Bugojanski ‘Binas’, firma je s tradicijom u namjenskoj proizvodnji dugoj 74 godine. Ova kompanija je 51 posto u vlasništvu Vlade FBiH, a 49 posto vlasništva imaju dioničari.
Odnedavno se u dioničare upisala i jedna američka firma.
U krugu fabrike smještene između bugojanskih naselja Poriče i Čipuljić, čuje se buka mašina iz obližnjeg pogona, a i radnikci su tu, koji se bave uređenjem površina ispred i oko brojnih objekata u krugu tvornice, piše Raport koji je posjetio ovu firmu, a koju je prethodna vlas svrstala u “otpisane”.
Naime, ovakvi prizori, do samo prije nepune dvije godine u krugu ‘Binasa’ bili su nezamislivi, jer vladala je zlokobna tišina, proizvodnja je mjesecima bila obustavljena, radnicima nije bilo isplaćeno osam plata, nije bilo ni ugovora s kupcima, kompaniju je napustilo desetine radnika, među kojima veliki broj stručnjaka, a tadašnjih 280 uposlenika bilo je suočeno s prijetnjom da ostanu bez posla.
Danas je situacija u ‘Binasu’ potpuno drugačija. Ova kompanija je u posljednjih godinu i po skoro udvostručila broj radnika u odnosu na 2022.godinu, ima ugovore s kupcima vrijedne više od 100 miliona maraka u naredne dvije godine i ambiciozne planove za novim upošljavanjima i povećanjem obima proizvodnje.
Šta je dovelo do preokreta i kako se ‘Binas’ digao iz pepela iako ima još dosta toga za riješiti, razgovarali smo s direktorom kompanije Abazom Mandžukom, a kroz proizvodne pogone proveli su nas dugogodišnji uposlenici među kojima je i značajan broj žena.
Vođena je politika ‘uništi, pa kupi’
Mandžuka je na poziciju direktora imenovan krajem 2021. godine , a Sindikat ‘Binasa’ je ranije tražio i njegovu ostavku, te ga etiketirao kao direktora koji uništava kompaniju. No, uprkos tadašnjim kritikama ‘Binas’ je s Mandžukom u 2023. godini uspio ostvariti prihod od 25 miliona KM, te pokrenuti rješavanje brojnih problema, a Mandžuka je i dolaskom nove vlasti ostao na direktorskoj poziciji.
U razgovoru za Raport Mandžuka odbacuje navode da je imenovan političkom linijom. Kaže, niti je član SDA, niti SDP-a, a priznaje da je ranije bio član DF-a, ali je kaže napustio tu stranku kada je ušla u koaliciju s SDA.
“Ja sam doktor tehničkih nauka i privrednik i uvijek sam bježao od politike. Čak sam 2019. godine imao strašan srčani udar i ugrađena su mi dva bajpasa upravo zbog pritiska te vladajuće strukture i tih ljudi. Ja sam rekao na jednom sastanku u vrijeme kada su me imenovali za direktora ‘Binasa’, a gdje su bili i sindikalci, da su oni vjerovatno mislili da sam ja po zanimanju hodža i da sam trebao klanjati dženazu ‘Binasu’, a zanemarili su da sam ja doktor tehničkih nauka i da imam znanje i priznanje i veliko iskustvo. Ja sam i u Titinom vaktu bio direktor, nisam samo u poslijeratnom periodu to radio”, pojašnjava Mandžuka.
Kaže da je dolaskom na čelo te kompanije bio suočen s brojnim problemima, te ocjenjuje da su bivša Vlada FBiH, ali i drugi sazivi te vlade vodili pogrešnu politiku, ne samo u ‘Binasu’, nego i u drugim kompanijama namjenske industrije u FBiH.
“Evidentno je da je postojao interes određene klike, određenih ljudi koji su uništavali namjensku industriju FBiH radi svog ličnog interesa. Bilo bi dobro da se neke stvari objelodane i javno kažu. Na ovu poziciju sam došao s mjesta direktora iz ‘Bratstva’ Novi Travnik, iz Tvornice mašina hidraulike gdje je vođena ista politika. Uništi pa kupi i da bude tvoje. Nažalost, to su radili ljudi koji su godinama vodili namjensku industriju u čitavoj FBiH. Primjeri su Remontni zavod Hadžići, ‘Zrak’ Sarajevo, ‘Vitezit’ u Vitezu, primjer je i proizvodnja koja je ugašena u ‘Orlu’ u Sarajevu, pa je premještena u Bijeljinu, tako da imamo vrlo ružan i težak period vođenja namjenske industrije. Ja sam u namjenskoj industriji od 1981. godine do danas, svih 40 godina staža bio sam u toku projekata koji su bili na nivou bivše Jugoslavije tako da poznajem procese u toj industriji i u okruženju i u BiH”, priča Mandžuka.
