Lord David Owen je uz druge mirovne posrednike, u prvom redu Cyrusa Vancea i Thorvalda Stoltenberga, obilježio jednu od najtežih epoha u životima ljudi u BiH. Lord Owen je uz bivšeg američkog i norveškog šefa diplomatije pokušao dovesti do mira u Bosni i Hercegovini, ali bezuspješno.
Oba mirovna plana, Vance-Owenov iz prve polovine 1993. godine i Owen-Stoltenbergov iz druge polovine 1993. godine, su propala. Prvi je odbačen od strane srpske strane, a drugi od bosanske.
Tako se rat nastavio sve do druge polovine 1995. godine, dakle još dvije godine, da bi američkom inicijativom bio zaustavljen nakon pregovora u Dejtonu. U međuvremenu, prilike na vojnom planu su se za bosansku stranu poboljšale, potpisan je i Vašingtonski sporazum, ali je posljednju godinu rata ipak obilježio stravičan genocid u Srebrenici kada su spske snage zauzele zaštićenu zonu UN-a.
Lord Owen godinama nije govorio za balkanske medije, a u intervju za N1 odgovara na neka od pitanja vezanih za prošlost, ali i za sadašnja geopolitička dešavanja.
Na početku svog mandata Owen je Bošnjacima poručio kako ne trebaju sanjati snove i očekivati da će Zapad doći i riješiti sve njihove probleme. Danas vjeruje da je bio u pravu te da je neophodno sačuvati Dejtonski sporazum.
“Bio sam u pravu, zar ne? Mislim, rat je trajao od 1993., 94., 95. godine. Doveo ga je do vrhunca tek kada je NATO morao intervenirati nakon genocida u Srebrenici. Užasna priroda genocida u Srebrenici skrenula je pažnju na lažne tvrdnje o sigurnim područjima kojima smo se Vance i ja, a zatim Stoltenberg i ja stalno protivili jer smo znali da nisu sigurna. Nisu imali dovoljno vojnika UN-a. Bili su pregaženi. A kada bi bili pregaženi, dogodila bi se tragedija. Nisu predvidjeli. Naravno, tragedija bi bila duboka i užasna kao i genocid. Ali mislim da sam bio u pravu što sam rekao ljudima da mnoge od ovih problema morate sami riješiti. Možemo pomoći, možemo biti tu i držati malo obruč, ali mi nismo dio Balkana i još uvijek je slučaj da su problemi Balkana unutar Balkana i da se tamo moraju suštinski rješavati. Ali mislim da vam se može pomoći i nadam se da dobijate diplomatsku i drugu pomoć. Teško je, znam, i znam da još uvijek ima problema sa naseljavanjem u Bosni i Hercegovini, ali nemojte da vas to uznemirava, nemojte odustati od te formule. Imate sporazum, imate sporazum koji u potpunosti podržavaju Sjedinjene Države i to će doći sa njim, podrška onoga ko pobijedi na predsjedničkim izborima. Ne odustajte od tog okvira. Ostanite unutar toga i pokušajte ponovo postići bolji dogovor oko nekih poteškoća u Bosni i Hercegovini. I mislim da će to biti u redu. Ali morate biti uporni i ne juriti za lažnim nagodbama i postavljati pitanja o granicama i sličnim stvarima. Ništa nije nepromjenljivo. Ali ovo svakako nije vrijeme za bilo kakve promjene u Dejtonskom sporazumu”, kazao je Owen.
Na pitanje kako gleda na trojicu nekadašnjih lidera Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske, Owen nudi prilično zanimljiv odgovor.
“Imao sam ih svu trojicu u istoj prostoriji. Imali smo možda najplodonosniji od svih sastanaka na kojima smo se vrlo, vrlo približili nagodbi na HMS Invincible na Mediteranu. I zaista smo postigli nagodbu za koju mislim da se u Bosni i Hercegovini gledalo kao na vrlo dobru mogućnost. I mislim da je Izetbegović napustio HMS Invincible vjerujući da ima nagodbu, ali nije trebao. Tuđman je imao vrlo čvrste stavove. Sjećam se da mu je jedan rekao, ‘zašto nisi ponosan na ono što si radio u gerilskom ratu u Drugom svjetskom ratu kada si se borio uz Tita?’ Rekao je da je to najveća greška koju je napravio u životu. On je, bez sumnje, bio hrvatski nacionalista. A on bi vjerovatno, ako bi morao da biraš pobjednika, morao da priznaš da je dobio većinu onoga što je želio. I to je sada stabilna Hrvatska i u Europskoj je uniji. Ali nadam se da ti mnogi dobri ljudi, politički lideri u Hrvatskoj, neće odustati jer nisu dio poteškoća s kojima se suočava Bosna i Hercegovina, pokušavajući odigrati plodnu ulogu u rješavanju nekih problema koji postoje između Bosne i Hercegovine, i nekih drugih dijelova regije”, ističe Owen.
