Bakir Izetbegović ponovo je izabran za predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA) na stranačkom kongresu održanom u subotu u Sarajevu.
Bio je jedini kandidat za tu poziciju, pa je, gledajući brojčano, dobio ogromnu podršku od 1200 delegata sa samo osam glasova protiv i jednim suzdržanim. Kongres i izborni proces opterećeni su, međutim, jednom neugodnom hipotekom nakon što je stranačka izborna komisija odbacila kandidaturu Šemsudina Mehmedovića. S jedne strane stoje tvrdnje kako Mehmedović nije dobio dovoljnu podršku baze, a s druge da su se brojni opštinski i kantonalni odbori našli pod velikim pritiskom vrha stranke, ali i da je izborna komisija SDA poništila dio prijedloga opštinskih organizacija koje su predložile Mehmedovića kako bi mu uskratila kadidaturu za predsjedničku funkciju. O kongresu, ambijentu u kojem je održan i stanju u Stranci demokratske akcije urednik emisije “Sedmica” Radija Bosne i Hercegovine Amir Sužanj razgovarao je sa dugogodišnjim funkcionerom SDA Adilom Osmanovićem.
Dosadašnji predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović, gospodine Osmanoviću, bio je jedini kandidat za tu poziciju i sve se praktično znalo još prije početka kongresa. Šta to govori o odnosima i stanju u Stranci demokratske akcije, pa i o samom Izetbegoviću u ovom trenutku?
“Prije svega, predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović, stari, a evo i novi predsjednik, nikako nije smio dozvoliti da se na ovakav način dođe na kongres, da on bude jedini kandidat za predsjednika Stranke demokratske akcije jer je to direktno kršenje Statuta SDA i pravila izbornog postupka. U Statutu stranke je tačno navedeno na nekoliko mjesta da se predsjednik SDA bira tajnim glasanjem, a takođe u članu 144 Statuta navodi se da se svi funkcioneri, koji se biraju na kongresu, biraju između više kandidata. Pravila izbornog procesa Stranke demokratske akcije su to dodatno razradila. Međutim, upustilo se u to da je Predsjedništvo SDA, pod direktnom kontrolom predsjednika Izetbegovića, donijelo jedno uputstvo koje je protustatutarno i nije u skladu sa pravilima izbornog postupka u kojem je navedeno da općinske, kantonalne, regionalne organizacije mogu poslati samo jednog kandidata za predsjednika SDA i onda su mnogi ljudi na terenu, a političari pogotovo, vagali šta znači ako ne pošalju prijedlog za aktuelnog predsjednika. Tu može poslije kongresa biti određenog revanšizma i tako dalje, i onda su s te strane vagali i uglavnom upućivali prijedlog aktuelnog predsjednika Bakira Izetbegovića za predsjednika Stranke demokratske akcije. Na drugoj strani, kad nemate pritisak te prirode, a imate, recimo, takođe prijedlog kandidata za potpredsjednike SDA, gdje uopšte nije bilo nekih posebnih uputstava, vi ste dobili dvadeset i pet kandidata koji su prošli potrebnu proceduru po pravilima izbornog postupka, a bira se devet – to je gotovo triput više. Prema tome, trebalo je pustiti, ostaviti otvoreno općinskim, kantonalnim, regionalnim organizacijama, kao što je do sada činjeno, da sami predlažu kandidate za koje procjenjuju da mogu biti predsjednici Stranke demokratske akcije. Neki bi slali dva, tri, četiri, pet, a onda na Predsjedništvu, na kadrovskoj komisiji, na drugim tijelima, svesti to na neka dva-tri kandidata”.
Kongres i izbor za predsjednika stranke održan je pod svojevrsnom hipotekom zbog odbijanja kandidature Šemsudina Mehmedovića, koje je donijela Izborna komisija Stranke demokratske akcije. S jedne strane, vrh stranke blizak Izetbegoviću tvrdio je da Mehmedović jednostavno nije dobio dovoljnu podršku baze, odnosno da se njegova kandidatura, kako kažu, nije primila u bazi, a s druge strane postoje ozbiljne indicije da su neki stranački odbori na nižim nivoima bili pod snažnim pritiskom da učine upravo ono o čemu ste govorili – da pošalju jednog kandidata i da to bude gospodin Izetbegović. Šta je bio razlog odbacivanja kandidature Mehmedovića i u konačnici, situacije da Izetbegović nije imao protivkandidata?
