Turska bi mogla intervenirati u Izraelu, kao što je to učinila u Libiji i Nagorno-Karabahu, rekao je prije nekoliko dana turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, u izjavi koju su mnogi posmatrači nazvali neodmjerenom, naročito u trenutku kada svijet strepi od sve izglednijeg regionalnog rata na Bliskom istoku.
“Moramo biti veoma jaki da Izrael ne bi mogao raditi ovakve stvari Palestini. Kao što smo ušli u Karabah i Libiju, mogli bismo to učiniti i njima”, rekao je na skupu svoje AK partije.
Nije potrebno mnogo objašnjavati šta bi jednostrana odluka jedne članice NATO-a, sa drugom najvećom vojskom u Sjevernoatlanskoj alijansi, da pokuša upasti u Gazu ili na teritoriju prvog američkog saveznika na Bliskom istoku mogla značiti.
Od početka rata u Gazi, Turska je svoje aktivnosti uglavnom svodila na žestoke verbalne napade na Izrael i njegovog premijera Benjamina Netanyahua, poredeći ga ponekad i sa nacističkim vođom Adolfom Hitlerom.
“Izjava namijenjena domaćoj potrošnji”
Ankara je preduzela i neke druge korake, poput otkazivanja zajedničkih događaja, pozivanja svog ambasadora u Izraelu, ali sve su to bile blage mjere koje Izraelu nisu mnogo naštetile. No, ono što je moglo polučiti više štete agresoru na Gazu bila je majska odluka o prekidu trgovine s Izraelom. Prije toga, Turska je bila među pet najvećih izvoznika u Izrael, sa trgovinskom razmjenom vrijednom 5,7 milijardi dolara.
Turska se i pridružila Južnoafričkoj Republici u tužbi za genocid protiv Izraela pred Međunarodnim krivičnim sudom.
No, ovo što je sada Erdogan rekao, najozbiljnija je i, kako kažu stručnjaci, najopasnija izjava od početka izraelskog rata u Gazi.
Zašto je to uopšte Erdogan rekao. S kojim ciljem? I da li bi zaista bio spreman na tako ekstremno opasan potez?
„Erdogan ima čudan način izražavanja“, kaže Al Jazeeri Houchang Hassan-Yari, profesor emeritus sa Kraljevskog vojnog koledža u Kanadi, ekspert za Tursku.
„Naveo je Karabah i Libiju kao primjere kako bi pokazao ozbiljnost svoje političke volje po pitanju slanja svoje vojske u Gazu. Erdoganova izjava namijenjena je njegovoj političkoj stranci i domaćoj potrošnji. Palestinski cilj je decenijama iskorištavan i ‘otet’ od strane režima u regiji. Čini se da Erdogan konkurira Aliju Khameneiju, čelniku Islamske Republike Iran“, dodao je.
Izraelsko nuklearno oružje
Komentirajući Erdoganovu izjavu, vojni stručnjak Marinko Ogorec, profesor sa Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, odlučno odbacuje bilo kakvu mogućnost njene realilzacije.
„Naravno da uvijek postoji mogućnost da se takve intervencije dogode, no to bi bila eskalacija sa nesagledivim posljedicama. Nadam se da ima dovoljno pameti i da se takvo nešto neće desiti“, rekao je Ogorec.
„Ako bi se već došlo do toga, jasno je da Turska ima veliku vojnu snagu i da bi to bio ozbiljan sukob. A, Izrael ima nuklearno oružje. Pitanje je na šta bi to izašlo i zato se nadam da će sve ostati na ovim neodmjerenim i ishitrenim izjavama“.
Erdoganov projekt turskog razvoja (Vision 2023), iznesen još 2010. godine, postavio je za cilj da Turska do 100. godišnjice osnivanja Republike postane nezavisna sila koja se neće ignorisati. Pokretač projekta bio je sektor namjenske industrije oružja, koja je doživjela revoluciju.