U razgovoru se prisjetio i, kako je rekao, prilike u kojoj je uspio spriječiti da se desi genocid u Srebrenici, jer je razgovarao s Miloševićem, iako dodaje da je genocid u Srebrenici bio neizbježan.
“Sjećam se da sam s Miloševićem razgovarao telefonom 1993. godine, u proljeće 1993., o Mladićevim brigama oko Srebrenice. I on je zapravo intervenisao na moj zahtjev. I mislim da je to bilo, izbjegli smo krizu, bojim se. Tako da mislim da sam prilično upućen u to. Svakako sam veoma zainteresovan za to. Ali to se nije dogodilo tokom mog perioda. Ali to se moglo dogoditi. Uvijek je trebalo da se desi. Greška je bila u UN-u kada je Rusija zapravo pristala na politiku sigurnih zona i Amerikanci su je skoro uvjerili da glasa za sigurna područja. Ali Cyrus Vance, koji je bio dobar čovjek, hrabar i pošten čovjek, i on i ja smo rekli Vijeću sigurnosti, riječ sigurno je iluzija. Vi se pretvarate da ga činite sigurnim, ali nam ne dajete dovoljno vojnika da ga učinimo sigurnim. I to će uzrokovati više problema nego što mislite. To se nije desilo u mom mandatu. Da sam bio tamo, učinio bih sve da ponovo ubijedim Miloševića da kontroliše Mladića i da Mladića ne pusti unutra. I možda bih do tada bio uspješan. Poznavao sam Miloševića prilično dobro i on mene. Naše slabosti i naše snage. Vjerovatno smo se oboje dobro poznavali. Ali sam u nekoliko navrata otkrio da sam mogao spriječiti da se dogodi još jedna Sebronica. Ali često je to zahtjevalo gotovo abrazivne razgovore sa Miloševićem. Proveo sam mnogo sati sa njim. Mislim da je bio umiješan u Srebrenicu. To su pokazali dokazi koji su se pojavili. Neko vrijeme sam mislio da to Mladić radi sam, ali to je bila greška. NATO je doveo do mira. Dejton se nije dogodio zbog pregovora. Do toga je došlo jer je NATO napao srpske snage i snage bosanskih Srba. Naravno, znamo da je to bilo pomiješano sa srpskim snagama, a do toga je došlo jer je korištena vojna akcija. Otvoreno sam pozivao na vojnu akciju tokom moje tri godine kao mirovni pregovarač”, kaže Owen.
Na direktno pitanje ko je bio prepreka ranijem postizanju dogovora i mira u Bosni i Hercegovini Owen kaže da je to bio američki predsjednik Clinton.
“Predsjednik Clinton u Washingtonu bio je velika prepreka. U Evropi je postojao određeni otpor prema upotrebi oružja, ali smo mogli ubijediti evropske članice NATO-a da uzmu oružje. Nismo mogli nagovoriti Amerikance na to. Oni nisu bili voljni da se uključe i, znate, donosili su razne politike i odluke. Podizanje emarga i napad bila je jedna od njihovih politika. Ukinite embargo i napadnite iz zraka. Clinton je bio Amerikanac generacije Vijetnama, mlad kada se dogodio Vijetnamski rat, i očajnički se plašio da bude uvučen u ono što je vidio da bi moglo postati još jedan Vijetnam. Mislim da ne bi moglo. Mislim da to nije bilo analogno na bilo koji način, ali to je bila američka nevoljkost. Imali smo dosta saradnje sa Rusijom i snagama UN-a, tako da su bile zastupljene i njima je lako upravljati. Naravno, povremeno su imali različite stavove, ali Rusi su odigrali ulogu u UNPROFOR-u, konstruktivnu ulogu”, priznaje Owen.
