Pred poslanicima Predstavničkog doma Parlamentrane skupštine BiH na današnjoj hitnoj sjednici u Sarajevu, između ostalog, se nalazi Prijedlog odluke o ratifikaciji Ugovora između Bosne i Hercegovine, entiteta Republike Srpske i Evropske investicijske banke, inače zvanične banke EU, o kreditu za projekat “Medicinskog kompleksa” u Banjoj Luci, za koji bi Evropska banka trebala izdvojiti 75 miliona eura, a ukupna vrijednost projekta je 105 miliona eura.
Ovaj ugovor je zanimljiv po tome što se u njemu od BiH, odnosno Ministarstva finansija BiH koje je potpisalo ovaj ugovor u ime naše države, kao zajmoprimac i od entiteta RS čija je ministrica finansija Zora Dujmović također potpisala ovaj dokument, između ostalog traži garancija da s tim novcem neće raspolagati ni direktno ni indirektno “sankcionisane osobe”.
Premda je uvidom u ranije, slične ugovore o kreditiranju BiH, odnosno njenih entiteta vidljivo da su također spominjane “sankcionisane osobe” i zahtjev Evropske investicijske banke da se eventualno o takvim osobama obavijesti Banka, današnji ugovor koji će se naći pred državnim poslanicima dosta je obimniji i detaljniji u pogledu pojašnjenja vezanih za sankcionisane osobe u BiH, u ovom slučaju konkretno u RS.
Naime, za razliku od ranije prakse kada su se u sličnim ugovorima spominjale eventualno sankcionisane osobe od Evropske unije ili Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, a u kontekstu “pranja novca” i finansiranja terorizma, sada se u ugovoru o kreditu jasno navodi da se sankcioniranom osobom smatraju one osobe koje su pod sankcijama ili restrikcijama Evropske unije, Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država.
Poznato je da je u BiH poduga lista osoba koje su sankcionirane od Ureda za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Držva (SAD).
Međutim, do sada su te osobe, uključujući i Milorada Dodika, predsjednika entiteta RS, Željke Cvijanović, članice Predsjedništva BiH, Radovana Viškovića, premijera RS, uglavnom tim sankcijama prkosili stavom da se one navodno ne odražavaju ni u kojem smislu na njihov život i politički status, izuzev što ne mogu putovati u SAD.
Ali, ako se pogledaju uvjeti iz ugovora za kreditiranje primjerice projekta “Medicinski kompleks” u Banjoj Luci, oni su sasvim jasni i propisuju da BiH, kao zajmoprimac i Republika Srpska neće dozvoliti niti odobriti raspolaganje sredstvima, bilo direktno ili indirektno bilo kojoj sankcioniranoj osobi, uključujući i onu koju su sankcionirale SAD.
No, pitanje je da li se iko od nadležnih institucija, počev od Predsjedništva BiH, Ministarstva vanjskih poslova BiH, pa danas do parlamentaraca koji će odlučivati o ratifikaciji ovog ugovora bavio klauzolom o sankcijama u ugovoru s Evropskom investicijskom bankom.
Posebno je bitno je li se s tim važnim detaljima bavio SNSD-ov Zoran Tegeltija, sad već bivši ministar finansija i trezora BiH, koji je u međuvremenu preuzeo poziciju direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a on je potpisnik tog ugovora u BiH, a kao zajmoprimac u ime BiH se titulira Ministarstvo finansija i trezora, na kojem je i nakon Tegeltije kadar SNSD-a.
Zanimljivo je da je Vijeće ministara BiH imenovalo Tegeltiju na čelo UIOBiH 18. maja, a da je on tu funkciju preuzeo 15. juna. Poznato je kako stranke na vlasti žure da “instaliraju” svoje kadrove na pozicije netom nakon što ih imenuju, pa se sad postavlja pitanje, je li se upravo zbog potpisivanja ovog ugovora koje je obavljeno 1. juna i njegove eventualne “dorade” čekalo skoro mjesec nakon Tegeltijinog imenovanja da on i zasjedne u fotelju u UIO.
