Piše: SENAD AVDIĆ
“Ja sam bio u vrhu SDA, bio sam ideolog SDA, bio sam nezvanični ideolog”, predstavio se nedavno Džemaludin Latić na tribini koju je organizirala “Bosanska Akademija Kulin Ban”. Za one koji to ne znaju, riječ je o pseudonaučnoj instituciji koju je prije nekog vremena osnovao prof. Suad Kurtćehajić nakon što je uvidjeo da ne postoji drugi način da se upiše u besmrtne akademike, osim da “otvori” sopstvenu Akademiju (po principu “sam svoj akademik”), onako kako ljudi otvaraju šiša barove, brijačnice, teretane…
IDEOLOG I ISTORIJSKA LIČNOST
Akademik Suad Kurtćehajić je Džemaludina Latića predstavio kao “istorijsku ličnost”. Šta Latića preporučuje za tu laskavu titulu? To što je prisustvovao mnogim i važnim istorijskim događajima.
Jedan od važnijih događaja kojem je nazočio ovaj, doduše nekrunisani “ideolog SDA” i, k tome još i “istorijska ličnost” bio je Bošnjački sabor održan krajem septembra 1993. godine. O njemu je Latić (spontano?) svjedočio na tribini Kurtćehajićeve akademske brbljaonice.
“Bošnjački sabor je sazvan radi bošnjaštva i da se Bosna podijeli”, ovako glasi sažetak Latićeve diskusije predstavljen na Youtube kanalu. O tim skrivenim namjerama Latić tokom održavanja Sabora ništa nije znao, nego se, otkrio je, o stvarnim ciljevima Bošnjačkog sabora informirao od “rahmetli Muhameda Filipovića i prof. Rusmira Mahmutčehajića”. Njih dvojica su mu otvorili oči otkrivajući da je u nekim sporednim prostorijama (hotela “Holliday Inn”) Alija Izetebegović vabio i vrbovao delegate da prihvate podjelu Bosne i Hercegovine.
Kako sa ove današnje, ili bilo koje druge historijske distance razumjeti i za ozbiljno uzeti to da “član rukovodstva SDA”, dapače, “ideolog te stranke” saznaje od osoba koje nisu članovi SDA šta mu (iza leđa, zavjerenički, po kuloarima) radi njegov predsjednik i dugogodišnji politički suborac Alija Izetbegović?
Nesmiljeni džihad, svojevrsni sukob na šehidskoj desnici, kojeg je prije nekoliko godina objavio Džemaludin Latić svom dugogodišnjem suborcu i lideru Aliji Izetbegoviću, odapinjući strele prema njegovom političkoj praksi i državničkom nasljeđu, odavno me prestao zanimati.
Ovaj njegov posljednji javni obračun sa Alijom Izetbegovićem, zainteresirao me je samo iz razloga što je Latić, u jednoj od digresija naprasno udjenuo i moju malenkost.
…KAD SMO IZLAZILI SKUPA…
“Kada je od mene zatraženo da izađem pred narod, da pozovem narod ka tome da podijelimo Bosnu. Ujedinio me predsjednik (Izetbegović), sa Senadom Avdićem, onda su Ljiljan i Slobodna Bosna izlazili skupa. Senad Avdić, prozivam ga i ponovo ću ga prozvati, trebao je da komunističkom dijelu našeg naroda objasni da Bosnu treba podijeliti, da evropske sile neće ovo, ono…da nema šansi…”.
Lupetanje Džemaludina Latića na tribini koju je organizovala akademija Suada Kurtćehajića pic.twitter.com/f8aiv3iMsk
— Slobodna Bosna (@SlobodnaBosna) May 3, 2024
Kada me je Džemaludin Latić posljednji put prozvao, prije 2-3 godine, da sam ga neosonovano optužio za pronevjeru novca iz donacija islamskih zemalja, nazvao sam ga glupanom i to prilično plastično argumentirao i slikovito ilustrirao dokazima. Glupost Džemaludina Latića je od one vrste koju je jedan klinički psiholog (Sebastian Dieguez) ovako situira: “Dovoljno je da nekog intelektualca postavite na važan politički položaj i podstaći ga da priča o temi koju ne poznaje. Ono što ćemo od njega čuti zove se bullshit (‘proseravanje’)”.
Dakle lupetanje Džemaludina Latića o tome da ga je Alija Izetbegović “spojio sa Senadom Avdićem” jeste autentično, žitko i smrdljivo “proseravanje”, shvaćeno u smislu u kojom ga američki filozof Harry Frankfurt tretira u svojoj kultnoj knjižici.
Tvrdnje da je Alija Izetbegović spojio mene sa Džemaludinom Latićem (gdje, kada, kako?!) da bismo, k’o biva, sa dvije ideološki sukobljene pozicije (“nacionalne i komunističke”) branili i opravdavali ideju “podjele Bosne u javnosti” ukazuje na ozbiljne kognitivne probleme njenog autora. Zašto bi Alija, pored toliko bivših komunista oko njega, 6 članova Predsjedništva BiH (od čega dvojica, Duraković i Ganić, delegata na posljednjem Kongresu Partije), savjetnika, šefova kabineta, generala… odabrao baš mene nekomunistu da “dijelu našeg naroda objasnim da Bosnu treba podijeliti”.
SMIJU LI MUSLIMANI LAGATI?
Džemaludina Latića sam tokom rata vidio prvi put u jesen 1993. u Zenici kada je sa mnogobrojnom profesionalnom filmskom ekipom (iz Slovenije) došao snimati film o “herojstvu Armije BiH” i “širiti istinu o Bosni”. Novac za film, kako je objasnio na jednom noćnom sijelu u stanu njegovog brata Nedžada (on nas je spojio, a ne Alija Izetbegović) osigurala je neka bratska islamska država. Nije bio tada Latić kao autor i “ideolog” zadovoljan stepenom islamizacije pripadnika Armije BiH sa kojima je razgovarao, pa je strahovao da njegovi financijeri neće biti zadovoljni (naručenim) filmsko-propagandnim materijalom.
Tvrdnja/otkriće Džemaludina Latića da su “Ljiljan” i “Slobodna Bosna” ikada izlazili “skupa” je besmislena, ali ne i neočekivana od nekog ko impresionistički pristupa istoriji, a šeretski “lepršavo” operira činjenicama.
Nije Alija Izebegović u Ženevi sredinom septembra 1993. godine morao potpisati sa Momčilom Krajišnikom “papir” o podjeli Bosne i Herecegovine (kojeg će desetak dana kasnije grčevito braniti i nametati na Bošnjačkom saboru), da bi se znalo gdje u konačnici vodi njegova “mudra, državotvorna politika” – u podjelu Bosne, naravno. Stranka čiji je “idelog” bio Džemaludin Latić nije državi mogla osigurati nikakvu drugačiju perspektivu osim podjele, siromaštva, socijalnu, kulturnu, moralnu i svaku drugu regresiju i nazadnjaštvo!
