Omer je bio brat, svaki vozač je plakao: Kamiondžije tuguju za kolegom

VIJESTI

“Onaj huk kroz tunel, topao zrak koji je neobjašnjivom reputacijom nanosio miris jeseni i odjek betonskih ploča tunelskog trotoara po kojoj hodaju inspektori i vještaci, lede krv..

U saobraćajnoj nesreći koja se dogodila jučer u tunelu Vranduk kod Zenice poginula je jedna osoba.

Prema posljednjim informacijama, u tunelu Vranduk je došlo do kontakta teretnog motornog vozila i putničkog motornog vozila nakon čega je stradao vozač kamiona Omer M. iz Srebrenika.

Od njega su se oprostili na Facebook stranici Teretnjaci.ba.

– Vranduk je do kasno iza ponoći svjedočio još jednom ugašenom životu našeg kolege Omera. Onaj huk kroz tunel, topao zrak koji je neobjašnjivom reputacijom nanosio miris jeseni i odjek betonskih ploča tunelskog trotoara po kojoj hodaju inspektori i vještaci, lede krv u žilama.

Omer je bio brat, svaki vozač je plakao: Kamiondžije tuguju za kolegom

Poneki uzvik, kako se ovaj čovjek zvao, probudi u meni sve slike, vraćajući film, gdje smo se taj dan mogli sresti. Koplja se lome, al’ slika Omera za volanom u glavi postoji. Memorisao sam je kao da sam znao da će biti poslednja. I ne mogu se sjetiti da li je to bio Lukavac, Doboj ili Maglaj ali znam da je u mojoj glavi Omer za volanom. Eh, da jeste k’o što nije. Omera našeg više nema… Zašto ovo sve ovako pišem? Često polemisemo vodimo rasprave za sve sporedne stvari u životu, kao kolege i braća.

Sinoć sam bio očevidac, da je svaki vozač koji je bio na licu mjesta plakao i suze nije krio, jer Omera niko tada nije okarakterisao samo kao poznanika, već kao brata. Čak šta vise mislim da je svako sebe u njemu vidio. Ljudi, volimo se i poštujmo. Ma kakav vakat bio i težak život današnji, koji je prepun iskušenja i nedoumica. Prekratko je ovo sve da bismo vrijeme gubili na gluposti i rasprave. Za život nema “undo”. Lahka ti crna zemlja, Omere – piše u emotivnoj objavi.

Omer je bio brat, svaki vozač je plakao: Kamiondžije tuguju za kolegom