Svako od nas je sigurno nekada u životu sreo osobu koja voli slagati i vjerujem da su čitatelji ovih redova iz ličnog iskustva svjesni svojevrsne magije koja okružuje te ljude, ali kada ih prvi put sretnete. No svaki naredni put ta magija, kreirana što manjim, jal što većim lažima, se nekako gubi u dodiru sa stvarnošću ljudskih odnosa, koji počivaju prije svega na kredibilitetu, odnosno našem povjerenju u osobu s kojom se družite ili radite neki posao, piše Muamer Bandić zastupnik u Skupštini KS i član Predsjedništva Stranke za BiH za Patriju.
Ovu životnu situaciju možemo preslikati i u modernu političku komunikaciju. Svaka politička stranka ovisi od politika, vrijednosti i principa koje zagovara u javnom prostoru dok se bori za vlast i načina da li ih i kako provodi od onog momenta kada preuzme vlast. A svaka vlast mora dobro paziti da ono što govori i zastupa (svoj politički narativ) barem približno odgovara i objašnjava stvarnost u kojoj živimo.
Ukoliko je velika razlika između narativa, odnosno onoga što nam vlast govori da jeste i naše stvarnosti u kojoj živimo, onda ozbiljno dolazi u pitanje i kredibilitet same vlasti. Odnosno, građani se nađu u onoj čudnoj situaciji kada se pitaju da li da vjeruju onome što mi govori vlada ili svojim očima? E u takvoj situaciji se danas nalazimo mi, koji živimo u Sarajevu i Bosni i Hercegovini!
Kada po raznim medijima i društvenim mrežama slušate i gledate premijere, ministre i načelnike vladajuće Trojke, koja po vertikali drži apsolutnu vlast u BiH, mi u Sarajevu nikada nismo živjeli bolje. Štaviše, Trojka svakodnevno tvrdi da nam je toliko dobro, da nam oni dođu poput Branka Kockice, s kojim možemo svi zajedno pjevati da su u Sarajevu “kuće od čokolade, a prozori od marmelade” i nastaviti slijepo ignorirati našu svakodnevnicu.
Na svaku konstruktivnu kritiku, čak i od strane eminentnih intelektualaca i ljudi koji su ih svojim društvenim angažmanom doveli na vlast, poput Danisa Tanovića ili Jasmile Žbanić, uvijek imaju spreman odgovor: Za to je kriva prethodna vlast! S obzirom da Trojka vlada državom BiH i Federacijom BiH već 2 godine, sarajevskim opštinama već 4 godine, a Kantonom Sarajevo već 6 godina, dok neki dijelovi ove šarlatanske koalicije nisu sišli s vlasti još od 2010. godine, postavlja se opravdano pitanje o kakvoj to oni prethodnoj vlasti govore i zašto odbijaju da preuzmu bilo kakvu odgovornost za stanje u kome se naša država i društvo nalaze?
Kada je ova koalicija formirana obećavali su velike promjene i nudili najpametnije, najhrabrije, najpoštenije i najsposobnije ljude kao rješenje za sve naše probleme.
Na općinskom nivou se ispostavilo da su ti njihovi naj naj Marvelovi super junaci najobičniji neradnici, lijenčine, narcisi i prodavači magle, kojima su draže kafana i slikanja za društvene mreže nego rad s običnim ljudima i rad na razvoju opština koje su dobili u ruke. Na kraju od ta četiri izabrana sarajevska super junaka jednog su sami smijenili, a drugu dvojicu neuspješno pokušavali smijeniti tokom cijelog mandata, čime su opštine i građane držali zarobljenim svojim klijentelističkim sukobima unutar koalicije. Stoga će naša svakodnevnica demantovati narativ svakog njihovog načelnika jer govori da su iza nas četiri izgubljene godine. Godine koje nam niko neće vratiti i godine u kojima je svijet još dalje odmakao od nas, zarobljenika mreže laži kojima nas vlasti zasipaju.
Istovremeno Grad Sarajevo i Kanton Sarajevo nikada nisu bili prljaviji i komunalno zapušteniji. I tako je od dugoročnih hroničnih problema poput saobraćajne infrastrukture, saobraćaja u mirovanju, urbanog planiranja, vodosnabdijevanja, pa do onih najosnovnijih komunalnih problema poput čistoće i uređenja zelenih površina. Ono i što jesu uradili u Sarajevu urađeno je kreditnim zaduživanjem, tajnim ugovorima koje kriju od javnosti, tako da nikada nećemo ni znati koliko smo nešto platili i koliko ćemo novca na kraju vratiti.