“Gospodin Mehmedović je dobio sasvim dovoljan broj kandidatura kako je to predviđeno pravilima izbornog postupka, to je 15 općinskih organizacija. On je, prema mojim informacijama, imao negdje oko 20, 21 kandidaturu. Kao što su donesene izmjene i dopune nekih odluka kao što je radilo Predsjedništvo, tako je i Izborna komisija SDA kao nikada ranije, pristupila detaljnoj provjeri kandidatura određenih općinskih organizacija, koje su došle prema Šemsudinu Mehmedoviću. Ko je to potpisao, na koji način je to urađeno? I oni su sa 21 kandidature, koja je došla za gospodina Mehmedovića, sveli na nekih 8. To je takođe grubo kršenje Statuta i pravila izbornog postupka ako ste vi poslali uputstvo u kojem ste rekli da se može poslati samo jedan kandidat, a u tom uputstvu niste naveli da će biti poništena vaša odluka ako pošaljete dva kandidata, kao što je to uradilo 4-5 općinskih organizacija koje su poslale i Mehmedovića i Izetbegovića. To nije trebalo poništiti, nego je trebalo prihvatiti obojicu. Prema tome, i to je bilo grubo kršenje Statuta jer Statut je predvidio, a viši je akt od uputstva, da bude više kandidata i da se između više kandidata bira predsjednik. I Izborna komisija je, nažalost, potpala pod uticaj određenih ljudi u samoj centrali stranke i uradila je to što nikad dosad nije urađeno, a to je da masovno budu poništene te kandidature koje su dolazile. Čak štaviše, evo moja općinska organizacija, Općinska organizacija Teslić, predložila je samo Šemsudina Mehmedovića. Na kraju je Izborna komisija poništila tu odluku o kandidaturi, pa čak i poništila delegate te općinske organizacije, koji su predloženi da učestvuju na kongresu. Znači, delegati SDA iz Teslića, koje predlaže općinska organizacija, nisu učestvovali na Kongresu SDA kao nikada do sada”.
Gospodine Osmanoviću, postaviću vam pitanje koje se može čuti među običnim građanima ovih dana, i to ne samo kad je riječ o Stranci demokratske akcije. Čemu uopšte kongresi i izborni sabori ako ćemo imati stranačku demokratiju koja se ogleda u izborima bez protivkandidata?
“Ja ovo govorim zaista, kao što ste me naveli u vašoj samoj najavi, kao jedan od osnivača i dugogodišnji funkcioner Stranke demokratske akcije, iz principijelnih razloga. 2019. godine se desilo slično, sam Izetbegović je bio kandidat za predsjednika stranke, ali onda i nismo imali sa terena nekih kandidatura, mada sam ja i tada govorio da treba naći protukandidata, da imamo dva kandidata kako to propisuju naši akti. Tako je radio rahmetli Alija Izetbegović, nikada nije bio sam kandidat na kongresu. Prema tome, toga se treba pridržavati. Svaki kongres, kad je u pitanju SDA, treba na neki način da pospješuje demokratske procese unutar same Stranke demokratske akcije. Neki pokušavaju dati objašnjenje time što to tako radi i SNSD, tako radi i HDZ BiH, tako je nedavno uradila i Naša stranka. To su stvari koje se jednostavno ne mogu porediti. Mi se ne smijemo porediti sa nekim strankama koje žele da potpuno demokratski način izbora u svojim političkim strankama svedu na jednog čovjeka, jedno lice i tako dalje… Jednostavno to nije dobar primjer. Treba gledati druge političke stranke, koje imaju mogućnost, odnosno rade takve demokratske procese između više kandidata. Prema tome, ja smatram da ovo što rade i SNSD i HDZ i SDA, kad su u pitanju kongresi, nije dobro, to treba mijenjati, jer kako će te iste političke stranke sutra sebi uzeti za pravo da rade na demokratizaciji državnih institucija, gdje njihovi kadrovi participiraju”.
Gospodin Izetbegović je tvrdio da ima podršku više od 90 posto stranačkog članstva i delegata. Čemu onda tolika nervoza u vrhu stranke pred ovaj kongres?
