Banjalučku manifestaciju obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom obilježila je još jedna izjava predsjednika RS-a Milorada Dodika.
O svemu, za „Slobodnu Bosnu“ govorili su državni parlamentarac Saša Magazinović, beogradski odvjetnik i političar Aleksandar Olenik, lider Demokratske i liberalne Srbije Nemanja Milošević, i povjesničar Hrvoje Klasić, profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
U sklopu manifestacije ponovo je održan i „Marš besmrtnog puka“. Okupljeni su nosili fotografije sudionika Narodnooslobodilačke borbe, transparente i zastave Republike Srpske, Rusije, ali i bivših država – SFRJ i SSSR-a. Policijski orkestar je svirao partizanske pjesme, govori su držani o herojskim bitkama, ali i kontekstu današnjih političkih prilika. Prema riječima Milorada Dodika, srpski narod čeka još jedna borba – da se oslobodi Bosne i Hercegovine.
„To je nama nametnuto i ne daje nikakve rezltate. 30 godina pokušavaju da se napravi neki održiv model – nije uspio, a to znači da nije uspjela BiH. Bez obzira na licemjerne pokušaje da nam daju neki status u Evropi, oni sami dobro znaju i zato su to nezavršeni procesi“, kazao je Dodik.
Milorad Dodik, tokom obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom, rekao je da su Srbi imali dva antifašistička pokreta, jedan je bio partizanski, a drugi otadžbinski.
Nije tajna da vlast i opozicija u bh. entitetu Republika Srpska, baš kao i vlast u susjednoj Srbiji, godinama pokušavaju četnički pokret koji je vodio ratni zločinac Draža Mihailović izjednačiti s partizanima antifašistima.
Za „Slobodnu Bosnu“ Dodikov istup komentirao državni parlamentarac Saša Magazinović.
-Takve izjave Dodika dio su njegovog ukupnog revizionističkog narativa u kom činjenice i istine nemaju nikakvu važnost. Toj besmislenoj i iracionalnoj distorziji stvarnosti može se suprotstaviti samo obrazovanjem, znanjem i ugrađivanjem antifašističkih vrijednosti u sve dijelove našeg društva, kazao je Magazinović.
GLAS RAZUMA IZ SRBIJE
Kontaktirali smo i političare u susjednoj Srbiji, koji za razliku od vladajućeg Vučićevog SNS-a imaju jasne stavove o tome jesu li četnici i domaći izdajnici bili na pravoj strani povijesti.
-Taj narativ izjednačavanja četnika i partizana prisutan je u Srbiji od kraja osamdesetih, pa čak i podržan od strane demokratske vlasti u formi izjednačavanja socijalnim statusima i pravima, najviše u vidu penzija. To je u stvari jedan oblik revizije istorije. Ono što je još gore, a što je prisutno kod Dodika, u Bosni, ali i u Srbiji, to je korak dalje koji sada čine, a to je – u nekom medijskom mraku, stvari se postavljaju tako da ne samo da su izjednačeni četnici i partizani, nego da su četnici pobedili. Prosto, to je na nama u Srbiji, da se izborimo s tim, da se konačno zna ko je pobedio a ko izgubio, ko je bio antifašista, a ko nije. Može se napraviti paralela s ratom u Bosni i Hercegovini, odnosno s Dejtonskim sporazumom.
ALEKSANDAR OLENIK, BIVŠI JE ZASTUPNIK U SKUPŠTINI SRBIJE
Dok god se ne zna ko je pobedio, ko je kriv, ko je agresor a ko je žrtva, dotle ćemo imati mogućnost da rat, ponovo, ili neki sukobi opet dođu na scenu. Tako da su te stvai opasne svugde, a pogotovo na Balkanu. Na kraju neću reći ništa novo, ali bez tog narativa nacionalističkog, četničkog, onog koji je poražen u Drugom svetskom ratu, ni Dodik ni Vučić, ni ostali slični njima, radikali, prosto ne postoje. Niti imaju politiku, niti imaju bilo šta čime bi mogli da se bave u uređenoj državu, gde se zna da su četnici i ustaše, izdajnici i kvislinzi, poraženi. Gde se ne prave veštački neprijatelji. Oni ne mogu da postoje kao politički subjekt i zato će učiniti sve da se taj narativ održi jer samo na tom narativu mogu da postoje, i samo na tom narativu mogu da budu na vlasti, kazao je za „Slobodnu Bosnu“, beogradski odvjetnik i političar, Aleksandar Olenik, inače član Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) – „Vojvođani“.
