Vojna operacija u kojoj je zauzela dio regije Kursk pokazuje sposobnost Ukrajine da postigne iznenađenje i iznenadne prodore. To je također prvi put da je dio Rusije okupiran od stranih trupa još od Drugog svjetskog rata, pokazujući Rusima kako je krvavi rat koji su pokrenuli protiv svog susjeda sada zakucao na njihova vrata, glasi uvod analize Foreign Policyja (FP), o tome koji su ukrajinski strateški ciljevi prebacivanja rata i u Rusiju.
Donedavno se u Washingtonu, Berlinu i u medijima vodio niz rasprava o navodnim crvenim linijama Kremlja koje bi pokrenule Treći svjetski rat i nuklearni Armagedon, a jedna od linija bila je prenošenje rata u Rusiju, bude li napadnuta zapadnim oružjem. Sada se dogodilo ovo drugo. Strah od nekontrolirane eskalacije navela je Bidenovu administraciju i neke od zapadnih partnera da ozbiljno ograniče i vrste oružja isporučenog Ukrajini i njihov dopušteni domet; Ukrajini nije bilo dopušteno koristiti zapadne projektile za gađanje vojnih objekata na ruskoj strani granice. Dio operacije Kursk moglo bi biti da se još jednom pokaže pogreška takvih argumenta, drži FP.
Kako se ofanziva i dalje odvija, a Kijev uglavnom šuti o događajima, još je prerano reći kojim se strateškim ciljevima Ukrajina nada postići kod Kurska. Jedna spekulacija koja je postala popularna jest da bi to moglo dovesti do bržeg kraja rata, budući da ova operacija jasno daje do znanja ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da Ukrajina ima potencijal nanošenja štete Rusiji. A ako ukrajinske snage uspiju zadržati kontrolu nad osvojenim ruskim teritorijem, to bi moglo ojačati utjecaj Ukrajine u potencijalnim pregovorima o okončanju rata. Ukrajinski munjeviti napad na Rusiju već potkopava raširenu ideju da Putin može diktirati uvjete prekida vatre.
Čini se da Kijev signalizira da je baš to jedan od ciljeva ofanzive. Neimenovani savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog rekao je za Washington Post: “Ovo će nam dati snagu koja im je potrebna za pregovore s Rusijom – o tome se radi.” To je u skladu s nedavnim nagovještajima predsjednika Volodimira Zelenskog da je Kijev spreman pregovarati. U intervjuu za BBC News u julu, izjavio je: “Ne moramo ponovno zauzeti sve teritorije vojnim sredstvima. Mislim da se to može postići i uz pomoć diplomacije.” Sada neki smatraju da bi se okupirani dijelovi Rusije mogla zamijeniti za okupiranu Ukrajinu: Bivši švedski premijer i bivši visoki predstavnik u BiH Carl Bildt napisao je na platformi X: “Hoćemo li govoriti o ideji da se obje države povuku unutar svojih priznatih granica?”
Ako se čini da Kijev priprema teren za potencijalne pregovore, to je također posljedica nekoliko faktora. Jedan je rastući umor od rata među ukrajinskim stanovništvom. Iako je većina Ukrajinaca za borbu dok se ne oslobode sva područja koja je Rusija okupirala od 2014., raste broj onih koji kažu da bi Ukrajina mogla dio tog teritorija zamijeniti za mir.
Drugo, raste kritika, osobito u zapadnoj Europi i na globalnom jugu, jer je Ukrajina više puta isključila razgovore s Moskvom. Kijev je riskirao da ga se smatra nepopustljivim oko završetka rata, a to prijeti gubitkom međunarodne podrške. Konačno, strateški položaj Ukrajine je riskantan. Pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u i iznenadni prekid američke pomoći se ne mogu isključiti, a čak bi i administracija Kamale Harris mogla imati problema oko sastavljanja budućih paketa podrške ako republikanci zadrže većinu u Zastupničkom domu Kongresa SAD-a. Zelenski je možda odlučio kockati kako bi promijenio i ubrzao dinamiku rata, i započeti mirovne pregovore prije nego što je predviđeno.
FP smatra da se može promijeniti i narativ o pregovorima – od sporazuma “zemlja za mir” do dogovora “zemlja za zemlju”. Ovo stavlja Putina u škripac: Gubitak kontrole nad dijelovima uže Rusije ogromna je sramota za Kremlj. Ali od njihove nezakonite aneksije od strane Rusije, ukrajinski teritoriji koje Putin želi zadržati također su dio državnog teritorija koji je dužan braniti. S tim u vezi, u smislu percepcije ruske elite i javnosti, obnova ruskog legitimnog državnog teritorija imat će prednost nad kontinuiranom okupacijom nedavno osvojenih područja, osobito ako razmjena teritorija otvori ukidanje zapadnih sankcija.
Na neki način, nova ukrajinska strategija mogla bi otvoriti prostor za mirotvorce u ruskom vodstvu – pod pretpostavkom da postoje i imaju ikakav utjecaj na Putina. Sve dok Ukrajina može zadržati svoje osvojene teritorije u Rusiji, vršit će snažan pritisak na Putina da ih vrati pod kontrolu Moskve. Ništa od ovoga, međutim, ne mijenja najtemeljniji problem s dogovorenim ishodom: činjenicu da je Rusija ignorirala gotovo svaki sporazum koji je potpisala s Ukrajinom. Ali za Ukrajince i njihove zapadne pristaše koji se nadaju kraju rata, neke intrigantne mogućnosti mogle bi uskoro biti na stolu, zaključio je Foreign Policy.
