Nakon dva dana intenzivnog programa, jučer je okončana je druga Sarajevska sigurnosna konferencija. Glavni grad Bosne i Hercegovine ugostio je vodeće evropske i američke zvaničnike, diplomate, stručnjake za sigurnost, profesore, novinare, te druge eksperte i praktičare iz više od 15 zemalja. Među njima je bio i politolog Jasmin Mujanović, autor knjige ‘Bošnjaci – nacija nakon genocida’. Mujanović je bio gost u Danu uživo na N1, gdje je komentirao aktuelne političke teme u Bosni i Hercegovini, ali i šire.
Tokom konferencije govorilo se o odnosima Rusija – Zapadni Balkan, ali i Evropi, krizi u Crvenom moru, uticaju bliskoistočnih sukoba na Evropu, odnosu Zapada ka regionu, ali i ključnom nacionalnom pitanju evroatlantskih integracija BiH. Koji je neki uopšteni zaključak ove konferencije kada je riječ o bezbjednosti u svijetu danas?
Najvažniji zaključak je da se razgovori vode u Sarajevu, to se nije dešavalo dok nije postojala konferencija, to je pokušaj organizatora da Sarajevo bude u toku geopolitičkih debata, Tematski zaključak je da živimo u izuzetno kompleksnom historijskom momentu, gdje na gotovo svakoj tački vidimo nove prijetnje i opasnosti u okruženju Europe i Euroazije, i svi moramo biti spremni da se situacija još pogorša, ali da se kroz razgovore, savezništvo i dijalog može pripremiti zajednička odbrana.
Može li se bezbjednosna situacija u BiH ocijeniti dobrom? Konstantno se podižu tenzije, svjedoci smo kriminalnih obračuna na ulici. Koliko lošoj atmosferi doprinosi retorika neodgovornih političara, koliko njihov nerad i nefunkcionisanje sistema?
Nerad cjelopkupne političke klase najveći je problem u BiH, posljedice vidimo svakodnevno. Očigledno je da se u Sarajevu sigurnosna situacija za građane značajno pogoršala u zadnjih nekoliko godina. A imamo i krupna sigurnosna pitanja, prijetnje, po sami integritet države s kojim se sučoavamo decenijama. Ali, na tom frontu gdje bi očekivali volju i pamet da se takvi sistematski napadi spriječe, to nažalost ne vidimo. Da se vratimo na konferenciju, tu je važnost i vrlina ovakvih događaja, da je očigledno da građansko stručno društvo izvrši neku vrtsu pritiska na zvaničnike u BiH da se njima pokaže: vidite, možemo dovesti NATO generale, relevantne ljude iz SAD-a, Njemačke, zašto vi ne surađujete na ovaj način s onima koji nam mogu itekako pomoći?
Koliki je zaista uticaj Rusije na situaciju na Zapadnom Balkanu i konkretno u BiH? Je li Rusija suviše zaokupljena Ukrajinom da bi mogla da se bavi nama?
Ne bih rekao da je minoran, ali je činjenica da drži cijeli Zapadni Balkan kao neku vrstu rezervnog fronta kojeg Rusija može aktivirati ako želi i ukoliko to njezini ključni partneri na terenu žele – Aleksandar Vučić, Milorad Dodik, ljudi poput Dragana Čovića i Zorana Milanovića.
Vučić je odbio poziv Putina na sastanak BRICS-a, da li to znači da pravi distancu ili je to taktički potez?
Ne mislim da je to suštinska promjena u srbijanskoj politici. U proteklih nekoliko sedmica, mjeseci se dogodila prodaja francuskih aviona Srbiji u istom momentu je Aleksandar Vulin bio sa Putinom u Moskvi, isti dan kad SAD potpisuje energetski pakr sa Srbijom neki drugi zvaničnici su u Rusiji. Ovo je show. Očigledno je na ovom području ljudima da Srbija upotrebljava Rusiju, ali i politički Zapad za svoje strateške ciljeve, a to je nažalost još uvijek njihova opsesija teritorijalnim preteznijama prema BIH i Kosovou, ali i Crnoj Gori i eventualno Sjevernoj Makedoniji.
