Nakon našeg teksta “Ademir Zurapović, jedan od nas” oglasio se na Facebooku Elvir Bijedić dugogodišnji fizioterapeut reprezentacija BiH čiji post prenosimo u cijelosti:
Večerašnjom finalnom utakmicom Francuska – SAD završava sjajan košarkaški turnir na OI u Parizu.
Bez obzira na ishode svake od utakmica pa i ove finalne moj pobjednik je Ademir Zurapović, najbolji FIBA sudija na svijetu.
Ademir je personifikacija posvećenosti, znanja, karaktera i stava koji je rijetko viđen na ovim prostorima i upravo zbog toga je meta napada pojedinih portala iz susjedne države koji stvaraju takav ambijent da skreću pažnju sa realnih razloga za poraz svog tima i otvaraju prostor za bolesne komentare koji prelaze granice zdravog rasuđivanja različitih isfrustriranih likova koji u njima učestvuju.
Ademir Zurapović, kao i uvijek, iznad visine zadatka koji mu je povjeren i apsolutno ničim nije zaslužio pogrdne tekstove, komentare i verbalne napade.
Naprotiv, u najboljoj utakmici turnira, za mene finalu prije finala, potpuno je opravdao epitet najboljeg na svijetu i iskreno vjerujem da će i premijer TK i gradonačelnik Tuzle znati prepoznati i cijeniti vrijednosti jedinog predstavnika na OI u Parizu iz ovog grada i kantona.
Čekam te na kafi, gromado💪
U nastavku objave prenosim tekst koji sam napisao prije tri godine kada je Ademir sudio i finale OI u Tokiju.
👇👇👇👇👇👇👇👇👇👇👇👇👇👇
“Tuzla i košarka su se oduvijek izgovarali u istoj rečenici.
Grad košarke koji je u isto vrijeme izazivao i zavist i respekt u regionalnim pa i evropskim okvirima.
Grad svjetskih megazvijezda kako igračkih tako i trenerskih.
Grad najbolje košarkaške publike na svijetu.
Grad evropskih prvakinja,
Grad Slobode,
Grad Mejdana,
Grad najduže košarkaške tradicije u Bosni i Hercegovini.
Postojali su i postoje u ovom Gradu i oni ljudi koji su kontaminirani ovom čarobnom igrom i koji na na sebi svojstven način pričaju svjetsku priču o Tuzli i košarci u njoj.
Jedan od njih je
Dostojanstveno, kako je živio i kako je dijelio košarkašku pravdu širom svijeta, ispraćen je uz tihe jecaje, jedan od najboljih evropskih sudija, učesnik OI ‘84 u Los Anđelesu, Zdravko Kurilić.
Ono što mi je na tom tužnom skupu ostalo kao ram jeste slika Ademira Zurapovića u sivoj sudijskoj FIBA majici.
U tom momentu, a i danas mislim da nije mogao postojati niti jedan veći gest odavanja počasti koji je Zurapović u tom trenutku mogao učiniti na ispraćaju svom kolegi.
Toga se može sjetiti samo onaj u čijem krvotoku teče posao kojim se bavi.
Koju sedmicu poslije Grad Tuzla je opet, sada na ponosan način, u Tokio na OI, ispratio upravo Ademira Zurapovića.
Način na koji je sudio utakmice na ovom turniru su bile u takvom stilu da je finale bilo neizbježno.
Može zvučati neskromno, ali poznavajući Zuku, njegov zanos, strast i glad za suđenjem i košarkom, apsolutno nisam iznenađen.
Šta možete očekivati od čovjeka kojeg poznajete skoro 30 godina i sa kojim i nakon toliko godina ne možete ni gutljaj kafe ispiti, a da nije tema košarka.
Satima možete s njim tapkati u mjestu, a da ne osjetite da vas je pričom o košarci, pravilima i suđenju teleportirao na najudaljenije svjetske destinacije na kojima je dijelio pravdu.
Tolika strast, znanje, spremnost i želja je, prosto kodirana za finale i nikako drugačije.
Na jednoj od mnogih jutarnjih kafa kod našeg Gofe prošle godine, osjetilo sam žal u nj
egovom glasu dok smo razgovarali o odgađanju olimpijade za koju je već bio nominovan, ali bez trunke sumnje da će je dočekati kad-tad i nikad spremniji.
I dočekao je…
Finale.
Kao građanin ovog Grada, košarkaški radnik, drug i sportski zaljubljenik malo je reći da osjećam ponos.
Izuzetno i veoma inspirativno postignuće čovjeka koji časno i ponosno predstavlja Košarkaški savez BiH i zbog kojeg će se zastava BiH vijoriti iznad glava vrhunskih svjetskih košarkaških imena.
Ademir Zurapović, čovjek koji sudi za zlatnu medalju na košarkaškom turniru OI sa Tuzlom i svojim Tuzlacima u srcu.
Sretno u finalu, velemajstore.
Tamo, definitivno, pripadaš.”
Elvir Bijedić