Primjera radi, 2000. godine, samo jedna turska kompanija za proizvodnju naoružanja je bila među 100 najvećih u svijetu, a prošle godine bilo ih je sedam. Obrt sektora je sa jedne milijarde dolara u 2002. godini, u 2020. skočio na 11, a turski izvoz naoružanja je sa 248 miliona dolara u 2002. skočio na više od tri milijarde u 2019.
Dronovi na čelu sa Bayraktarom, pomorski dronovi, helikopteri (uključujući one bez posade), avioni, tenkovi, kopnena vozila bez posade, projektili dugog dometa, odbrambeni štit, razvoj elektromagnetnog oružja i nosača aviona, bespilotna plovila koja mogu nositi projektile, podmornice klase Reus, amfibije, ratni brodovi…, sve je to Tursku načinilo vojnom velesilom.
“Najmoćnija vojna sila na Bliskom istoku”
Iako je Turska jako mnogo napredovala, da li bi to bilo dovoljno da zastraši jednu nuklearnu silu kao što je Izrael, uprkos tome što je razvučena na nekoliko strana?
„Erdogan je nepredvidiv i vrlo emotivan. Mislim da je to prazna prijetnja, lišena političkog i vojnog smisla. Izrael je najmoćnija vojna sila na Bliskom istoku, iza koje stoji najmoćniji vojni stroj na svijetu (SAD, op. a)“, mišljenje je Hassan-Yarija, koji upozorava da bi eventualni potez o slanju turske vojske prema Gazi ili Izraelu, izazvao nesagledive posljedice.
„Ako zaista pošalje vojnike u Gazu, proširenje rata na druge dijelove Bliskog istoka postat će neizbježno. Turska vojska nije sposobna boriti se protiv Izraela. Njene će slabosti biti razotkrivene i mogle bi dovesti do pobune protiv njega. Nekoliko je puta u posljednje 24 godine ponizio turske oružane snage.
Ne zaboravimo također da je sigurnost u Turskoj koja je suočena s PKK-om i Daeshom vrlo krhka. Turska neće imati podršku iz člana 5 Povelje NATO-a. Podršku ruskih snaga takvoj vojnoj akciji u Gazi vidim kao izuzetno slabu, ako ne i nemoguću. Kao provjereno i dokazano pravilo rata, iniciranje sukoba je jednostavno, ali upravljanje njime i izlazak iz njega kao pobjednik druga je priča“, dodao je.
“Palestinska patnja kao dio političke komunikacije”
Turska i Izrael imaju historijat loših odnosa. Događaj koji se najviše pamti, doduše, bez uplitanja turske vojske, bio je onaj iz 2010. kada je turski humanitarni brod Mavi Marmara sa oko 300 humanitaraca pokušao dostaviti pomoć u Gazu. No, presreli su iz izraelski komandosi i ubili osam turskih i jednog tursko-američkog državljanima. Anadolija tvrdi da je ranjeno još 56 osoba, od kojih je jedna kasnije u bolnici podlegla ranama.
Od tada, odnosi dvije zemlje bili su nikakvi, ali su u posljednje vrijeme krenuli uzlaznom putanjom. Sve do izraelskog napada na Gazu.
Vojnih sukoba nije bilo, a da ga neće biti ni sada, slaže se i Denijal Jegić, profesor komunikacijskih nauka na Libansko-američkom univerzitetu u Bejrutu.
„Radi se o praznim prijetnjama. Erdogan je posljednjih godina često spominjao palestinsku patnju kao dio svoje političke komunikacije, dok je nastavio saradnju Turske s Izraelom.
Iako su se politički i ekonomski odnosi između Turske i Izraela u posljednje vrijeme pogoršali, nije vjerovatno da će doći do eskalacije – naravno i zbog geopolitičkih konfiguracija. Turska nije dio saveza otpora, članica je NATO-a i bliski saveznik Sjedinjenih Američkih Država. Zato ne mislim da je sukob moguć“, rekao je Jegić Al Jazeeri.
