Ustavni sud BiH je na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine donio odluku kojom je stavio van snage odluku Vlade FBiH o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene, koja je donesena 15.11.2023. godine.
Zbog štetnosti odluke Federalne vlade po interese države BiH, Ustavni sud bio je primoran donijeti privremenu mjeru kojom se ova odluka stavlja van snage do donošenja konačne odluke Ustavnog suda u ovom predmetu, piše pravni ekspert Sifet Kukuruz za novinsku agenciju Patria.
Nakon ovakve odluke Ustavnog suda BiH, ne može biti nikakve sumnje, niti pravnih dilema da bi federalni premijer i federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, koji je Federalnoj vladi predložio donošenje ovakve neustavne odluke, morali krivično odgovarati.
Naravno, ne može se isključiti ni odgovornost zaposlenika stručnih službi koji su Vladi FBiH dali mišljenje da postoji ustavno-pravni osnov za donošenje ovakve neustavne odluke. O kojem stepenu pravne neodgovornosti se radi dovoljno je istaknuti činjenicu da u pitanjima koja ne spadaju u nadležnost entiteta nije niti moguće postojanje pravnog osnova za donošenje odluke od strane entitetskih organa vlasti.
Zato je nužno postaviti pitanje – kako su u pitanjima koja su izvan nadležnosti entiteta, federalni premijer i federalni ministar mogli pronaći pravni osnov za donošenje neustavne odluke?
Utvrditi i razjasniti sve činjenice i okolnosti pod kojima je ova neustavna odluka donesena zadatak je nadležnih organa koji bi po službenoj dužnosti trebali pokrenuti postupak utvrđivanja odgovornosti federalnog premijera i resornog federalnog ministra.
Ovaj postupak nameće se kao nužnost, posebno u svjetlu činjenice da je primjena neustavne odluke Federalne vlade, osim kršenja Ustava BiH i odluka Ustavnog suda BiH, za posljedicu imala i značajnu finansijsku štetu po državni budžet.
Federalni premijer i federalni ministar su znali ili su morali znati da entitetska vlada nema ustavnu nadležnost da uređuje pitanje raspolaganja državnom imovinom, a dodjela šumskog zemljišta na privremeno korištenje, uz promjenu namjene toga zemljišta, nesporno predstavlja radnju raspolaganja tim zemljištem.
Ustavni sud BiH je ovo detaljno već pojasnio u više svojih odluka. Također, ne može se ignorisati ni činjenica da je pravni odjel OHR-a Federalnoj vladi uputio zvaničan akt kojim je pojasnio šta se smatra radnjom raspolaganja državnom imovinom.
Zato i konfuzna, ali i pravno potpuno neodrživa tvrdnja federalnog premijera kako Vlada FBiH svojom neustavnom odlukom nije vršila promjenu titulara, odnosno vlasnika šumskog zemljišta u Varešu, ne znači da Federalna vlada, na čijem je on čelu, nije neustavno raspolagala državom imovinom.
Naziv odluke pobija Nikšićeve tvrdnje
Da su federalni premijer i federalni resorni ministar bili upoznati da donošenje odluke predstavlja promjenu namjene šumskog zemljišta i da shodno tome predstavlja radnju raspolaganja državnom imovinom, dovoljno je ukazati na naziv same odluke.
Naime, u samom nazivu odluke jasno se ističe da se odlukom uređuje pitanje promjene namjene šumskog zemljišta i propisuju uslovi za dodjelu šumskog zemljišta na privremeno korištenje, i to u druge namjene.
Dakle, sam naziv odluke potvrđuje da se njom vrši promjena namjene šumskog zemljišta i da se zemljište dodjeljuje kako bi se koristilo u druge namjene, a ne u namjene za koje se šumsko zemljište po svojoj prirodi koristi.
Kada se ima u vidu da je ovo pitanje svojim odlukama prethodno već razjasnio Ustavni sud BiH, jedini logičan zaključak jeste da se sve ono što federalni premijer izjavi može i treba, kao dokaz, upotrijebiti protiv njega.
Treba još jednom podsjetiti da je pravni odjel OHR-a Federalnoj vladi dostavio akt u kojem se eksplicitno navodi da bi donošenje sporne odluke Vlade FBiH, koja je OHR-u dostavljena na uvid, neminovno predstavljalo radnju raspolaganja državnom imovinom. A raspolagati državnom imovinom može samo država BiH.
Ako je išta mogao naučiti iz iskustva Milorada Dodika, federalni premijer je do sada trebao naučiti da ne treba ići Dodikovim stopama. A da je federalni premijer krenuo neustavnim putem entitetskog predsjednika Milorada Dodika, dokazao je Ustavni sud BiH svojim odlukama u slučaju dodjele zemljišta u Varešu i prodaje državnog zemljišta na Jahorini.
Sticajem okolnosti, ove dvije odluke su donesene na istoj sjednici Ustavnog suda BiH, na koji način je sudbina ovjekovječila ovaj antiustavni “momentum” federalnog premijera i entitetskog predsjednika.
Na takav način Ustavni sud BiH je federalnog premijera potpuno opravdano pridružio entitetskom predsjedniku Miloradu Dodiku, jer i jedan i drugi donose neustavne i po državu BiH štetne odluke.
