Stravično ubistvo Farisa Pendeka (19) koje je u sarajevskom naselju Otoka prije nekoliko dana počinio višestruki povratnik u činjenju krivičnih djela Adem Šuman, nažalost, samo je nastavak horora kojem svjedočimo u posljednjih nekoliko godina, a u kojem su glavni akteri višestruki povratnici. Monstruozno trostruko ubistvo Nizame Hećimović i turskih državljana Čengiza i Deniza Ondera u Gradačcu u augustu prošle godine je također, počinio višestruki povratnik Nermin Sulejmanović. Samo tri mjeseca prije ovog trostrukog ubistva u Sarajevu je višestruki povratnik Armin Berberović vozilom usmrtio mlade doktorice Azru Spahić i Almu Suljić. Nažalost, mogli bismo se vratiti i još dalje u prošlost i spomenuti koji nedužni, mladi životi su ugašeni od ruke nekog od višestrukih povratnika u krivičnim djelima.
Bivši policajac, a u ovom trenutku i predsjednik Komisije za sigurnost u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Dragan Mioković se u svojoj karijeri nagledao svega i svačega, ali ni on ni njegove kolege iz tadašnje milicije s ovakvim krivičnim djelima se nisu susretali ili ako su se susretali takvih krivičnih djela nije bilo ni blizu koliko u posljednjih desetak godina.
“OVO ĆE SE PONAVLJATI”
“Ovo će nam se nažalost ponavljati. Ovaj užas i strava koji se dogodio prije nekoliko noći u Sarajevu je nešto što je, nažalost, nemoguće iskorijeniti“, kaže konsternirano naš sagovornik.
Na naše pitanje kako je moguće da se ne može preventivno djelovati ako je poznato da su dvije trećine krivičnih djela u Sarajevu počinili povratnici u vršenju krivičnih djela:
“Povratnici u tim djelima su osobe koje su ranije bile sudski procesuirane i koje su nakon izdržavanja svoje kazne puštene na slobodu. Ne postoji način da te ljude eliminišete iz društva niti da ih držite pod stalnom kontrolom osim ako zato nema direktan sudski nalog što je rijetka praksa. Recidivisti ili oni ljudi iz floskule ‘od ranije poznati policiji’ je nešto što je objektivna stvarnost. Destimulisanje recidiva u vršenju krivičnih djela je vrlo složen multidisciplinarni projekat koji je skup i koji ne garantuje uspjeh, ali koji je neophodno provesti.
Ključni preduslov za njegovo provođenje je da se to radi kroz institucije. Policija, tužilaštvo i sud su na kraju lanca. Ovo nekome može djelovati kao šuplja priča, ali je to jednostavno tako. Protiv povratništva u vršenju KD se bori kroz institucije uvezanim programima, obrazovanje, socijala, policija i pravosuđe se moraju uvezati. To se radi godinama i na dnevnoj bazi. To se radi kroz školu, medije, stil života. I opet nije garancija da ćemo uspjeti, ali se to mora raditi, a mi to ne radimo i nikada nismo radili”, kaže Mioković.
Kriv je, ističe Mioković, sistem vrijednosti koji je u BiH uspostavljen.
“Sistem vrijednosti se promijenio. Radio sam u službi i kada se policija zvala milicija. Sve što je mogao milicioner ili operativac sve to danas može raditi policajac i istražitelj na bilo kojem odjelu. Nijedna ovlast nije ukinuta. Međutim, reći ću vam šta ne postoji. Onda je bila država koju, da se odmah razumijemo, ne hvalim, ali je imala neki red i znala su se pravila, a ovdje gdje mi živimo pravila nema. Ovdje sad govorimo o politici. Ovdje su obrazovani ljudi sluđeni kakofonijom političkih informacija, a kamoli prosječni. Druga vrla bitna stvar, u vrijeme Jugoslavije milicija je imala autoritet jer su je ljudi bojali. Policija nigdje nije voljena ni u civilizovanom svijetu, ali je se ljudi ne boje”, poručuje Mioković.
KAKO SPRIJEČITI TRAGEDIJE
Stanje nije dobro i vlasti u Sarajevu, ali u drugim dijelovima BiH moraju djelovati. Šta je moguće uraditi da nam se ne dešavaju više ovakve tragedije, pitamo Miokovića.
“Zaprijećena zatvorska kazna za ilegalno posjedovanje i nošenje oružja je do tri godine zatvora. Prema mojim informacijama najmanje 70 posto presuda su uslovne ili minimalne. To treba reći. Trenutno u zakonodavnoj vlasti na nivou FBiH razgovaramo interresorno da vidimo šta možemo uraditi upravo vezano za ovo krivično djelo. Moj stav je da bi kazne za posjedovanje ilegalnog oružja trebale biti drakonske, a za nošenje još veće. Također, potrebne su drakonske kazne za prekršaje u saobraćaju, a to se odnosi na brzu i vožnju pod uticajem alkohola i narkotika.
Što se tiče civilnog nadzora na radom tužilaštava i sudova krenuću od policije koja, bar kada govorimo o radu kantonalnog MUP-a imamo unutrašnju kontrolu, nezavisni odbor za praćenje rada policijskog komesara i odbor građana. To su tri građanska filtera koji bi trebali da prate rad policije u KS. Rad Kantonalnog suda u Sarajevu i Kantonalnog tužilaštva KS prati VSTV.
Ni policijskom komesaru, ni tužiocima, a pogotovo sudijama niko se ne smije miješati u posao. Međutim, kada dođe kraj godine, civilna vlast bi trebala da sjedne s predsjednikom Kantonalnog suda i da ga pitaju zašto je od 100 sudskih presuda 70 bilo bliže zakonskom minimumu. Ključna stvar je kada pričamo o narušenoj bezbjedonosnoj situaciji je što nema lanca komandovanja u policiji i lanca odgovornosti u policiji, tužilaštvu i sudu. Ovo što ste mene pitali pitajte sudiju, tužioca i policajca i svi će vam prebaciti odgovornost na drugu dvojicu“, zaključuje Dragan Mioković.