“Ja sam takođe bio iznenađen. Čim je donesena odluka, a vi znate da smo mi na sjednici Predsjedništva raspravljali, mediji su bili informisani o tome, bio sam sudionik, raspravljali smo o tome da li da se ide na kongres ili konvenciju. Ja sam bio za kongres. Rekao sam, konvencija se organizuje kad su neko predratno i ratno stanje, mi trebamo kongres. Kongres je, kako kažu, praznik demokratije. I kao što je izjavio predsjednik Izetbegović, on je dobio 90 posto kandidatura. Zaista, i ja sam bio iznenađen zašto mu je to trebalo jer snaga, autoritet pozicije predsjednika jedne političke stranke, pa i Stranke demokratske akcije, takođe izvire iz samog načina njegovog izbora, da li je to tajno glasanje između više kandidata, a to je prilika i da provjeri svoj autoritet unutar članstva. Ne smije se bježati od toga. Nakon četiri godine vođenja političke stranke, prilika je, pa makar evo sad i kad je bio sam, i to je trebalo da uradi, mada ni to nije dobro – da ide glasački listić jer u Statutu stoji: predsjednik Stranke demokratske akcije bira se tajnim glasanjem. Pa nek je i samo njegovo ime, ide tajno glasanje, to mu je prilika da provjeri svoj autoritet unutar samoga članstva. Ovo je ogroman korak nazad, nažalost i vi ćete, recimo, imati slučaj, kao što ste i prije imali, imaćete i sada – za biranje predsjednika općinskih, kantonalnih i regionalnih organizacija, sve će ljudi raditi da budu sami. Dobivaće se samo jedno ime jer kadrovska komisija stranke daje saglasnost za svakog kandidata za predsjednika općinske ili regionalne organizacije. Zašto bi sad neki predsjednik općinske organizacije imao protukandidata ako je to tako urađeno na vrhu stranke? Prema tome, taj čin koji je aktuelni predsjednik SDA uradio, imaće negativne posljedice i na samom terenu”.
Stranka demokratske akcije nakon dugog niza godina više nije u vlasti, otišla je u opoziciju. Šta su glavni razlozi za jednu takvu situaciju i kakva je uloga Bakira Izetbegovića u posljednjem mandatu?
“Dva su razloga, Jedan razlog je narušeni odnos sa međunarodnom zajednicom, prije svega sa administracijom i Ambasadom Sjedinjenih Američkih Država, Ja sam to već nekoliko puta isticao i na samom kolegiju Predsjedništva stranke. Tu se mora naći rješenje – šta je problem, zbog čega, SDA je uvijek imala dobru konekciju sa ambasadorima SAD i sa administracijom State Departmenta. Nešto se desilo. Naravno, i druge zemlje su se takođe distancirale kad je u pitanju politika Stranke demokratske akcije. Drugi razlog je koalicioni kapacitet. Mnoge političke stranke su htjele, bile spremne sjesti sa Strankom demokratske akcije, ali vi znate, osluškuju kakve su reakcije, kakve su priče u diplomatiji… Kad su vidjeli distanciranje, prije svega Ambasade Sjedinjenih Američkih Država od Stranke demokratske akcije, izbjegavali su sjesti sa našim rukovodstvom da razgovaraju o budućim koalicijama, odnosno formiranju vlasti. To su dva osnovna razloga zbog kojih je Stranka demokratske akcije ostala u opoziciji. Naravno, ukoliko bude snage, spremnosti, mudrosti, na tome treba raditi, pokušati to popravljati”.
Gospodine Osmanoviću, u posljednjih nekoliko godina, neki kažu čak i od odlaska Sulejmana Tihića sa rukovodeće funkcije u stranci, dogodio se značajan odliv kadrova koji su dugi niz godina nosili teret stranke na svojim leđima. Dok vrh SDA kaže da se stranka na taj način čisti od ljudi koji zbog nekih ličnih razloga tako reaguju, ovaj drugi dio stranke, koji je nekako tiši, upozorava da se time gube kapaciteti stranke, da stranka više nema kadrove kojima može iznijeti zadatke koje pred nju postavljaju politička zbivanja u Bosni i Hercegovini. Zašto je došlo do odlaska tako velikog broja ljudi, koji su bili značajni rukovodioci u stranci?