HISTORIJSKI REVIZIONIZAM
-Istorijski revizionizam je nažalost vrlo zastupljen na prostoru Zapadnog Balkana. Iako su još u antici istoričari zaključili da je potrebno događaje i činjenice predstaviti sine ira et studio, njihove kolege danas često pristaju da budu instrumenti dnevne politike i iskrivljenih nacionalističkih stremljenja. Izjednačavanje partizana i četnika je jedan od takvih primera. Srpsko društvo je pod uticajem propagande koja boji stvarnost crno-belo, iskrivljuje činjenice i prilagođava ih mitologiziranim predstavama o istoriji. Umesto hladnog i realističkog pristupa činjenicama koje možemo saznati iz istorijskih izvora, pribegava se romantizaciji činjenica. Jednostavna i nepobitna činjenica je da su Englezi na čelu sa Churchillom, koji su se od početka do kraja rata suprotstavljali nacizmu i nepokolebljivo se borili protiv, procenili da se partizanski pokret bori protiv okupatora.
NEMANJA MILOŠEVIĆ
Četnici su naprotiv izabrali taktiku da čekaju iskrcavanje saveznika na Balkan (očekujući reprizu Prvog svetskog rata i Solunskog fronta), povremeno spašavajući američke pilote i održavajući radio vezu sa Londonom. No, istovremeno, najveći problem četnika nisu bili Nemci i okupatori, već partizani-komunisti. I nisu se libili da taj problem “reše” saradnjom sa okupatorom i zajedničkom borbom protiv partizana. Brojni su primeri saradnje Italijana i četnika u borbama za proterivanje partizana iz Crne Gore, kao i sa Nemcima na Neretvi. Na kraju, dok su partizani sa Crvenom armijom oslobađali Beograd i oslobađali Jugoslaviju, četnici su se sa drugim kolaboracionistima i okupatorima povlačili. Prosto je neverovatno da su ta dva pokreta nakon nešto više od pola veka posle Drugog svetskog rata izjednačeni, kazao je za „Slobodnu Bosnu“ Nemanja Milošević, lider Građanske i liberalne Srbije.
PORUKA DODIKU IZ ZAGREBA
Povjesničar Hrvoje Klasić za „Slobodnu Bosnu“ kaže kako su četnici do samoga kraja aktivno surađivali s nacistima, fašistima i ustašama.
-Antifašist je onaj tko se bori protiv fašista a ne tko s njima surađuje. U jugoslavenskom slučaju jedini antifašistički oružani pokret otpora bio je onaj partizanski. Četnici nisu bili fašisti ali ih to automatozmom ne čini antifašistima. Od ukupno gotovo 50 ratnih mjeseci četnici, i to ne svi, su samo prvih nekoliko mjeseci proveli van kolaboracije, a u svega nekoliko slučajeva su se i oružano sukobili s Nijemcima. Najveći dio rata, do samoga kraja aktivno su surađivali s nacistima, fašistima i ustašama. Podršku Nijemcima i Talijanima davali su između ostalog i tokom bitke na Neretvi, ali i bitke na Kozari. Da podsjetim, nakon operacije na Kozari oko 50 tih Srba je odvedeno u Jasenovac. Dakle u tom trenutku umjesto da obrane srpski narod, četnici surađuju s Nijemcima i ustašama.
HRVOJE KLASIĆ
Uostalom, ne postoji niti jedan dokument u kojem četnici sebe nazivaju antifašistima. Na kojoj strani u ratu su bili treba se vratit u 9. maj 1945, i prisjetit se jesu li koračali uz bok s crvenom armijom ili britanskom armijom, ili su koračali u istoj koloni s ustašama i Nijemcima bježeći iz Jugoslavije, kazao je Klasić za „Slobodnu Bosnu“.
Na kraju, Klasić ima poruku i za Milorada Dodika.
-S obzirom na sve rečeno, da su četnici, posebno na teritoriju današnje Republike Srpske od 1942.-1945 aktivno surađivali s ustašama i NDH, imam prijedlog za gospodina Dodika. Mogao bi četnike zvati – ne antifašisti, nego – Antini fašisti. Slično zvuči a opet točno prikazuje tko su bili, kazao je Klasić.
(M.I.) / Slobodna Bosna
