Dok svakodnevno slušamo i čitamo o ubijenim, povrijeđenim civilima i strašnim zločinima koje Izrael čini nad Palestincima te o humanitarnoj katastrofi i paklu s kojim se suočavaju palestinski ljekari koji se svim naporima trude spasiti što više nevinih života, razgovarali smo sa doktorom Palestincem sa adresom u Bosni i Hercegovini koji svakodnevno gleda stradanja svoga naroda, a onda se sprema i odlazi na posao kako bi ispunio svoju humanu misiju i liječio bh. građane.
Ime mu je Nadal Omar, rođen je u gradu Tulkarm, Zapadna obala-Palestina, po zanimanju je doktor medicine, a u našu zemlju je došao prije 15 godina.
Omar za Raport priča kako mu je izgledao život u Palestini, s čim su se sve suočavali pod izraelskom okupacijom, zašto se odlučio doći baš u BiH te kako podnosi vijesti o stradanju svoga naroda.
Prošao kroz pakao studiranja u Palestini
“U BiH sam došao nakon što sam dobio priliku da studiram na Univerzitetu u Tuzli – Medicinski fakultet. U Palestini sam tada bio na studiju mašinstva, ali s obzirom da je medicina bila moj prvi izbor, odlučio sam da iskoristim ovu priliku”, započinje svoju priču Omar.
“Tada sam studirao u gradu Nablusu, što je zahtijevalo svakodnevan prolazak kroz Izraelske ‘checkpoint’ (sigurnosne provjere, op.a.) i stvaralo otežavajuće okolnosti prilikom odlaska na studij; česte blokade i druge provjere – ponekad i onemogućavanje prolaska, stvarale su pritisak svim studentima”, priča nam Omar i dodaje da je to također bio jedan od razloga zašto je napustio studije u Palestini i došao u BiH.
Dolazak u BiH za njega je također bio izazovan. Zbog putovanja, kaže.
“Jer u Palestini nemamo pristup aerodromu, stoga smo morali putovati kopneno do Jordana, proći tri granice u nekoliko kilometara, detaljne provjere dokumentacije, prtljaga, bespotrebnog zadržavanja, a to je nažalost i jedini način izlaska i ulaska u našu domovinu”, pojašanjava.
Izazovi po dolasku u BiH
Po dolasku u BiH, uslijedio je sljedeći izazov – naučiti bosanski jezik.
“Studij medicine je bio na bosanskom jeziku te smo bili u obavezi prvo naučiti jezik i onda krenuti sa obrazovanjem. Učenje je trajalo otprilike jednu godinu, to je bio veliki izazov, brzo smo naučili osnovno sporazumijevanje, ali da bismo učili i studirali bilo je potrebno da dobro poznajemo jezik i pismeno izražavanje, a uz to smo još polagali i Latinski jezik”, govori i dodaje: “Studiranje nije bilo lahko, suočavali smo se sa raznim izozovima, kako na fakultetu, tako i sa administracijom u BiH”. Ovo posljednje će potvrditi svaki student u BiH.
Srdačnost bosanskog naroda
Odmah po dolasku u BiH, priča Omar dalje, primjetili su da je narod u BiH, kako kaže, veoma gostoprimljiv, ljubazan te da su ih srdačno prihvatili od samog početka”.
“Bili su upoznati sa situacijom u našoj domovini. Narod je bio naša velika podrška i izlazili su nam u susret kad god smo bili u nekoj potrebi. Posebno sam zahvalan nekim porodicama u Tuzli koji su iskazivali svoju podršku od samog našeg dolaska, kao i svim prijateljima koje sam stekao tokom studija.
Sada živim u Kaknju sa svojom porodicom, otac sam dva sina. Dio moje porodice živi u Palestini – otac i majka, braća i sestre, a dio porodice je također bio primoran izaći iz države.”
Ističe da trenutnom situacijom u Palestini – koja je eskalirala 7. oktobra kada je militantna grupa Hamas izvršila napad sa kopna, iz zraka i sa mora na Izrael, a zatim Izrael izvršio niz bombaških napada na civile u Pojasu Gaze koju kontrolira Hamas i do dan danas nisu prestali sa bombardovanjem – nije iznenađen jer, kako kaže, ugnjetavanje Palestinaca traje godinama.
Višegodišnji teror
“Moj narod je godinama pod okupacijom. Ja sam rođen u ratu i bio sam u Palestini tokom druge Intifade. Godinama imamo ograničena kretanja, narušavaju se naša prava, ekonomski ne možemo da napredujemo. Uništavaju i otimaju našu imovinu, kuće, ne poštuju naša sveta mjesta…
Iako ne živim u Gazi, gdje je situacija najteža, područje Zapadne obale je također pod kontrolom izraelske vojske i ilegalnih doseljenika koji svakodnevno ometaju normalan život Palestinaca.”
Kaže da ih je narod drugih država uvijek podržavao i da su toga svjesni, ali da “vlast ima drugačiju politiku”.
“Dosadašnje iskustvo nam govori da smo u borbi za naša prava sami, iskreno bio bih zaista iznenađen da se neka država uključi.
Život u Palestini
Stalno pratim medije, u kontaktu sam sa porodicom i prijateljima, sa vijestima zaspim i probudim se. Teško je gledati stradanja mog naroda, ali moramo se izboriti za svoju slobodu, svoja prava i svoju zemlju. O politici i licemjerstvu nekih država sve je poznato.”
Teško mu je, dodaje, kao odrasloj osobi, pronaći riječi kojima bi opisao osjećaj i bol zbog situacije u njegovoj domovini.
“Ali evo, iskrena i nevina djeca iznenade nas svojim opisom dešavanja, pa bih tako naveo riječi jednog dječaka iz Gaze kada su ga upitali šta želi biti kada poraste, pa im je odgovorio: ‘Mi, djeca u Palestini ne odrastamo, ubijaju nas dok smo mladi’. E to bi bio opis života u Palestini.”
“Palestinci neće odustati!”
Kaže da ljudi u BiH razumiju njihovo stanje i bol, “jer su i oni prošli skoro isto, te nije potrebno da im mnogo objašnjavamo našu situaciju”.
“Dešavanja od 1948. godine, a posebno ova posljednjih dana, konstantna ubijanja civila – posebno djece, opsada, zabrane ulaska hrane, lijekova, prekid struje i vode, imaju jednu namjeru, a to je totalno raseljavanje i zauzimanje našeg teritorija. Jednom riječju vršenje genocida.
Naš narod neće odustati, niti pristati na ono što pokušavaju uraditi!”, kategorično zaključuje Nadal Omar u razgovoru za Raport.
Pojas Gaze je pod teškim bombardovanjem otkako je palestinska militantna grupa Hamas pokrenula iznenadnu ofanzivu na Izrael 7. oktobra. Od tada je, do trenutka objave ovog teksta, ubijeno najmanje 10.328 Palestinaca, među kojima 4.237 djece i 2.719 žena. Prema zvaničnim podacima broj poginulih u Izraelu je oko 1.600.