Teško je za očekivati da se SNSD-ov Tegeltija posebno bavio klauzulom o “sankcioniranim osobama” u ugovoru s Evropskom investicijskom bankom, pogotovo jer je najviše sankcioniranih i to još uvijek na funkcijama u RS, upravo iz SNSD-a.
Ako je u ugovoru jasno naznačeno kako sankcionirane osobe, uključujući i one koje su sankcionirale SAD ne mogu i ne smiju imati ni posrednu ni neposrednu vezu s novcem od kredita Evropske investicijske banke, onda je apsolutno nelogično kako je s ovim ugovorom predviđeno da će Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske biti subjekt odgovoran za provedbu projekta “Medicinskog kompleksa” u Banjoj Luci za koji se i daje kredit Evropske investicijske banke.
Nelogično je iz razloga jer je na čelu tog ministarstva SNSD-ov Alen Šeranić , i on je kao što je poznato od juna prošle godine na „američkoj crnoj listi“.
U Ugovoru su čak navedeni i linkovi internetskih stranica tijela koja izriču sankcije, pa je tako na jednom od linkova i stranica Ureda za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Držva (SAD) na kojoj je dostupna lista sankcioniranih osoba iz BiH, a na kojoj je i Šeranić.
Podsjećamo, Šeranić je stavljen na “crnu listu” zbog promovisanja secesionističkih aktivnosti RS, jer je vodio proces usvajanja Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima RS kojeg je njegovo ministarstvo uputilo Narodnoj skupštini RS na razmatranje.
Šeranić je uvršten na listu zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća, kršenja ili djelovanja koja predstavljaju opstrukciju ili prijete provedbi bilo kojeg regionalnog sigurnosnog, mirovnog sporazuma ili sporazuma o saradnji ili o obostranom priznanju, okvirnog sporazuma ili mehanizma koji se odnosi na Zapadni Balkan, te zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća u aktivnostima ili politikama koje podrivaju demokratske procese ili institucije na Zapadnom Balkanu.
Doduše, u ugovoru se nigdje ne spominje Šeranovićevo ime, ali ukoliko će Ministarstvo s kojim on rukovodi provoditi projekat “Medicinski kompleks” za koji Evropska investicijska banka daje 70 miliona eura kredita, nejasno je na koji će način biti ispunjen uvjet EIB-a da sankcionisane osobe ne mogu imati veze s kreditom!?
Kao odgovorna osobe za pitanja finansijske prirode u ugovoru je navedeno ime Bojane Vasiljević, pomoćnice ministrice finansija RS, a kao odgovorna osoba za pitanja tehničke prirode navedeno je ime Milenka Dulića, pomoćnika ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.
Za sada je nepoznato da li je u ovom slučaju namjerno izbjegnuto ime ministra Alena Šeranića, da se on kao osoba s “crne liste” ne bi našao u ugovoru s Evropskom investicijskom bankom čije ugovorne odredbe zahtijevaju prijavu svake sankcionisane osobe koja bi mogla imati bilo kakvu vezu s kreditom, a formalno će Šeranić provoditi više od 100 miliona vrijedan projekat ili je EIB-u uistinu prijavljeno koje su to sankcionisane osobe , a koje bi mogle imati veze s kreditom, pa zato i nema Šeranićevog imena.
Za sada je teško povjerovati u ovu posljednju spomenutu opciju, ali je evidentno da se očigledno pojavio mehanizam za polaganu, ali sigurnu marganilazaciju sankcionisanih zvaničnika u BiH iz finansijskih tokova, barem kada su u pitanju krediti Evropske investicijske banke.
Samo je još pitanje, da li oni koji u BiH potpisuju i ratifikuju ugovore s EIB-om toj banci i prijavljuju realno stanje u vezi sankcioniranih osoba. Ili možda svi zajedno “žmire” na taj problem.