Na razini Federacije BiH na vlast su došli nedemokratskim putem, suspenzijom Ustava FBiH, te je njihovo vladanje obilježeno pravnom nesigurnošću i pravnom anarhijom. Na ovoj razini gledamo vlast koja ne poštuje Ustav, zakone i procedure i krši ih kada god im to odgovara od nelegalnog imenovanja sudija Ustavnog suda BiH do nelegalnog raspolaganja državnom imovinom. Ondje gdje trebaju da ispoštuju zakone i pomognu građanima, poput nabavke neophodnih lijekova za ambulante i domove zdravlja u Sarajevu, a posebno specijaliziranih lijekova koji se koriste za liječenje naših teško oboljelih sugrađana, tu ne pokazuju ni približnu agilnost, kao kada treba izaći u susret koalicionim partnerima koji ih drže u vlasti.
Na državnom nivou puna su im usta bila Evrope, priče o nekakvom napretku i evropskom putu. Ta je priča završila nikada gorom političkom krizom u historiji ove zemlje i to samo zbog toga što su nadobudni sarajevski šibicari mislili da mogu bez problema igrati u višem rangu takmičenja i uspješno se nositi sa prekaljenim političkim krokodilima, koji nas već decenijama valjaju u istom blatu, Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.
No, i pored potpunog kraha evropskog puta vlast nam i dalje uporno ponavlja laž o nekakvom ostvarenom napretku. Ovim putem, ja pozivam sve građane Sarajeva da izađu ispred svojih kuća ili zgrada, okrenu se oko sebe i sami se svojim očima uvjere kakav je to napredak ostvaren i da li njihove opštine ili Grad Sarajevo izgledaju kao neka evropska metropola 21. vijeka. Probudite se, otvorite oči i ne dozvolite da vam ni Muamer Bandić, a ni trenutna vladajuća oligarhija tumači u kakvom svijetu vi živite!
I pitajte, a posebno pitajte one koji obnašaju javne funkcije u vaše ime i tražite odgovornost za svaku prešućenu riječ i za svaki ne odigrani potez, jer njihova je obaveza da rade za vas. Ne dozvolite da vas lažu, jer to sada rade bahato, hladno i proračunato, čak i na banalnim stvarima koje može koje može provaliti svako dijete s internet priključkom, poput ove zadnje laži ministra Forte o tome kako se s engleskog jezika prevodi riječ “state”. Banalna laž, ali sa veoma ozbiljnim posljedicama po našu državu i društvo da su prošle ponuđene formulacije, naprosto jer se u našem političkom sistemu vodi borba za svaku riječ u službenim dokumentima.
Jučer je državna imovina na Jahorini, bez obzira na odluku Ustavnog suda BiH, upisana kao vlasništvo privatne firme. Manji bh. entitet ponovo ne poštuje državu i odluke naše najviše sudske instance i oni koji u naše ime sjede u vlasti neće reći ni riječi, niti će povući ikakav pravni ili politički mehanizam da zaštite državu. Naprosto je tako, jer oni nisu tu zbog države ili nas, već zbog sebe i da pruže neophodan legitimitet neprijateljima ove države da je rastave do kraja. I u ovom slučaju harčenja države od njih ćemo opet slušati da je i za ovo kriva prethodna vlast ili eventualno neki neodređeni prijedlog u stilu trebalo bi, u kome je sve neodređeno ni ko, ni šta treba uraditi, a sve s ciljem da teret odgovornosti prebace negdje drugo i na nekoga drugoga.
Ova vladajuća garnitura je ostala bez ikakvog kredibiliteta i zaista je čudo da i sami vjeruju u laži koje svakodnevno sipaju putem poklopljenih i kupljenih medija. I da se vratim na onaj početak i priču o lažima i lažljivcima. Ovakvi odnosi postaju opasni onda kada su oni kojima se laže nesvjesni situacije u kojoj se nalaze, ostanu uspavani i uljuljkani, a oni koji lažu počnu i sami vjerovati u laži koje prodaju, ovim dobričinama i naivčinama. I to je recept za potpuni krah jednog društva!