Jedini logičan zaključak u slučaju dodjele šumskog zemljišta u Varešu na privremeno korištenje, uz promjenu njegove namjene, jeste da se ne može raditi o neznanju federalnog premijera i resornog ministra i da bi nadležni istražni organi po službenoj dužnosti, ukoliko već nisu, morali pokrenuti postupak utvrđivanja njihove odgovornosti.
A da je ovaj postupak neminovnost proizilazi i iz akta Federalnog pravobranilaštva od 14.03.2024. godine, u kojem je konstatirano da zahtjev za promjenu namjene šumskog zemljišta koje predstavlja državnu imovinu može podnijeti samo država BiH, a ne entitet.
Također i državno Pravobranilaštvo je u svom aktu od 17.05.2024. godine jasno istaknulo da je odluka Federalne vlade neustavna i da je iz tog razloga već pokrenulo odgovarajuće pravne radnje u skladu s odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine.
Moneta za očuvanje vlasti
Na osnovu ranijih izjava federalnog premijera, može se zaključiti da za njega državna imovina i ne predstavlja neku vrijednost, pa je sasvim logično da on nastavlja tu imovinu da krčmi u bescijenje i bez polaganja računa.
Međutim, posljednja odluka Ustavnog suda BiH pokazuje da je država BiH, ipak, odlučila ispostaviti račun. I taj račun se mora platiti.
Odluka Ustavnog suda BiH, kojom se odluka Federalne vlade stavlja van snage, pokazuje da državna imovina, ipak, nije “alajbegova slama”.
Od dana neustavne uspostave Vlade FBiH postalo je jasno da za federalnog premijera državna imovina i nema posebnu vrijednost, izuzev ukoliko se koristi i služi kao sredstvo za očuvanje na vlasti.
Ovakav stav potvrđuju i nedavne izjave federalnog premijera da je državno zemljište nekakva “njiva”, a državna šuma bezvrijedna “šikara”. Slijedom takve logike zasigurno bi već sutra za federalnog premijera i rijeka Drina predstavljala tamo neki “potok” ili “baru”.
Nikšićeva licemjernost
Zato je potpuno licemjerna izjava federalnog premijera da on poštuje odluku Ustavnog suda BiH, ali da se na takav način investitorima ubija nada.
Licemjernost federalnog premijera proizilazi iz činjenice da je on prethodno, potpuno svjesno, prekršio nekoliko odluka Ustavnog suda BiH kojima je utvrđeno da entiteti nemaju nadležnost da uređuju pitanje državne imovine, pri čemu je Ustavni sud pojasnio i šta se smatra pod raspolaganjem državnom imovinom.
Ovakva izjava federalnog premijera je politički cinizam jer podrazumijeva da bi federalni premijer svoj legalizam dokazivao selektivnim poštivanjem odluka Ustavnog suda BiH.
Zato i nije moguće vjerovati u Nikšićevu spremnost da poštuje odluke Ustavnog suda BiH, s obzirom da se on već afirmisao kao prekršitelj odluka Ustavnog suda BiH koje se odnose na pitanje državne imovine. U nepoštivanju odluka Ustavnog suda BiH koje se odnose na državnu imovinu federalnom premijeru može konkurirati još samo Milorad Dodik.
Zato se federalni premijer jednostavno mora prinuditi da poštuje konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda, ali se istovremeno mora i pozvati na odgovornost zbog kršenja ranije donesenih odluka Ustavnog suda.
Više ne može postojati bilo kakvo opravdanje ili izgovor za nadležno tužilaštvo da ne pokrene postupak protiv premijera Nikšića i resornog federalnog ministra.
Donošenjem neustavne odluke Vlade FBiH, ne samo da su prekršeni Ustav BiH i odluke Ustavnog suda BiH, nego je oštećen i budžet države BiH, s obzirom na činjenicu da od korištenja šumskog zemljišta u Varešu država BiH nije ostvarivala nikakav prihod, iako se radi o državnoj imovini.
A dok istražni i pravosudni organi ne provedu postupak protiv federalnog premijera i resornog federalnog ministra, njima ostaje obaveza da hitno obustave sve aktivnosti investitora na eksploataciji i uništavanju šumskog zemljišta u Varešu na osnovu neustavne odluke Federalne vlade.
A o kakvoj navodnoj investiciji se radi možda najbolje pokazuje činjenica da Federacija BiH i Zeničko-dobojski kanton od eksploatacije šumskog zemljišta u Varešu zajedno ostvaruju skroman prihod u ukupnom iznosu od 232.437,93 KM.
Zato se odluka Federalne vlade ne može smatrati nikakvom investicijom, nego isključivo kao rasprodaja i eksploatacija resursa države BiH.
Ovakav mizeran iznos naknade za korištenje šumskog zemljišta najbolje dokazuje da od Nikšićevih investicija korist imaju samo investitori i da Federalna vlada uopšte ne vodi ekonomsku politiku, nego da provodi političku ekonomiju u kojoj su odlučujući politički, a ne ekonomski kriteriji.
Takva politika ne samo što nema perspektivu, nego se pokazuje i izuzetno opasnom po državu BiH. Iz tog razloga takva politika mora biti što prije zaustavljena, a odluka Ustavnog suda BiH je prvi korak u tom pravcu.
Vrijeme je da daljnje aktivnosti na putu koji je svojim odlukama trasirao Ustavni sud BiH nastave provoditi nadležni istražni i pravosudni organi.