Dirigovano dužničko ropstvo da bi se mogli što više ‘rastaliti’
Dalje, Mandžuka pojašnjava da je bivša Vlada FBiH na čelu s Fadilom Novalićem sistemski vodila ‘Binas’ faktički u ‘dužničko ropstvo’, a sve s ciljem kako bi imovina te kompanije završila u nečijim privatnim rukama.
“Kada sam došao za direktora ‘Pretis’ Vogošća je bio dužan ‘Binasu’ 3,5 miliona KM, vladali su štrajkovi, postojao je neki scenarij da se ova kompanija uništi. Sistem je bio osmišljen tako da ‘Binas’ uzima pozajmice od ‘Igmana’, ‘Pretisa’„ ‘Ginexa’ iz Goražda i do određene količine su te pozajmice i uzimane. To su bile pozajmice preko milion maraka, s njima su gašeni požari, i kao Vlada FBiH će da izlazi u susret i pomaže tim preduzećima. Davane su samo neto plate, radnici se nisu mogli liječiti, nisu mogli u penziju. Dostignut je određen nivo tih zaduženja, onda je Vlada FBiH, rekla, ne može više, ili vratite ili će doći sudski vještaci i uzet će vam te i te objekte. To je bilo dirigovano, samo da bi se mogli što više rastaliti”, pojašnjava Mandžuka scenarij koji je trebao ‘Binas’ odvesti u potpunu propast.
Mandžuka otkriva da je u završnom scenariju uništenja ‘Binasa’ bivši premijer Fadil Novalić nekoliko mjeseci prije nego što je smijenjen s te pozicije, u ‘Binas’ došao s prijedlogom za njegov stečaj.
“Stečaj ‘Binasa’ je bio već spreman. Ovdje (pokazuje Mandžuka stolicu u njegovoj kancelariji, op.a) je sjedio Fadil Novalić, tadašnji premijer FBiH i Tahir Lendo i tadašnji premijer SBK. Novalić je tada došao da proglasi stečaj, čak su bili odredili stečajnu upravnicu. Ja i drugi predstavnici kompanije smo bili protiv toga i odbili smo taj prijedlog. Moram priznati da je Lendo tada rekao ‘ja vjerujem Mandžuki i ako iko može izvući ‘Binas’ iz problema, onda je to on i treba mu dati još šest mjeseciž’. Faktički, mrtvački sanduk za ‘Binas’ je bio spreman, samo je trebalo zakucati zadnji ekser. Hvala Bogu, nakon toga je došlo do smjene Novalićeve vlade i stečaj ‘Binasa’ kao opcija je isključen”, priča Mandžuka za Raport.
Mandžuka potvrđuje informacije da je proizvodnja u ‘Binasu’ trebala biti ugašena, a proizvodne linije iz te kompanije trebale su završiti u drugim firmama namjenske industrije, a sve zarad nečijih ličnih interesa. Nažalost, kaže da se od nekih planova nije odustalo ni danas.
“Činjenica je da je ‘Binas’ Bugojno već bio osuđen da ode u propast i činjenica je da je čak proizvodnja upaljača trebala otići u ‘Pretis’, a proizvodnja granate u ‘Ginex’ Goražde. Potvrđujem to jer je Vlada FBiH dala ‘Pretisu’ da usvaja naše upaljače, znači da paralelno radi taj proizvod koji mi radimo i od kojeg živimo. Nažalost, i dan danas se ta saga vodi i dan danas se pokušava da ‘Pretis’ počne s proizvodnjom upaljača i da eliminiše ‘Binas’ Bugojno”, tvrdi Mandžuka.
Cilj je ostvariti prihod od 50 miliona KM i vratiti dugove
Proizvodni program ‘Binasa’ je bogat i šarolik, a ta kompanija najpoznatija je po proizvodnji upaljača za razne vrste municije. Ukoliko budu imali podršku aktuelne Vlade FBiH, Mandžuka tvrdi da do kraje godine planiraju broj zaposlenih povećati i do 800, te uduplati prihode.