“Ja bih volio da je rukovodstvo Stranke demokratske akcije, prije svega u ovom periodu koji je iza nas, a zbog načina na koji je ono izabrano u budućnosti još više sumnjam, smoglo snage, kako neko ističe – kao treba stranku očistiti od nekih kadrova. Mi smo imali zaključak Predsjedništva SDA da, kad se protiv nekog visokog funkcionera stranke podigne i potvrdi optužnica, mora se podnijeti ostavka i osloboditi pravosuđe da radi neovisno svoj posao. Mi smo preko toga prešli. To je trebalo uraditi i to je na neki način distanciranje i uvođenje nekih standarda koji vladaju danas u demokratskoj Evropi. Ovo što mnogi ljudi odlaze jasno je da nisu mogli da iznesu u punom kapacitetu svoj stav, svoje mišljenje na organima stranke, a da ne budu sankcionisani. Sve će se više dešavati da slobodoumni intelektualci, koji su u organima stranke, kad vide da imaju tihe sankcije prema njima ako iznose evidentne probleme koji se dešavaju unutar Stranke demokratske akcije, a koji nisu na dnevnom redu organa stranke, jednostavno će vidjeti da ne mogu u organima stranke rješavati ozbiljna, krupna pitanja, i države i onih koji pritišću stranku, dešava se i dešavaće se odlazak takvih ljudi. To je šteta. Iskusni ljudi, dobri političari su potrebni svakoj političkoj stranci, a i Stranci demokratske akcije. Ne možete vi tek tako za jednu osobu, koja je prošla kantonalni nivo, federalni nivo, državni nivo, ima iskustvo u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, bez bilo kakvog razloga tek tako reći: pa on je otišao, čisti se stranka… A nema nikakve mrlje u svojoj karijeri”.
Ali gospodine Osmanoviću, vrh stranke blizak gospodinu Izetbegoviću takve ljude naziva karijeristima, pa čak i izdajnicima. Kako se to reflektuje na odnose u stranci?
“Pa, nije dobro. Obično se mora nešto reći. Ja sam, recimo, kad je gospodin Denis Zvizdić otišao iz SDA, medijima dao izjavu da je to šteta, da je to veliki gubitak za Stranku demokratske akcije i zamjerilo mi se na tome što nisam odmah osuo, što bi rekli, rafalnu paljbu na njega. I jeste šteta. Šteta je da je takav čovjek i da su takvi ljudi otišli iz Stranke demokratske akcije. Treba tražiti razlog zašto, a ne drvlje i kamenje na njih… Evo, kad samo govorimo o njemu, bio je premijer kantona, pa je bio premijer države, pa evo sad je tu gdje jeste… Sve su to stvari gdje su ti ljudi na neki način nenadoknadivi u ovim političkim turbulencijama i poslovima koji se rade u svim političkim strankama, pogotovo ovo što radi Stranka demokratske akcije”.
Šta će biti budućnost Stranke demokratske akcije u ovakvom političkom ambijentu i šta očekujete u narednom mandatu Bakira Izetbegovića?
“Pa sve je do predsjednika SDA. Predsjednik svake političke organizacije, pa i Stranke demokratske akcije, daje ton. Do njega je da li će i dalje nametati taj autokratski način vladanja strankom ili će pustiti da ljudi zaista bez bilo kakvih pritisaka iznose ono što smatraju da treba iznijeti. Sumnjam u to, sam način izbora predsjednika Stranke demokratske akcije mi ne obećava da će se neke krupnije, ozbiljnije pozitivne promjene desiti kad je u pitanju SDA”.
Da li to znači da se ona u dogledno vrijeme neće vratiti u vlast, tamo gdje joj je mjesto, kako tvrde u vrhu stranke?
“Pa vidjećemo. Sve zavisi od tog, kako smo pričali maloprije, koalicionog kapaciteta, ali Stranka demokratske akcije se ne treba vratiti na vlast radi vlasti, nego se mora vratiti na vlast sa jasnim, preciznim programima i sa jakim koalicionim kapacitetom, koji neće biti na ivici kvoruma, kao što se dešavalo. Imali smo, recimo, nekada Vladu Kantona Sarajevo sa osamnaest ruku, gdje je to ivica kvoruma. Mora biti jedna komotna većina i vi onda možete provoditi reformske zakone, a da vas niko, ni od vaših poslanika ni od nekih drugih političkih stranaka, ne može ucjenjivati za pojedine stvari. Vidjećemo kako će se stvari dalje odvijati”.
