Zvanične institucije, nažalost nikako da shvate da moćne i jake zemlje, ni u najvećim krizama, nisu smanjivala izdvajanja za nauku.
A mi izdvajanja smanjujemo iz godine u godinu.
Jasno to pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.
Tako smo tokom 2012. u istraživanje i razvoj izdvajali ukupno 0,27 posto BDP-a, godinu dana kasanije 0,32 posto; 2014. tek 0,26 posto, da bi 2015. i 2016. uslijedio još veći pad 0,22 posto BDP-a, u 2017. tek 0,20 posto, a posljednje četiri godine još manje- tek 0,19 posto!
Tako smo za istraživanje i razvoj u 2021. godini izdvojili je ukupno 72. 070. 237KM, odnosno 0,19 posto BDP-a, a 2022. nevjerovatnih 60.441.574 KM!
Najviše sredstava utrošeno je u sektor visokog obrazovanja 89,2%, zatim poslovni sektor 7,0%, državni sektor 2,4% i neprofitni sektor 1,4%.
“Planirana budžetska sredstva za istraživanje i razvoj u 2023. godini, iznose 67.465.700 KM. Prema društvenoekonomskim ciljevima, većina sredstava planirana je za opće unapređenje znanja (46,2 posto)”, podaci su Agencije za statistiku BiH.
Iz Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine takođe kažu da je Bosna i Hercegovina daleko ispod prosjeka Evropske unije po ulaganjima u istraživanje i razvoj koji iznosi 2,27 posto. Od članica EU, kako su istakli, Rumunija izdvaja najmanje BDP-a (0,48 posto), a Švedska najviše (3,35 posto).
Zemlja smo paradoksa, kaže ekonomista Faruk Hadžić.
“Nije da nemamo resursa, a tu mislim na prikupljene poreze, koji bi se ili trebali usmjeriti u većoj mjeri u istraživanje i razvoj, ili omogućiti poreske olakšice. Godišnje se prikupi minimalno 13 milijardi KM raznih poreza i doprinosa na svim nivoima. I onda se pitamo zbog čega građani žele ići u razvijene zemlje EU? Jednim dijelom i zbog uređenog i razvijenog sistema u kojem je moguće ostvariti ekonomski napredak”, zaključuje Hadžić.
Zvanične institucije, nažalost nikako da shvate da moćne i jake zemlje, ni u najvećim krizama, nisu smanjivala izdvajanja za nauku.
A Bosna i Hercegovina svake godine izdvaja sve manje, dok rezultati koje pojedinci ostvaruju mogu zahvaliti isključivo svom ličnom angažmanu i ambiciji da se dokaže u svijetu.
Samo 1990. godine u BiH se za nauku izdvajalo više od 1% bruto društvenog proizvoda, ili više od 170 miliona KM, po tadašnjim cijenama. Zahvaljujući takvim materijalnim uslovima, izgrađena je solidna kadrovska i naučnoistraživačka infrastruktura, a pojedini instituti bili su na takvom nivou da su na međunarodnom tržištu prodavali vlastite licence i tehnologije.
Sa izbijanjem rata, brojne naučnoistraživačke organizacije su ugašene, dok one u privrednim preduzećima vremenom nestaju – Energoinvest, Čajavec, Jelšingrad, FAMOS, Soko, INCEL…
Sektor istraživanja i razvoja je nakon toga izuzet od bilo kakve obnove, rijetko ko ga i spominje, a ulaganja su rapidno smanjena ispod 0,1% BDP, (ispod 30 miliona KM), a i ta brojka je nepotpuna, jer ne postoje jedinstveni podaci o naučnim istraživanjima u Bosni i Hercegovini.