“Rast proizvodnje i posla je u ekspanziji. Prošle godine smo imali prihod od 25 miliona maraka. To je prihod od dva i po budžeta Općine Bugojno što znači da imamo neku mogućnost za stabilizaciju. Ova firma je u fazi konsolidacije, imamo samo jedan račun koji funkcioniše, imamo dosta dugova koji su narasli u prethodnom periodu, sad je naš zadatak da izvršimo sanaciju tih dugova koji su nastali u nekom ranijem periodu. Imamo preko 100 miliona KM vrijednih potpisanih ugovora. Tvrdim da ih možemo realizirati. Naš plan je za ovu godinu prihod od 50 miliona KM, najvjerovatnije da ćemo ga realizovati, ne zavisi samo od nas, zavisit će i od drugih kooperanata koji rade u Federaciji, a čije komponente ugrađujemo u naš proizvod. Vraćene su pozajmice ‘Igmanu’ Konjic, ‘Ginexu’, dugovi su bili silni i dobavljačima. Pomalo smo vraćali te dugove i pokrenuli smo proizvodnju, znao sam da ‘Binas“ ima odličan proizvod za prodaju. Kada sam došao radnicima se dugovalo osam plata, isplatili smo četiri bruto i četiri netto. Svi penzioneri koji su imali uvjete za penziju, penzionisani su. Naši penzioneri idu s uplaćenim doprinosima. I to smo radili. I to bez subvencije Vlade koja svim ostalim preduzećima pomaže kod penzionisanja, mi to radimo sami. Isplaćeni su i topli obroci i bajramluci. Ove godine 29 radnika ide u penziju”, kaže direktor Binasa Abaz Mandžuka, dodajući da su prethodni direktori ‘Binasa’ kod Razvojne banke FBiH digli kredite u iznosu većem od četiri miliona KM, a kamata je narasla na više od milion i devet stotina hiljada, te da je taj iznos za kamatu sadašnja uprava vratila.
Dok obilazimo pogon obrade rezanja i deformacije, s procesom proizvodnje nas upoznaje poslovođa Ramo Halilović. On je u ‘Binasu’ od 1997. godine i kaže nam da su mu tokom godina prethodni direktori ostali dužni 60 plata.
Borit ćemo se protiv struja koje bi htjele ugasiti ‘Binas’
“Tako da ispada da sam pet godina radio za džaba. Sve je to na sudu, jer smo ranije podnijeli tužbe i čekamo presude. Sadašnje stanje je dobro,nakon dužeg vremena nemamo problema s materijalom, nesmetano radimo, imamo redovne plate, a možemo i ovjeravati knjižice i ići ljekaru. Ja sam devet direktora promijenio, sad je došlo vrijeme za nešto bolje. Radilo se, iskorištavalo, malo se ulagalo. Prije petnaestak dana kupljene su nove mašine tražimo još, a vidjet ćemo hoće li biti sluha za to. Konačno smo krenuli raditi posao, uz novu upravu i zalaganje svih nas. Možda još uvijek ima nekih struja koje bi sve ovo ugasile, ali mi ćemo se boriti, pa kom’ opanci, kom’ obojci”, kaže Halilović za Raport.
U pogonu obrade, gdje je veoma bučno i vidljivo je da bi uvjeti rada mogli biti bolji, na čemu Halilović kaže da će se raditi, zatičemo i mnogo žena. Među njima je i Sanela Ugarak, koja nam kaže da u ‘Binasu’ radi oko godinu i kaže da se nema na što požaliti.
“Prezadovoljna sam, mogu samo sve pohvalno reći. Radim samo prvu smjenu, posao nije težak, vikendi su slobodni i to je posebno važno za žene. Sretna sam da sam dobila ovaj posao”, kaže Ugarak za Raport.
Alija Čolakhodžić, proveo nas je kroz pogon mašinske obrade, rezanja, programskih CNC mašina u kojem počinje proizvodnja čuvenih “Binasovih” upaljača.
Čolakhodžić je u kompaniji od 1993.godine, perioda agresije na BiH kada je proizvodnja u namjenskoj industriji bila posebno važna. I on je zadovoljan sadašnjim napretkom u ‘Binasu’, ali kaže da je plan da se sve unaprijedi.