BiH je ponovo, nakon snažnog zamaha kada smo dobili zeleno svjetlo iz Brisela, u ćorsokaku kada je u pitanju Evropski put. Mislite li da bi nakon lokalnih izbora koji predstoje, moglo biti pomaka na ovom planu?
Ne. Možda griješim, ali ne vidim razlog zašto bi se dogodilo, prošlo je mnogo vremena od tog zelenog svjetla, mogle su se poduzeti konkretne mjere. Ilustrativni je primjer da smo vidjeli nevjerovatnu svađu u proteklim danima izmedju Američke ambasade i ministra odbrane, nevjerovatno da smo došli do te situacije gdje ambasade ruže javno zvaničnike što ništa ne rade.
Mnogi se zalažu za NATO put BiH, paralelno sa evropskim. Koliko je to kočnica, ako se zna stav vlasti u RS po pitanju članstva u NATO savezu?
Ne može biti paralelan put. Prvo, NATO put je mnogo značajniji od evropskog puta. BiH bi mogla da pristupi NATO alijasni u 10 godina ako bi vrijedno radili kao što ne radimo. Ali, vidjeli smo kako se neke stvari brzo mogu promijeniti, pa čak i pristupanje MAP-u, ANP… Došlo je do konkretnih promjena, i u ovom momentu uživamo u dodatnom stepenu NATO-a zahvaljujući ranijim momentima i geopolitičkoj situaciji. Ne tvrdim da evropski put nije važan, ali članstvo u NATO-u je egzistencijalno pitanje, nema važnijeg vanjkopolitičkog, strateškog pitanja od pristupanja NATO-u, a to što se neki zvaničnici u Banjaluci suprotstavljaju tom putu – moramo se podsjetiti da su ti ljudi bili potpisnici svih političkih odluka koje su dozvolile da BiH dođe do ove značajne tačke u putu ka NATO-u. Tu se mogu stvari promijeniti ako ima političke volje. Ono što me nervira je da nema volje da se radi, a kamoli da se nešto ostvari.
Nakon izbora Dragan Čović najavljuje intenziviranje pregovora o Izbornom zakonu. Može li biti dogovora, ako se zna da su viđenja ovog zakona među partnerima iz vlasti poprilično suprotstavljena?
Kao prvo, moramo pojasniti šta mi mislimo kada kažemo reforma Izbornog zakona, odnosno ustavnog sitema BiH. Ako mislimo na ono što se desilo u oktobru 2022. godine kroz intervenciju OHR-a i sve ovo za šta se Čović i HDZ zalažu, to nije reforma, jer nije u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, koji je temelj cjelokupnog reformskog procesa u BiH, kada je u pitanju izborni i ustavni sistem. Što neko tvrdi da je neka promjena reforma to ne znači da je to istina. Tvrdim odgovorno da ovo za šta se HDZ zalaže to nije reforma i daleko od toga kao što je nedavno (predsjednik Hrvatske Andrej) Plenković pojasnio da cjelopkupna hrvatska nacionalistička politika, što se tiče HDZ-a i vlade u ZG, kompletno odbija važnost i legalnost Evropskog suda za ljudska prava. Došli smo do tačke gdje nažalost debata o izmjenama Izbornog zakona i Ustava BiH i FBiH, apsolutno nema dodira sa stvarnom, suštinskom definicijom riječi ‘reforma’.
Visoki predstavnik Christian Schmidt svjedočit će u slučaju Kovačević pred sudom u Strazburu, ali se ne želi pojaviti pred Sudom BiH u slučaju Dodik. Komentar?
To jednostavno govori da je gospodin Christian Schmidt nešto što nismo prije imali ni sa jednim visokim predstavnikom, a to je da je gospodin Schmidt očigledno u nekoj vrsti tala, savezništva, političkog dogovora između njega i hrvatskih nacionalističkih aktera, ne samo u BiH nego i regiji. Politička kampanja koju gospodin Schmidt vodi ekskluzivno je u svrhu jedne političke strane u BiH. Ovo što on radi u ovom momentu vis-à-vis Strazbura je skandalozno. Odgovorno tvrdim da je gospodin Schmidt više upropastio kredibilitet institucije OHR-a nego što je Dodik to uradio u posljednjih gotovo 20 godina.
