Rješenju Vijeća za državnu pomoć BiH ne precizira tačno šta je projekat “Toshiba”, ono što je od ranije poznato jeste da su Elektroprivreda RS, te Elektrokrajina RS još 2013. godine potpisale ugovor s firmom “Toshiba Transmission & Distribution Europe” iz Đenove u Italiji koji su se odnosili na sanaciju distributivne mreže i proširenju postojećeg sistema za daljinsko očitavanje brojila i upravljanje potrošnjom u entitetu RS.
Narušen i princip konkurentnosti
Tada su mediji u RS izvijestili da je jedan od tadašnjih menadžera u toj firmi bio Igor Dodik, sin Milorada Dodika, te da je zbog toga ta firma i dobila posao prvobitno vrijedan 10 miliona eura, a kasnije je trebalo da ta firma uradi posao sanacije distributivne mreže na cijelom području RS ukupno procijenjene vrijednosti 300 miliona KM. Milorad Dodik je ranije negirao veze njegovog sina s ovim projektom, ali je ostalo nedorečeno je li njegov sin bio menadžer ove kompanije za Crnu Goru ili nije.
U međuvremenu, ambicije elektroenergetskog holdinga u RS kada su u pitanju kreditna zaduženja, ukoliko pri tome računaju na pomoć Vlade RS mogle bi biti “razbijene” ukoliko se BiH bude pridržavala evropskih standarda kada je u pitanju dodjela državne pomoći, a što je obaveza koja za našu zemlju proizilazi i iz Sporazuma o stabiliziciji i pridruživanju na čije se poštivanje BiH obavezala njegovim potpisivanjem.
Naime, svako javno preduzeće trebalo bi faktički platiti državi odgovorajuću naknadu za rizik koji je povezan s garancijom koju država daje, a prema sadašnjim propisima čak i ako se nikad ne izvrši plaćanje prema uslovima iz garancije, svejedno je riječ o državnoj pomoći. S jedne strane, ukoliko su preduzeća likvidna, to im ne bi trebao biti problem, a s druge na neki način zaštićen je i davalac garancije da se to neće negativno odraziti na budžet, jer je manji rizik da korisnik garancije neće plaćati dospjele rate.
U ovom slučaju, prema ocjeni Vijeća za državnu pomoć korisnik ZP “Elektrokrajina” a. d. Banja Luka stekao je ekonomsku prednost koju ne bi stekao u normalnim tržišnim uslovima, odnosno putem vlastite efikasnosti poslovanja, s obzirom da za nju nije platilo tržišnu premiju Republici Srpskoj i što se bez garancije RS navedeno preduzeće ne bi moglo zadužiti emisijom vlastitih obveznica.
Također, u Vijeću za državnu pomoć ističu da je s obzirom na to da je rok važenja garancije koju je “Elektrokrajina” dobila od Vlade RS 10 godina, odnosno do 2031. godine ovo preduzeće u povoljnijem položaju u odnosu na konkurente.
“Odnosno privredne subjekte koji će biti zainteresirani za dobijanje dozvole za operatera distributivnog sistema, nakon isteka važeće dozvole RERS-a ZP “Elektrokrajina” a. d. Banja Luka, 2024. godine, jer se dodjelom predmetne državne pomoći jača konkurentski položaj ZP “Elektrokrajina” a. d. Banja Luka, a što će posljedično smanjiti vjerovatnoću da će se bilo koji alternativni operater nadmetati za dozvolu za obavljanje distribucije električne energije kada istekne trenutna dozvola ZP “Elektrokrajina” a. d. Banja Luka”, stoji u Rješenju Vijeća za državnu pomoć BiH.
Konačna odluka na Sudu BiH
Na rješenje Vijeća za državnu pomoć BiH, a s kojim je naloženo da Vlada RS od Mješovitog holdinga kojeg čine Elektroprivreda i Elektrokrajina RS ostavljena je mogućnost pokretanja upravnog spora pred Sudom Bosne i Hercegovine koji donosi konačnu odluku.
Inače, u RS je sve evidentnija pojava povećanja iznosa garancija koje preduzećima izdaje Vlada RS.
To istovremeno ukazuje na činjenicu da je sve manje preduzeća u tom entitetu koja su likvidna i kojima ne trebaju garancije. S druge strane, sve garancije koje Vlada RS izdaje predstavljaju potencijalno zaduženje Republike Srpske jer će, u slučaju da ih preduzeća ne budu vraćala, teret pasti na budžet, a što se već dešavalo u nekoliko slučajeva kada su takvi krediti otplaćivani na teret poreskih obveznika.
Iako je Vijeće za državnu pomoć BiH formirano prije desetak godina, njegova uloga je sve vidljivija u posljednje vrijeme, a sve sa intenziviranjem procesa na evropskom putu BiH.
Ovo vijeće ima isključivu nadležnost za odobravanje programa državne pomoći i pojedinačne državne pomoći, kao i za odlučivanje o povratu nezakonito dodijeljene državne pomoći, te za uspostavljanje i upravljanje popisom državne pomoći i popisom programa/shema državne pomoći.
Također, Vijeće za državnu pomoć ima pravo da pokrene istrage i vrši naknadne procjene dodijeljene državne pomoći, ako postoji dovoljno indikacija o tome da se državna pomoć nezakonito koristi.
