Njegova retorika prema kanonskoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi izaziva kontroverze. Bez reakcija nije prošao ni poziv koji je uputio muslimanima da ako nemaju gdje, namaz mogu obaviti i pomoliti se u bilo kojoj crnogorskoj crkvi. Šta je suštinska etika pravoslavlja? Kako je danas biti vjernik Crnogorske pravoslavne crkve? Kako kao crkveni čovjek vidi ulogu crkve u očuvanju stabilnosti i društvene harmonije? Za Novi dan ekskluzivno govorio je mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Boris Bojović.
Na samom početku razgovora mitropolit Boris Bojović za Novi dan je prokomentirao sukobe u svijetu i istaknuo kako on gleda na cijelu situaciju.
“Rat kao da nikada nije prestao u svijetu. Niko od nas nije vjerovao da može da dođe do rata u Jugoslaviji. Uvijek to čine politike i ljudi kojima je cilj da dođe do rata. Ne postoji gore stvari od rata. Crna Gora je duboko podijeljena. Imate porodice gdje se pola izjašnjavaju kao Crnogorci, a pola kao Srbi. Iako nisu nikada bili u Srbiji”, kazao je Bojović.
No, kako kaže vjerski poglavari su dužni da svjedoče istini i da otvaraju duše.
“Mi smo dužni da svjedočimo istini, da otvaramo duše i misao tih ljudi i da ih učimo pravom putu. Sve pravoslavne crkve služe na isti način. Nažalost, u pravoslavlju je došlo do nacionalnih crkava. Crkva jeste crkva naroda. Ne smije biti nacionalna crkva. Treba da se sjetimo da smo mi sluge Božije. Ovaj narod vodimo ka Bogu, a ne ka nacionalnim interesima. Nacija je politički narod, nije to DNK. Nacija je nešto što je došlo u 19 vijeku”, rekao je Bojović.
Također, prokomentirao je postojanje kanonske crkve u Crnoj Gori.
“Kanon je pravilo. Neko bi rekao pravilna ili nepravilna crkva. To uopšte ne postoji. Crnogorska pravoslavna crkva nije odustala niti od jednog kanona. U Crnoj Gori narod nas je prozvao. Jedna od Islamskih zajednica u Srbiji je izabrala svog reisa i sada ne dozvoljavaju da se to registruje. Dakle, Upravni sud u Crnoj Gori donio je odluku koja poništava odluku ministarstva da se ne smijemo registrovati. Politika se miješa, a mi moramo daleko da budemo od toga. Ovo je prvi put da mitropolit ide u mirovinu. Jako mali broj ljudi podržava mitropolita Mihaila. Pod teretom njegovih godina crkva je došla u velike probleme i mi smo to morali da riješimo. I onda su mene izabrali”, rekao je.
Ukoliko nema džamije, a vjernik želi da se pomoli, može da koristi hrišćansku crkvu. Vrijeme je da prestane manipulacija od strane političara. Ne idemo uz dlaku političarima. Kada je neka odluka uredu, onda je uredu. Kada nije, onda nije. Trenutno imate političari koji nisu samo vjernici Srpske Crkve, nego onima i ne dozvoljavaju nama da uđemo u hramove. Crnogorska pravoslavna Crkva podržava narod ka Evropskom putu. Ušli smo u NATO, pa ne može doći do većih problema. Od 17 sam godine pri crkvi”, kazao je.
Opisao je i kako je tekao njegov životni put.
“Rane 90-e godine su bile jako problematične i u Crnoj Gori. I tada je posljednji put me otac poveo u crkvu na Badnje veče. Tada je tu bio Arkan sa cijelom svojom svitom u Podgorici. I to je bilo užasno. Ja kao dječak nisam shvatao šta se dešava. Bile su užasne pjesme. Pjevane protiv Hrvata, muslimana. Arkan se obratio. Otac me izveo i rekao da ovo nije naša crkva i nije naš vladika”, istaknuo je, a zatim nastavio:
“Kasnije sam počeo da pjevam u crkvenom horu. I tada mi je govorio da znam da imamo i svoju crkvu u Crnoj Gori. Tada se to nije smjelo ni spominjati. Mladost nije prednost. Najviše sam bio u crkvi. Treba da imamo svoju slobodu kao mladi ljudi. Ne smije ništa da nas kupi i poremeti na tom putu. Patrijarh Srpske pravoslavne Crkve me razočarao. Smatrao sam da će pomoći srpskom narodu da izađe iz krize u koju je ušao. Mislio sam da će kao mlad čovjek pomoći”.
No, kako kaže sve je stvar opredjeljenja.