“Cilj je nabaviti što više CNC mašina. Radimo u dvije smjene, a plan nam je kadrovski ojačati kako bismo pokrenuli i rad u trećoj smjeni. Sav proces proizvodnje se odvija pod strogim pravilima i kontrolama. Nedavno sam imali jedna upit o razvoju ‘Binasa’ u naredne tri godine i naš elaborat o tome je otišao prema Vladi FBiH i nadamo se da će naši prijedlozi biti uvaženi. Nažalost, ne možemo se pohvaliti da smo u ranijem periodu imali podršku. Bilo je individualnog entuzijazma i ljudi koji nisu htjeli da napuštaju Binas, jer su njihovi roditelji radili tu .Tako moja i prijašnje generacije na ovu firmu gledaju kao na nešto svoje, ali neki ljudi i institucije nisu se domaćinski ponašali i dolazilo je do problema. Bilo je perioda kada ni hljeb nismo mogli kupiti. Danas nam je u odnosu na raniji period puno, puno bolje”, kaže Čolakhodžić.
U pogonu laboracije gdje se vrši postupak punjenja upaljača dočekuje nas Abida Dautbegović, poslovođa i dama koja u ‘Binasu’ ove godine okončava radni vijek i odlazi u penziju.
Pojašnjava nam da su u tom pogonu većinom zaposlene žene i da one rade pod posebnim režimom koji podrazumijeva sigurnosne mjere koje ni u jednom trenutku ne smiju dovesti do bilo kakvih neugodnih situacija.
“U ovom pogonu skoro sve se radi ručno ili je pneumatika. Za ove poslove najbitnija je preciznost i žene to bolje rade od muškaraca. Posao jeste opasan, ne smije se u pogon unositi ni mobitel, ni nakit, upaljači ili cigarete i drugi predmeti sa spiska zabranjenih, a s čime je upoznata svaka uposlenica. Ovdje nema struje, ne može doći ni u jednom trenutku nikakva iskra ni varnica”, kaže Dautbegović dodajući da srećom nikada nije došlo ni do kakvog incidenta.
Dio radnika sretan i zadovoljan, Sindikat ima primjedbe i zahtjeve
U danu koji smo proveli u ‘Binasu’ vidjeli smo sretna i nasmijana lica radnika, uprkos odgovornom i ne baš laganom poslu koji rade. Iako ‘Binas’ još uvijek ima mnogo problema za riješiti i radnici iz ranijih godina nisu dobili sva potraživanja, niti ostvarili sva prava, sretni su da rade i da posla ima.
S druge strane, direktor Mandžuka, uprkos uspjehu koji je rezultirao vraćanjem ‘Binasovih’ proizvoda na svjetska tržišta i dijelu problema koje je riješio, izgovorom da žuri na sastanak u Sarajevo, nije odgovorio na naša pitanja o optužbama koje smo dobili na njegov račun, a to je da su neke radnice dobijale otkaz nakon što su ostale trudne, kao ni na pitanje da li je tačno da je sklopio posao s jednom firmom s čijim je vlasnikom u rodbinskim odnosima.
Premda nam je u telefonskom razgovoru pri dogovoru naše posjete obećao da će nam ‘pokazati sve papire’, o tim i drugim navodima, to obećanje nije ispunio.
Pri izlasku iz kruga ‘Binasa’ srećemo Nedžada Ćehaju, rukovodioca Službe za održavanje i uređenje objekata i okoliša koji je zajedno s drugim radnicima te službe uređivao prilaz fabrici. Poželjevši nam sretan put do Sarajeva i Ćehaja koji u „Binasu“ radi od 1996. godine, ispratio nas je s riječima “da u ‘Binasu’ nikad nije bilo bolje nego danas i da je važno da imaju posla i redovne plate”.
Tokom naše posjete predstavnici Sindikalne podružnice ‘Binasa’ nisu bili u mogućnosti da nam se pridruže, pa nismo mogli čuti i njihove konkretne primjedbe i zahtjeve za poboljšanjem uvjeta u kojima rade.
Prema informacijama sa zvanične Facebook stranice Sindikata ‘Binasa’, oni su se pridružili prvomajskim zahtjevima Sindikata metalaca FBiH, a jedan od najvažnijih je da se satnica sa sadašnjih 4,40 KM poveća na 5, 68 KM.
Također, Sindikat ‘Binasa’ na svojoj FB stranici ocjenjuje da su uzaludni višemilionski ugovori ukoliko od tih ugovora radnici nemaju koristi, odnosno ako se srazmjerno rastu posla ne povećavaju i njihova primanja, dok je svakim danom sve skuplje.
