Političke stranke u Bosni i Hercegovini su na prošlogodišnju izbornu kampanju potrošile nešto manje od 11.5 miliona maraka. Taj su iznos, iako u njegovu istinitost malo ko vjeruje, prijavile Centralnoj izbornoj komisiji BiH(CIK-u). Svoje financijske izvještaje su podnijele 84 političke stranke, njih 6 to nije učinilo.
NAJVIŠE PARA OTIŠLO MEDIJIMA
Najviše novca, skoro 4 miliona maraka (34.33%) kako stoji u izvještaju CIK-a, stranke su potrošile na oglašavanje u štampanim i elektronskim medijima, nešto manje, 2.820.009 (24.69%) potrošeno je na troškove plakatiranja. Nepunih milion maraka otišlo je na internetsko oglašavanje, a još 1.7 miliona maraka na druge vrste propagande.
Inače, za prošlogodišnje izbore je strankama bilo dozvoljeno da potroše 62 miliona maraka, a potrošile su, prema onome što su prijavili CIK-u pet puta manje novca. No, lani je za izbornu kampanju potrošeno 2 miliona KM više para, nego na općim izborim održanim četiri godine ranije.
Još su zanimljiviji podaci o financiranju političkih stranaka i strukturi njihovih prihoda koje je u svom izvještaju Parlamentu BiH dostavila Centralna izborna komisija.
ČIST PRORAČUN DUGA LJUBAV
Izvještaj se odnosi na 2021. godinu u kojoj su sve političke stranke u Bosni i Hercegovini raspolagale sa ukupno nešto manje od 24 miliona maraka. Od toga su oko 19 miliona KM, odnosno 80 posto, dobile iz budžetskih izvora različitih nivoa.
Najviše su (za)platile općine i gradovi koje su političkim strankama podijelile preko 6 miliona KM, ili skoro trećinu ukupnog javnog novca dodijeljenog u 2021.godini. Kantoni i Federacija BiH počastili su stranke skoro podjednakom količinom para, po oko 3.5 miliona, dok je iz državnog budžeta izdvojeno 570 hiljada KM kojima treba dodati i 366 hiljada dodijeljenih za rad klubova zastupnika.
Svi drugi prihodi političkih stranaka, izvan javnog novca koje dobijaju iz budžeta su manje-više simbolični. Sve političke stranke koje se vole hvaliti svojim brojnim, odanim i discpliniranim članstvom ukupno su od članarine zaradile nešto više od 1,5 miliona, odnosno 6,6 posto ukupnih prihoda. Svi drugi prihodi (od fizičkih i javnih lica, darova i usluga…) ne prelaze milion maraka na godišnjoj razini.
Zanimljivi, ali ne iznenađujući je podatak da nijedna stranka nije zaradila nijednu jedinu marku vlastitim radom i aktivnostima, od izdavačke djelatnosti, organiziranja raznih manifestacija i programa, propagandog materijala…
Lako je zaključiti da bi manje-više sve stranke kada ne bi dobivale novac iz budžeta, odnosno građana, mogle staviti ključ u bravu svojih prostorija. Najnoviji primjer za to je Savez za bolju budućnost Fahrudina Radončića, koji nakon debakla na općim izborima kada je prestao biti parlamentarna stranka postoji tek u minijaturnom formatu.
Pojednostavljeno, ali ne i sasvim pogrešno rečeno: građani svojim parama financiraju političke stranke da bi ih one mogli kada se dočepaju vlasti mogli nastaviti pljačkati!
